Sada je jasno zašto su ga u Dinamu toliko željeli: Kovačević se mora zamisliti, a bolje mu stoji - trenirka

Maksimirom su proteklih tjedana zavijale sirene, a Mario Kovačević toliko je puta gasio požare da bi mu vatrogasna odora bolje pristajala od trenirke. Ili odijela. Ni pobjeda nad Anderlechtom, iščupana u posljednjim sekundama, nije baš ugasila vatru, a kada je Dominik Kotarski na početku koprivničkog sraza sa Slavenom Belupom ponovno morao spašavati što se spasiti može, činilo se da slijedi još jedna intervencija. Ovoga puta, međutim, vatrogasci su, eto, mogli parkirati vozila. Ne baš i ugasiti motore, za to je prerano, ali Dinamo je ponudio nešto što posljednjih tjedana nije često nudio. I ne govorimo samo o pogocima, dapače...

Istina, Dion Drena Beljo ponovno je radio ono što radi gotovo cijele sezone - zabijao, ali doista nema potrebe svakih nekoliko dana ispisivati nove panegirike čovjeku koji je svoju vrijednost odavno dokazao. No, puno važnije, oko njega su se pojavili neki drugi likovi, dosad uglavnom u sporednim ulogama, a koji bi mogli ponešto promijeniti u Dinamovoj priči. I, posljedično, Kovačevićevu životu...

Dinamo se napokon razgoropadio, a ceh je u Koprivnici platio Slaven Belupo

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

Prije svih Dani Rodriguez. Taj je u Maksimir stigao s ozbiljnom etiketom, Barcinom, te uzbuđenost po kojoj "nije samo pojačanje, nego - taj". Nije, pritom, bilo razloga čuditi se što ga dosad nismo previše gledali, jer stigao je nakon ozljede, nespreman, a sada kada hvata ritam, vidi se zašto su ga toliko željeli. Pogodak, izboreni jedanaesterac, nekoliko poteza koji imaju i glavu i rep. I, što je najvažnije, konkretnost, a Dinamovim krilima u posljednje vrijeme to je bila nepoznata kategorija.

Što, pritom, u priču vuče i Matea Lisicu, koji protiv Anderlechta nije igrao, u Koprivnici ga nije bilo ni na klupi, dok Rodriguez počinje nuditi ono što Dinamovim krilima ozbiljno nedostaje. Nije da Lisica ove godine nije napravio ništa, imao je svojih trenutaka, ali u prvenstvu još čeka prvi pogodak i asistenciju. Španjolac je, eto, u prvom ozbiljnijem nastupu pokazao da bi se neke stvari u maksimirskoj hijerarhiji mogle promijeniti. Ne preko noći, jasno, ali dovoljno da se trener zamisli.

Dani Rodriguez pokazao je da bi mogao biti ‘taj‘. Naravno, ne preko noći

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

A zanimljiv je bio i Kiril Kravcov. Nije, jasno, odjednom postao Sergio Busquets, imao je svojih lutanja, ali uz Josipa Mišića pokazao je da bi u toj kombinaciji moglo biti nečega, drukčije distribucije, više ideje, pa i izmijenjene fizionomije veznog reda. A Mislav Oršić? Njegov ubačaj za Belju bio je mali vremeplov, potez koji nas je nakratko vratio nekoliko godina unatrag. Nije to još stari Oršić, ali majstor, očito, nije zaboravio zanat. Pokazala je to i cijela partija.

E sad, jesmo li gledali novi Dinamo? Nismo, bilo bi neozbiljno nakon svega posljednjih tjedana zbog dvije pobjede proglasiti ozdravljenje, uostalom, početnih desetak minuta dovoljno govori koliko je ova momčad još ranjiva, ali Kovačević je dobio neke odgovore, umjesto novih pitanja. A vatrogasci? Neka još malo ostanu u pripravnosti...