Pojedinačno prebiranje po igračima treneru Mariju Kovačeviću u analizi neće puno pomoći, jer je situacija takva da je barem dvotrećinska većina njegovih izabranika daleko od idealne forme. Kotarski na vratima, Mišić u sredini i Beljo u napadu jedini su sa zabetoniranim pozicijama, a uskoro bi to morao postati i Stojković, koji je protiv NEC-a naznačio da postaje onaj od lani kad se ozbiljno pričalo o njegovu pozivu u reprezentaciju.
S obzirom na energiju koju donosi, vjerojatno će i desnim krilom uskoro zagospodariti Dani Rodríguez. Brzo je Kovačević zaboravio na Matea Lisicu, koji na toj poziciji konstantno (u 11 ili s klupe) djelovao od ožujka. Nije propustio nijednu utakmicu do posljednje tri, kada mu trener nije dao ni minute. Što je s njim? Što je s Mihom Zajcem, donedavno jednim od ključnih igrača koji je nosio i kapetansku traku kao Mišićev zamjenik, a koji također nije zaigrao u posljednja dva europska nastupa?
Brojna su tu još otvorena pitanja za Kovačevića. Zašto Dominguez i McKenna izgledaju kao da su se tek upoznali i to u nekom niželigaškom klubu?
Što se događa s Morisom Valinčićem, koji je lani bio sigurna oklada za poziv među Vatrene, a danas nije ni sjena toga?
Zašto Niko Galešić, kad ga se već gura na desni bok, na toj poziciji nije počeo nijednu utakmicu u HNL-u, nego je često igrao Paul Tabinas, koji za Europu nije ni prijavljen?
Zašto toj nesigurnoj obrani ne pomogne njezin vezni red, nego se na NEC, za koji se zna da voli divlji run&gun nogomet, ide s petoricom izrazito napadački orijentiranih igrača, veznim redom u kojeg obrambene zadaće zanimaju samo Mišića?
Puno je toga...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....