Vlasnik Torina je Urbano Cairo. Poduzetnik koji je, između ostalog, vlasnik izdavačke kuće koja izdaje i La Gazzettu dello sport. Torino je u zoni ispadanja (tri posljednje plasirana), ali ima dvije utakmice manje zbog odgoda uslijed koronavirusa. Vjerojatno na tom osnovu prestižni milanski sportski dnevnik ne “gazi” granatiere, iako su dvije zaostale utakmice vrlo teške. Sassuolo i Lazio će biti tvrd orah za ambicije Torina da se iščupa iz zone ispadanja u preostalih 13 utakmica.
Tri poraza u šest dvoboja
Protiv vodećeg Intera domaća momčad, u kojoj je Amer Gojak ušao u posljednjim trenucima, djelovala je vrlo solidno. No, izgubila je. Kad imate kvalitetniji kadar onda se može dogoditi da odigrate slabije i uzmete bodove. Mnogi analitičari upravo u tom odnosu učinka i dobiti tvrde da je to najjasniji znak da je ovo Interova sezona! Protiv jake Atalante, kao i nezgodnog i motiviranog Torina Conteova je momčad bila neuvjerljiva, ali je pobijedila obje utakmice. Zato je i Fabio Capello, jedan od najvećih i najtrofejnijih trenera, danas cijenjeni tv analitičar, ustvrdio.
- Govorim već nekoliko tjedana da je Inter sigurno prvak Italije! I to se zna kada je prelomljeno, u Speziji, kada su domaćini neočekivano sa 2:0 potpuno nadigrali Milan. Od tada je Inter dobio krila i sada lete prema Scudettu.
Milanova 2021. godina je po učinku mršavija u odnosu na prvih 13 utakmica 2020. godine. Istina je da je lanjske godine bila pauza zbog pandemije pa je pet tih utakmica odigrano u ljeti, ali radi usporedbe vrijedi navesti da je kadar ostvario 7 pobjeda, 4 remija i 2 poraza. S tih 25 bodova je Milan počeo uspon i s 11. mjesta penjao se prema finalnom šestom. Ove godine prvih 13 utakmica u istoj podjeli (8 plus 5), ukazuje da je kao prvi na tablici u osam dvoboja upisao 5 pobjeda i tri poraza, od kojih je treći u Speziji značio pad s prvog mjesta nakon 18 kola. U posljednjih šest utakmica Piolijeva momčad upisala je tri poraza.
Dakle, u 13 kola u ovoj godini imaju 7 pobjeda, 1 remi i čak 5 poraza, ili 22 boda, što je za tri manje od lani. To ukazuje na epilog, gubitak šansi za Scudetto, ali i potiče na uzbunu u Milanellu. Naime, objektivni analitičari su od prvog dana ukazivali da Milan nema snagu borbe za vrh, a da je glavna ambicija, kako je i klub istakao, povratak u Ligu prvaka. Milan je drugi po broju europskih naslova (7) iza nedodirljivog Real Madrida (13), ali ga u LP-u nema od 2013. godine. Izostanak tog nastupa je nagrizao prestiž kluba, ali iznad svega je opustošio blagajnu, koja bez prihoda od Lige prvaka jednostavno ne može napraviti iskorak.
Negativni signali glede ove sezone opterećeni su padom forme, odnosno povratkom u istu ambiciju drugih. Milan je izgubio sve jače utakmice u ovoj godini, s Juventusom, Atalantom, Interom i sada Napolijem (gol razlika 1:10), a dobio je samo Romu u gostima. To realno oslikava odnose, u kojima je dodatni problem Piolia što mu napadači nisu efikasni. U devet golova koje su Milanezi postigli u Serie A i Euroligi samo je jedan djelo napadača, i to Ante Rebića u Rimu. Ostalih osam pogodili su braniči i veznjaci. Jedan od ključnih razloga pada realizacije je vjerojatno izostanak Ibrahimovića, Mandžukića (trebao bi se ovog tjedna uključiti nakon preskočenih 7 utakmica) i djelomice Rebića, bez kojih je Pioli morao igrati više utakmica. Upravo su zato u Milanu ljuti na Rebića, koji je u ovako delikatnom trenutku, posebno po pitanju ozljeda napadača, dobio crveni karton protiv Napolija zbog vrijeđanja suca u smiraj utakmice.
Eriksenov preporod
Milan još ima opciju da bude drugi, ali kako stvari teku ne bi vjerojatno u klubu odbili i osiguranje četvrte pozicije. Juventus je došao Rossonerima na jedan bod, a ima utakmicu manje. Atalanta je na 4 boda, a Napoli (kao i Roma) na minus 6, ali s utakmicom manje (Juventus). Ako ne podignu razinu forme čim prije, rossoneri će imati ozbiljnih problema ostvariti za ambicije iskoraka iduće sezone nasušno potrebni (financijski) ulaz u Ligu prvaka...
U Interu su pak procvjetali i sve ono što je do “jučer” izgledalo tmurno eto sada je postalo euforično. Vlasnici, obitelj Zhang, odlučila je da će ostati većinski vlasnik i priključiti nove partnere. Conte sada već planira kako napasti Ligu prvaka iduće sezone, iako neće javno govoriti, jer je praznovjeran, niti da je blizu Scudetta. Ono što nam djeluje simbolikom to je sudbina Christiana Eriksena. Danski je veznjak bio u hladnjaku Conteovih pažnji dugo vremena. Pokušavao ga je Inter nekome prodati zimus, ali nije bilo interesenata za ozbiljniju cijenu.
Ostao je i onda je, korak po korak, izborio poziciju. Sve se zapravo promijenilo kada je 26. siječnja upravo Milanu, u četvrtfinalu kupa, pogodio mrežu u sučevoj nadoknadi za pobjedu od 2:1! Bio je to udarac iz slobodnjaka, što njemu sjajno ide, i imao je sreću da je dobio tu priliku nakon suvišnog prekršaja Milanovog igrača. No, sudbine se u nogometu na nekom detalju prelome. Od te večeri Eriksen je počeo ozbiljno kotirati u Conteovim izborima, iako je igrač koji mu nije tehničko-taktički (bio) po volji. U Torinu je upravo njega kanio odmarati, ali kad je vidio (s tribine, jer je bio kažnjen) kako se momčad pati, odmah u nastavku je kazao asistentima da ga ubace u igru. I pobijedili su interisti, a Eriksen je u medijima istaknut kao igrač bez kojeg se jednostavno više ne može. Kakvi obrati, ili potvrda kako ni fizički najmoćnije momčadi ne mogu funkcionirati bez znalaca...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....