Midtjylland je pokazao razliku u klasi, a najbolje što se Rijeci dogodilo je to što nije primila i treći pogodak

Rekli bismo da je to sve bilo više-manje očekivano. Danska je momčad po svim kriterijima jači suparnik od Rijeke, a na travnjaku se to vidjelo ne samo kroz rezultat (2:0), nego i u fizičkoj komponenti, organizaciji i općoj uvjerljivosti. Istini za volju, Midtjylland ne djeluje nešto odveć superiorno, kao oni suparnici za koje u startu pomislite da su nedodirljivi favorit dvoboja. No, danska je momčad, na stranu skandinavska estetika, pragmatična, natjecateljski usmjerena i u konačnici opravdani favorit za prolaz.

Od početka su domaćini krenuli pritiskom, u formaciji 3-5-2, u kojoj je naš reprezentativac Erlić, iako je najavljen, utakmicu gledao s klupe. Matjaž Kek dosljedan je trener po pitanju tehničko-taktičkog rukopisa. U njegovih 4-2-3-1 mjesto je našao i Toni Fruk, koji i dalje ne djeluje fit, odnosno u formi s kojom bi na ovoj razini natjecanja mogao činiti neku razliku. Možda je iznenađenje prvi start novopridošlice iz Slaven Belupa, Ćubelića, koji je dao za pravo treneru jer je u riječkoj momčadi djelovao nekako najlogičnije igre. Kako god, Danci su već u prvim minutama pokazali da će težiti ofenzivi, preuzeli su posjed i diktirali stalnu inicijativu. Znano je da su vrlo opasni iz prekida igre, da su im ubačaji rukama iz auta slični centaršutima nogom, a upravo su ubačaji s bokova stvarali velike probleme riječkoj obrani.

U Kekovoj prvoj eri obrana je bila temelj svih uspješnosti riječke škvadre, kao zalog trenerovoj doktrini da će, uz uspješnost defenzive, onaj ofenzivni dio prije ili poslije iskoristiti svoje prilike. Aktualna riječka obrana u tom kontekstu veliki je problem. Osim što ima naglašenih problema na ubačaje s boka, odnosno iz prekida, poglavito u drugom dijelu vidjelo se i kako su igrači Midtjyllanda jednostavno "sjekli" defenzivni blok i dugim prodorima kroz sredinu. Bilo je očito da su svojim prvotnim napadima po boku razvukli liniju Riječana, a onda su to u nastavku koristili za prolaze kroz pukotine u sredini. Pritom su dva stopera, Majstorović i Barco (koji je na toj poziciji kao riba na suhom), zbilja djelovali neuigrano, taktički nelogično i, što je pomalo čudno, bili su mekani.

Prvi gol domaćih posljedica je obrambene dekoncentracije na ubačaj s boka. Obzirom na viđeno, 0:1 je bio još i dobar rezultat. Kontrola Danaca bila je totalna, značajno veći posjed, prilike, udarci na gol, vidljiva razlika u ritmu igre. Odmah u nastavku, kada se nagovještavalo da bi Rijeka mogla biti opasnija i na temelju dobre faze u finišu prvog dijela, Danci su povećali vodstvo nakon još jedne dekoncentracije riječke obrane. Potom se igra malo primirila za domaće, bilo je izmjena na obje strane, i kao da je Rijeka bila nešto poduzetnija. No, varljiv je to dojam jer ona je u suštini bila jalova. Kada niste opasni prema naprijed, onda ne samo da nećete postići pogodak nego opterećujete obranu jer se suparnik dodatno fokusira na ofenzivu.

Iako su imali šansi, nogometaši Midtjyllanda nisu postigli treći pogodak. To je možda i najpozitivnija nota za Keka i momčad, jer rezultat 2:0, načelno gledano, dohvatljiv je na domaćem terenu. Za takav pothvat Rijeci treba nemjerljivo bolja prezentacija i maksimalni fokus, jer će Danci svaku grešku, pogotovo obrambenu, kažnjavati iz tranzicije. Može li Rijeka, koja je bila inferiorna suparniku (posjed 39-61%, udarci u okvir 1-10, velike prilike 0:5...), nadmašiti sebe na Rujevici i izbaciti nedvojbeno kvalitetnijeg (iako ne neodoljivog) protivnika? U nogometu je sve moguće i, uz tu krilaticu, Riječani trebaju gajiti nadu do četvrtka navečer i sebe uvjeriti da se može...