Znali smo da je Španjolska jača i veliki favorit, ali ako smo i vidjeli neke šanse, svaka je nada pala već kad smo ugledali početnu postavu. Očekivati da će obrana Smolčić, Šutalo, Pongračić i Gvardiol s Mišićem ispred njih zaustaviti Španjolce jednako je kao vjerovati da će FER poslati posadu na Mjesec. Istog časa bilo je jasno da je Slaven Bilić bacio karte na dvoboj s Englezima, što je na kraju i potvrdio.
No, treba li nam to? Moramo li sto puta svjedočiti dokazivanju odavno dokazanog da je ta defenzivna kombinacija tako posložena jedna od najgorih obrambenih formacija Vatrenih svih vremena i da protiv imalo ozbiljnijeg rivala nema šanse, a Mišić joj je pritom odmah u prvoj akciji napravio medvjeđu uslugu.
No, nakon Seville ta "žalosna linija", ma što mislili o njoj, a nastupom je opravdala najgora očekivanja, pritom se ni Livaković nije proslavio, bila je potpuno sporedna u odnosu na ključnu istinu da Slaven Bilić na terenu nema ni "m" od momčadi, ni "e" od ekipe, da je Hrvatska u Češkoj i Španjolskoj djelovala kao da se došla malo rastrčati i korisno po zdravlje provesti večer. Bez srca, borbe, agresije, a protiv La Roje i natjecateljskog karaktera, ničega od onoga kako su letjeli u drugom poluvremenu s Portugalom u Torontu nije bilo. Ničega.
Ne, nije to novo i nije došlo s Bilićem, borio se s tom bolešću i Zlatko Dalić, ali ljudi, igrate sa svjetskim prvacima, a niste uložili žrtvu, niste dali sve od sebe, pa što je to? Vjerojatno dokaz da nisu dovoljno vjerovali u uspjeh. Teško je protiv Španjolske koja može igrati "zavezanih očiju", izigrati te i naći prostor čak i kad gineš da bi sve pokrio, a kako je tek kad to ne radiš...
To je najveći izbornikov problem, zadatak i razočaranje, to su bile i njegove prve riječi u svlačionici, nakon čega su se igrači posipali pepelom i čudili sebi, a još više suigračima. Nema od toga ništa, lako je komentirati nakon bitke, upirati prstom u drugoga. Bilić mora stvoriti momčad koja će letjeti, biti kompaktna, čiji će igrači giljati i sto posto čuvati leđa jedan drugome, a tko ne može, ne smije igrati. Možda nije bio ni svjestan s kakvim će se problemom susresti i to je prvo što mora popraviti u svojoj formi i formi ekipe.
Nije tragedija što nas je Španjolska nadigrala i nećemo patiti zbog ovog poraza jer to je danas realnost. Hrvatska je, koliko nam god to bilo teško priznati, slabija. Nema takve igračke klase, ali što je puno gore – nema ni trunke takve igre. A zamislite sve to u samo tri godine, još 2023. bili smo al pari i na jedanaesterce izgubili finale Lige nacija. U međuvremenu oni su dodali Yamala, Fermina Lopeza, Cubarsija..., a mi? Hrvatska i dalje može biti konkurentna na razini A Lige nacija samo s Lukom Modrićem kao motorom koji vuče. To mora brinuti.
Jedini koji je iskoristio šansu je Dion Drena Beljo, a ovaj put Vušković je bio dobar. I to je sve bitno od naših. Međutim, Španjolska u te tri godine nije samo dobila sjajne igrače, Luis de la Fuente podigao je razinu igre gotovo do savršenstva, a Hrvatska je izgubila i ono što je imala.
Primili smo četiri komada, a jedino što Španjolskoj možemo reći je "Hvala što niste ponovili Elche!". Tada su bili nabrijani jer imali su loš Mundijal, a Hrvatska je stigla kao svjetski doprvak, ovaj put povremeno bi stali na loptu, nisu se trebali nikome dokazivati.
S ovakvim sastavom i ovakvom igrom izgubili bismo i od Engleza. I tako su oni favoriti jer Hrvatska odavno nije dobila veliku utakmicu. U Pragu nismo bili zadovoljni unatoč pobjedi, u Sevilli gorčina čak nije ni velika kakva bi trebala biti, svjesni smo trenutačne razlike, međutim, ako Vatreni ni u trećem kolu ne bude momčad te dopuste protivnicima da se prošetavaju kako i gdje žele, bit će to alarm.
Bilić mora na brzinu, do subote, resetirati sve i na zdravim postavkama, s najboljim igračima, od Hrvatske konačno stvoriti natjecateljsku družinu. Koja se bori i vjeruje. To nam je jedina šansa, u protivnom zajamčen je još jedan poraz i borba za treće mjesto. Što nije najgore. Ima tu igrača u koje je utopija polagati nade, u svim linijama, očito novom stožeru treba vremena kako bi došao do tog zaključka. U tom smislu Sevilla može biti i od koristi. Neće biti lako sastaviti momčad za Englesku, pa krenimo od prvog pitanja - imamo li lijevog beka?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....