Italija nije dobila novog izbornika jer Roberto Mancini (61) to nije. Tako je nakon ostavke Gennara Gattusa, koji nije ostvario postavljeni cilj, odnosno nije se plasirao na Svjetsko prvenstvo s kojeg je Talijane u dodatnim kvalifikacijama eliminirala reprezentacija BiH, Savez tek u četvrtom pokušaju imenovao izbornika. Taj je europski prvak iz 2021. godine, isti onaj koji je 2023. proglašen "izdajnikom" nakon što je napustio domovinu da bi za 25 milijuna eura godišnje preuzeo reprezentaciju Saudijske Arabije...
- Jako mi je žao - rekao je Mancini prilikom predstavljanja.
- Bilo je to kao da sam izgubio ženu svog života. To znači da sam napravio nešto što nisam smio. I zato mi je žao, jako žao zbog svega što se dogodilo u posljednje tri godine. Sad ću pokušati vratiti reprezentaciju tamo gdje pripada.
Iako je između europskog naslova i odlaska s talijanske klupe potpisao neuspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. u Kataru, Mancini je neupitno najuspješniji izbornik Azzurra nakon Marcella Lippija, koji je potpisao posljednji svjetski naslov, onaj 2006. u Njemačkoj. Danas za svoj odlazak ne krivi bilo koga drugoga, makar se prije tri godine po kuloarima pričalo da za neočekivani rastanak nisu krivi saudijski milijuni, već neslaganje s Gabrieleom Gravinom, predsjednikom Saveza koji je nakon poraza od BiH podnio ostavku na tu funkciju.
- Krivnja je samo moja - kratko je tu priču prokomentirao Mancini.
Upitan je i kakav doček navijača očekuje kad 25. rujna na Olimpicu povede Italiju u utakmici protiv Belgije.
- Svjestan sam da će neki ljudi biti protiv mene. Mogu se samo nadati kako će momčad igrati dovoljno dobro da mi ljudi oproste.
"Posipanje pepelom" je dobar potez trenera s 14 trofeja iz Italije (Fiorentina, Lazio, Inter), Engleske (Manchester City), Turske (Galatasaray) i Saudijske Arabije (Al-Sadd). Na taj način bi mogao "smekšati" navijačku bazu gladnu uspjeha, koja će mu bez sumnje oprostiti "izdaju" u slučaju da Italija ponovno postane faktor u međunarodnom nogometu.
Prvi korak prema tome je napravljen, no on nije bio nimalo lagan. Podsjetimo, nakon ostavke predsjednika Gravine, za tehničkog direktora reprezentacije imenovan je Paolo Maldini, koji je za savjetnika uzeo svog negdašnjeg brazilskog suigrača iz Milana - Leonarda. Međutim, njih dvojica "plesali" su tek 16 dana jer, nakon odbijenica Carla Ancelottija i Pepa Guardiole, Maldini i Leonardo odlučili su reprezentaciju dati u ruke Andrei Pirlu, čije je imenovanje Savez stopirao zbog "ruskih veza" igračke legende Azzurra. To je rezultiralo ostavkama novog tehničkog direktora i njegova savjetnika, te je situacija djelovala nepopravljivo.
Do početka ovog tjedna, kad je objavljeno da Italiju preuzima Roberto Mancini. Naravno da ni to nije savršeno rješenje jer kad čovjek, koji je prije samo pet godina vodio reprezentaciju do europskog naslova, predstavljanje mora početi isprikom, onda je jasno da tu ni približno ne vlada idila, odnosno da se radi o "braku iz interesa", koji u konačnici može biti uspješan, ali startna pozicija je prilično zahtjevna.
Pritom su talijanski mediji ovih dana naciju neumorno podsjećali na sve detalje Mancinijeve "izdaje", koja je ponovno došla u fokus javnosti...
"Odlazak iz reprezentacije prije svega se pamti po financijskim implikacijama", piše La Gazzetta dello Sport.
"Kako bi objasnio odlazak, Mancini je 2023. naveo nekoliko problema, ponajviše vezanih uz smanjenje njegova stožera. Međutim, tada je u javnost izašla klauzula po kojoj Savez ima pravo raskinuti ugovor na štetu izbornika u slučaju da ne izbori plasman na Euro, dok je nedugo nakon toga stigao potpis u Saudijskoj Arabiji za 25 milijuna eura godišnje. Ne zaboravimo ni način na koji je obavijestio Savez o svom odlasku, slanjem e-maila iz Grčke, kao ni činjenicu da su isplivali i neki raniji e-mailovi Gravini u kojima traži bolji ugovor. Mancini u konačnici nije skrivao da je novac važan razlog zašto odlazi u Saudijsku Arabiju. I to, da budemo jasni, nije krimen, ali u određenim okolnostima je ipak... neprimjereno".
Osim načina, zamjera mu se i tajming s obzirom na to da su tada pred Italijom bile dvije važne kvalifikacijske utakmice protiv Makedonije, koja je Talijane godinu ranije eliminirala sa Svjetskog prvenstva, te Ukrajine. Iako se u konačnici reprezentacija pod Lucianom Spallettijem plasirala na Euro u Njemačkoj, gdje je u skupini izbacila Hrvatsku, navijačima je i dalje ostao "gorak okus" Mancinijeva odlaska.
Međutim, ono što povratniku na talijansku klupu - drugi takav slučaj u posljednjih 50 godina, prije Mancinija je samo Lippi dobio drugi mandat - nitko ne može oduzeti jest stručnost. Jer Roberto Mancini, nekad veliki igrač koji je najveći dio karijere proveo u Sampdoriji, da bi u poznim godinama ostavio značajan trag i u dresu Lazija, jedan je od najuspješnijih talijanskih trenera u 21. stoljeću. Njegov Inter je od 2005. do 2008. dominirao talijanskim terenima, u Manchester Cityju je postavio temelje na kojima je Guardiola izgradio najbolji engleski klub posljednjih 15 godina, u trenerskoj karijeri ima oko 55 posto pobjeda, uz samo 20 posto poraza, na klupi reprezentacije je u pet godina dobio 37 od 61 utakmice (60,66%) te upisao tek devet poraza...
Da, nisu na Apeninima svi najsretniji njegovim imenovanjem, ali Italija ponovno ima trenera s ozbiljnim životopisom, daleko ozbiljnijim od Gattusova ili onog nesuđenog izbornika Pirla. To bi, valjda, u konačnici trebalo biti najvažnije. Sve ostalo će se zaboraviti ako Italija s njim konačno krene "prema gore", vrati se tamo gdje joj je mjesto - među elitu svjetskog nogometa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....