Stuttgart i Salzburg već su dio riječke povijesti, zato je riječ "najveći" možda preteška. Ali preokret protiv Midtjyllanda bio bi prvi veliki pečat Kekove nove Rijeke.
Dvije riječi gotovo se same nameću uoči uzvrata s Midtjyllandom: veliki podvig. Ako Rijeka na Rujevici uspije nadoknaditi 0:2 iz Herninga i izboriti ligašku fazu Konferencijske lige, bit će to jedna od onih europskih večeri koje se godinama prepričavaju. No, bi li to doista bio najveći podvig Matjaža Keka na riječkoj klupi? To je već puno teže tvrditi.
Kek je u Rijeci ljestvicu odavno postavio previsoko da bi se njegove uspjehe tako lako rangiralo. U kolovozu 2013. Rijeka je u play-offu Europske lige izbacila Stuttgart. Pobijedila je 2:1 na Kantridi, a onda u uzvratu na Mercedes-Benz Areni odigrala 2:2, uz pogodak Gorana Mujanovića u sudačkoj nadoknadi. Ukupnih 4:3 odvelo je Rijeku prvi put u skupinu Europske lige i otvorilo novo poglavlje klupske povijesti.
Četiri godine poslije stigao je i Salzburg. Rijeka je u trećem pretkolu Lige prvaka, neposredno nakon osvojene povijesne dvostruke krune, odigrala 1:1 u Salzburgu i 0:0 na Rujevici te zbog tadašnjeg pravila gola u gostima prošla u play-off Lige prvaka, gdje ju je čekao Olympiacos. I taj rezultat mora stajati visoko na listi Kekovih europskih dosega.
A onda treba dodati širu sliku. Kek je s Rijekom osvojio prvi naslov prvaka u klupskoj povijesti, dva Hrvatska kupa i Superkup, tri puta izborio skupinu Europske lige te stigao do play-offa Lige prvaka. Pod njegovim su vodstvom padali Milan, Feyenoord, Standard i Stuttgart, dok su Salzburg, Sevilla i Betis ostajali bez pobjede protiv Rijeke. Za trenera s takvim životopisom riječ "najveći" prevelika je ako se izgovara olako.
Ali postoji druga tvrdnja koja je puno čvršća: prolaz protiv Midtjyllanda bio bi najveći podvig ove Rijeke.
Ne samo zbog dva gola minusa. Danci su u prvoj utakmici pokazali zašto su favoriti, fizičkom moći, presingom, prekidima i dubinom kadra kaznili su gotovo svaku veću riječku pogrešku. Rijeka je ostala živa ponajprije zahvaljujući Aleksu Todoroviću i sada mora napraviti ono što nije u Herningu – odigrati gotovo bez pogreške, a istodobno biti dovoljno hrabra da zabije najmanje dva gola.
I upravo je tu razlika u odnosu na stare Kekove europske priče. Ona Rijeka koja je prolazila Salzburg bila je šampionska momčad, izgrađena, puna automatizama i samopouzdanja. Današnja je još u stvaranju. Kek se vratio prije manje od tri mjeseca, momčad traži stabilnost, pojedinci tek hvataju ritam, a Varaždin, Herning i završnica protiv Istre pokazali su koliko oscilacija još postoji.
Zato bi eventualni preokret imao posebnu težinu. Ne bi nužno nadmašio Stuttgart, Salzburg ili titule koje su obilježile Kekovu prvu eru. Ali mogao bi postati prvi veliki pečat njegove druge. Večer nakon koje bi ova momčad prestala biti Rijeka koja se tek gradi i postala Rijeka koja zna da može napraviti nešto veliko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....