Kako je povijest ukazivala u svim izdanjima, Juventus nije imao nikad financijskih problema. Kako i bi kada je u vlasništvu dinastije koja je obilježila gospodarski, društveni i sportski život Italije u proteklih gotovo stotinjak godina. Obitelj Agnelli, koja kroz holding Exor, svojevrsnu blagajnu mnoštva tvrtki koje su u njihovom (su)vlasništvu, financira i nogometni klub, posebno je osjetljiva na sudbinu Juventusa. Jer nogomet je Talijanima oduvijek bio “kao vjera”, odmah poslije ljubavi prema majci i Bogu, a biznismenima je jako dobro služio da odmakne fokus negativnih vremena od njihovih poduzetničkih zbilja.

Agnelli su FIAT, ili FIAT je Agnelli, a Juventus je alat kojim su milijuni navijača percipirali uspješnost obitelji i nerijetko iskazivali razumijevanja za proizvodne krize u industriji automobila. Dok je bio gazda cijele priče avvocato (odvjetnik) Gianni Agnelli, ta je simbioza biznisa i nogometa, političke važnosti i društvene pozicioniranosti, najjača promotivna uporišta imala u Juventusu i Ferrariju. Eto, zbog toga Firmi nikad nije bio problem staviti u blagajnu kluba koliko god treba novaca. To je uvijek bila kap iz prihoda koje je dinastija imala, ali more moći unutar nogometnog pokreta. Da o utjecaju u institucijama, ne samo nogometa, ne govorimo...

Svijet nogometa se od mega uspješnih dosega ere Giannija Agnellija, drastično promijenio.

Nije ni u biznisu, pogotovo u svijetu automobila i inih inicijativa obitelji, izostala velika promjena navika i života uopće. No, u nogometu je stvar najvidljivija masama. Dakle, svaka kao ozbiljnija krizna situacija u Juventusu, čak i ona kada su 2006. godine izbačeni u Serie B i prvi puta osjetili muku druge lige, zbog namještanja utakmica i sudačkih poguranaca, novac nije bio problem. Juventus je mogao zadržati sve svoje skupe igrače (Del Piero, Buffon, Ibrahimović...), ali pitanje je bilo tko ima volje boriti se za klub u drugom razredu. Ibrahimović naravno nije imao tu volju, nego je odmah preselio u redove najljućeg suparnika, milanskog Intera.

Juventus je imao mukotrpan povratak u vrhove talijanskog nogometa, trajalo je više godina, dok se nije pojavio Andrea Agnelli i doveo Antonija Contea. Uloženi su novci, taman se izgradio novi stadion i kamp te je došlo i više scudetta zaredom (3) pa uz Allegrija još pet...

MICHAEL REAVES Getty Images Via Afp

Problemi za Juventus, koji su nastali u završnoj fazi ere Andree Agnellija, kada je otkrivena financijska mućka (friziranje bilanci lažnim vrijednostima ugovora igrača) pokazala je osnovne teškoće Stare dame da se privikne na nove odnose u nogometu. Obitelj je jednostavno smijenila “svog” Agnellija i suradnike da bi se “oprala” pred javnosti, platili su najbolje odvjetnike da se šteta na sudu što više umanji, ali sve tranše stotina milijuna koje se u svakoj kriznoj bilanci slijevaju u blagajnu kluba, nisu više rješenje. Naime, u nogometu se danas mora iskazivati pozitivne bilance, a tko ih ne ostvaruje (prihodi za rashode iz nogometa) iste ne može pokrivati samo sponzorskim novcem ili dokapitalizacijom vladara...

Igor Tudor je pripadao svijetu Juventusa još od vremena Giannija Agnellija. Potom se vratio kao trener asistent (Pirlo) u eri Andree Agnellija, a samostalnu treću eru u Torinu počeo je u finišu prošle sezone i novih pretumbacija u kadru Juventusa. Gazda (i) kluba, John Elkann (nećak Giannija), brzo je dao nalog smijene trenera Motte i njegovog pobornika, sportskog direktora Christiana Giuntolija, jer su “potrošili novac, a nisu ništa učinili”. Posljedice te sezone, kao i nekih prethodnih, ukazale su na loše upravljanje i posljedične loše investicije. Za restart Juventus ne može krenuti uobičajeno, s milijunima Firme, nego mora prodavati igrače da bi doveo druge.

Tri imena su simbolika tih promašaja. Dušan Vlahović je iz Fiorentine doveden prije 3 godine, za 70 milijuna, plus 10 bonusa te 11,6 provizija i tehničkih troškova. Timothy Weah stigao je godinu poslije za 10 milijuna iz Lillea plus 2 bonusa i 1 milijun provizija. Lani je stigao Douglas Luiz za 50 milijuna (28 u gotovini i dva igrača u zamjenu). Sva trojica su danas višak koji novi direktor, Damien Cobolli, nastoji prodati za željeni kup od 90 milijuna eura. S tim novcima bi Tudoru mogao osigurati ostanak Kola Muanija i dolazak Nahuela Moline i Mortena Hjulmanda, igrača koji su im cilj. Naravno, igrači koji moraju ići imaju svoje uvjete. Vlahović je postao uteg klubu i financijski, ali i statusno. Navijači ga ne vole i stalno podsjećaju čelnike na promašaje. Vlahović je ušao u posljednju sezonu ugovora i zato može diktirati kako će otići. Idućeg siječnja može potpisati za bilo koga bez odštete. Da bi sada otišao iz Juvea i barem ih riješio troška plaće (12 milijuna neto, 24 bruto) Vlahović hoće otpremninu. Juve nastoji Vlahovića prodati nekome ispod cijene (do 30 milijuna) i onda iz toga namiriti dio njegovih prohtjeva, no Milan koji je prvi u redu interesenata, ima problem kao i svi, plaća igrača je prevelika. Što znači da bi Juventus trebao pokriti dio njegove gaže u idućoj sezoni...

Weah je najbliži odlasku jer ima ponuda, ali inzistira na odlasku u Marseille kod De Zerbija. Francuzi su voljni platiti 12-15 milijuna na rate, a Juveu treba odmah novac i radije bi ga usmjerili nekom premierligašu koji će odmah platiti odštetu. Douglas Luiz, lani pristigao iz Aston Ville, nije došao na prozivku prije tjedan dana jer pritišće klub da ga proda, ali pod njegovim uvjetima. Kad se pojavio u klubu, ispričao se Tudoru, suigračima i klubu, no 5 % bruto mjesečne plaće (cca 40 tisuća eura) morat će platiti kao kaznu. Juve ga gura prema Fenerbahčeu, koji je spreman potrošiti 30-40 milijuna, ali Luiz želi u Premier ligu, gdje ga zovu Everton, West Ham i Nottingham Forest. Oni taj novac ne misle platiti...

Uza sve te terete, Juventusova je obaveza bila da ove sezone isplati otkupe za igrače koje već ima u kući, a to su Conceicao (7 posudba plus 31 otkup), Nico Gonzalez (8 + 25), Kelly Lloyd (3 + 14,5), Kalulu (14), Di Gregorio (13,5). Za prodaju Fagiolija (13,5), Rovelle (17), Caviglie (4,5), Pellegrinija (4) prihodovano je 39 milijuna, ali već je na odštete otišlo 97,5 milijuna. Minus će se morati kompenzirati novim prodajama, i u tom kontekstu određena nervoza Tudora oko okupljanja željenog profila u kadru jest razumljiva...