Parali su zvižduci ambijent lijepog Juventusova stadiona na utakmici s Comom. Klupskog objekta s kojim je 2010. započela nova era torinskog velikana. Prije 15-ak godina, na tragu neuspješnosti ekipe koja je dovršila projekt gradnje stadiona, ali je natjecateljski bilježila samo razočaranja, navijači su euforično dočekali imenovanje jednog Agnellija za predsjednika kluba. Bio je to Andrea Agnelli, jedini nasljednik u dinastiji najpoznatijoj po vlasništvu FIAT-a. Lider obitelji koji je ljubav prema Juventusu maksimalno njegovao, avvocato Gianni Agnelli, prije smrti je odredio svog nećaka, Johna Elkanna, za glavnog šefa holdinga koji vodi brigu o imperiju.
Financijske ekshibicije
Andrea Agnelli je za trenera odredio Antonija Contea i to je bio početak brzog povratka Juventusa na vrh. U idućih devet sezona Stara dama dominirat će u Serie A, osvojiti devet uzastopnih naslova, uz dva izgubljena finala Lige prvaka. Andrea Agnelli, pokazat će se kasnije, izgubio je ravnotežu. Doživio je brodolom u obitelji, razveo se, a Juventus je počeo trošiti novac kojeg još nije zaradio, mijenjao je trenere (tri godine Conte, pa pet Allegri, pa Sarri, pa opet Allegri...). Vrhunac je bio u igračkom smislu isforsirani angažman Cristiana Ronalda, odnosno financijska akrobatika (vrijeme covida) da bi se namirilo Portugalčev apetit i egocentrična narav. Ronaldo je jedini odbio smanjenje plaće zbog pandemije, zahtijevao je i dobio pismeno da će mu se sve isplatiti, a to je onda naljutilo druge igrače. Na planu rezultata CR nije donio ništa značajnije što Juventus nije dostizao i bez njega.
U klupskom poslovnom smislu drugi je vrhunac bio nerazumni Agnellijev gard u slučaju Superlige. Kao član vodstva talijanske lige, iza leđa svima je minirao postignute dogovore oko ulaganja američkog fonda u Serie A, a kada se otkrila afera Superliga, bilo je jasno i zašto. Agnelli nije igrao dvostruku igru samo u talijanskoj ligi, nego je isto učinio i u UEFA-i, gdje je bio i dužnostima (ECA) i osobno (kumska veza) vezan za Čeferina. Naposljetku, sve je to dovelo do teškog općeg i etičkog pada Andrea Agnellija, kako u Juventusu, tako i općenito u nogometnom miljeu. Elkann nije imao drugog izbora nego promijeniti rođaka i cijelu vodeću garnituru kluba, koja je bila pod istragom zbog napuhivanja cijena igrača i transfera, a sve kako bi se moglo “virtualnim bilancama” dobiti zeleno svjetlo za natjecanja.
Za tako veliki klub aktualno peto mjesto u Serie A doživljava se kao velika sramota. Upravo u tom smislu navijači su na stadionu, a potom na društvenim mrežama, zasuli uvredama vodstvo kluba, nakon što je Juve veljaču 2026. učinio još crnjom nego što se moglo naslutiti.
Uvrede vodstvu kluba
Krenulo se pobjedom nad Parmom (4:1) kao “zalet” Spallettijeve ere, koja je započela nakon smjene Igora Tudora. Spalletti je krenuo obećavajuće, s dvije pobjede, ali na dužu stazu potvrdili su se brojni kadrovski deficiti ovog Juventusa. Od posljednjeg naslova, 2020., klupski menadžment potrošio je čak 860 milijuna na pojačanja (prodaja je iznosila 554), a stalno mijenjanje profila igrača na temelju pogleda svakog novog trenera rezultira kaotičnom selekcijom.
Eto, nakon što se i s kvalitetnim trenerom kao što je Spalletti pokazuje da Juve ne uspijeva uzletjeti prema vrhu i boljem nogometu, navijačima je očito prekipjelo. Porazu od Coma prethodio je poraz od Intera (2:3), a potom je Juventus doživio debakl u Istanbulu, gdje se Galatasaray počastio pobjedom 5:2. Previše je toga za okruženje koje je naviknuto na dominaciju, a čije potpuno potonuće sprječava obitelj Agnelli kontinuiranom dokapitalizacijom radi pokrivanja velikih minusa.
Stara dama kao da je odveć ostarjela, na stari način pokušava vratiti nekadašnji sjaj u vremenu kada te metode više ne prolaze...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....