Viking je do Lige prvaka došao s 13 igrača koje je odgajao, dok hrvatske blagajne pune uglavnom stranci

Zarada hrvatskih prvoligaša od prodaje svojih igrača u ljetnom prijelaznom roku prema Transfermarktovim podacima u petak bila je 30,175 milijuna eura, što sigurno neće biti konačna brojka na kraju mercata. Osijeku bi trebalo stići oko dva milijuna eura za Naila Omerovića i Roka Jurišića, a moguće je da će biti još prodaja. Zasad je to oko duplo manje nego prošlog ljeta (60,53 mil. eura), kojeg su obilježile unosne prodaje Martina Baturine i Petra Sučića, ali je zato već više nego u ljeto 2025., kad je brojka iznosila 27,3 milijuna eura. SHNL je ovog ljeta nadmašio elitni razred izraelskog nogometa, a nedostaju mu oko dva milijuna da na 35. mjestu ljestvice svjetskih liga po ljetnoj prodaji dostigne skupinu II Primere Federación. Riječ je o trećem razredu španjolskog nogometa u kojem igra druga momčad madridskog Reala, iz koje su prodana trojica igrača za 22 milijuna eura.

Ono po čemu je hrvatsko klupsko nogometno ljeto ‘26 posebno su putovnice tih prodanih igrača. Prvi put otkako je u Hrvatskoj zaživjela Liga 10, ljetnim mercatom, u smjeru izlaza, dominiraju strani nogometaši. Čak dvije trećine ukupnog prihoda od prodaje otpada na igrače iz inozemstva i, ne prodaju li se do skorog zatvaranja nogometne tržnice iz SHNL-a Hrvati (ili Hrvat) u vrijednosti od 10,5 milijuna eura, zarada od prodaje stranaca bit će veća od prodaje domaćih nogometaša.

GORAN MEHKEK/CROPIX Cropix

Od devet milijunskih izlaznih transfera šest su ostvarili inozemci, a sva trojica hrvatskih igrača na listi ozbiljan dio svog nogometnog odrastanja odradili su preko granice. Marko Soldo je u Dinamo iz Širokog Brijega došao mjesec dana prije 17. rođendana, Sandro Kulenović je kao 16-godišnjak napustio Maksimir i tri godine proveo u Legiji i Juventusu, dok je Gabriel Vidović izdanak nogometne škole Bayerna. Ipak, nisu hrvatska nogometna odgajališta potpuno zakazala. Dva najskuplja ljetna izlazna transfera ostvarila su Hajdukova djeca. Rokas Pukštas na Poljud je došao sa 16 i tamo proveo šest godina, a Niko Sigur razdoblje od 2022. do 2026.

Da postoji problem s proizvodnjom kvalitetnog kadra vidjeli smo i na Dinamovom A-popisu za utakmice Europske lige, na kojem je samo 23 igrača, dva manje od maksimalne brojke. Minimum je, naime, osam „lokalno školovanih igrača“, među kojima najviše četvorica mogu biti „igrači školovani u istom savezu“, a ostale čine „igrači školovani u klubu“. „Školovanje“ za UEFA-u znači da su igrači između 15. i 21. godine, bez obzira na nacionalnost, bili registrirani za klub u razdoblju od tri cijele sezone (neprekidno ili ne, svejedno) ili od 36 mjeseci. S ovom prvom skupinom igrača Dinamo nije imao problem, jer su u hrvatskim klubovima dovoljno dugo kao tinejdžeri djelovali brojni njegovi igrači, ali s drugom jest.

Plavi na svom popisu imaju samo dvojicu igrača koje su sami školovali, a pritom su do prve momčadi stigli naknadno, u drugom pokušaju. Dominik Kotarski u Dinamu je odradio više od tri godine u traženom razdoblju prije nego što je početkom 2018. otišao u Ajax, dok je Bruno Goda otišao sa 18 dvije godine ranije. Blizu norme bili su i Moris Valinčić, koji je u Dinamu bio tri sezone (2018.–2021.), ali prvu nije odradio od početka, kao i Fran Topić, koji je nakon dvije odrađene sezone 2023. otišao u Rudeš, a u prošloj, koju je odradio cijelu u Dinamu, već je postao prestar da bi mu je UEFA računala.

Budući da su samo dvojica ispunila normu, dva mjesta u Dinamovu glavnom rosteru morala su ostati prazna, pa su od ovosezonskih prvotimaca prekobrojni ostali Ivan Nevistić, Robert Mudražija, Paul Tabinas, Noah Nsoki, Aleks Stojaković, kao i već spomenuti Topić.

No, nisu dečki s liste 23 jedini koji mogu dobiti priliku u osam utakmica koje Plave čekaju u skupini. Postoji i B-lista, koju nije potrebno unaprijed slati, što Dinamo, s obzirom na UEFA-inu objavu rostera, i nije napravio, već se igrači za nju mogu prijavljivati najkasnije dan prije određene utakmice. Na tom se popisu može naći neograničen broj igrača rođenih 1. siječnja 2005. i kasnije, koji su u klubu proveli dvije uzastopne godine ili tri uzastopne ako su jednu odradili na posudbi. Sven Šunta i niz drugih mladih Dinamovih asova tako bi također mogli doći u konkurenciju. Strašno širok kadar na raspolaganju ima Mario Kovačević, definitivno ponovno preširok kad se pogleda situacija na ostatku kontinenta.

Nije Dinamo, jasno, jedini europski klub koji se suočio s ovakvim problemom, ali čak ni oni veliki i moćni nisu morali prekrižiti toliko igrača iz svojeg seniorskog kadra. I Manchester City na popisu ima također 23 igrača, budući da su na A-listi „klupski školovani“ tek Phil Foden i Rico Lewis, dok je, recimo, Nico O‘Reilly, još jedan prvotimac kojeg je izbacila Cityjeva akademija, ostao na B-listi. Arsenal ima tek 22 prijavljena, s tim da će Max Dowman i Myles Lewis-Skelly biti u pričuvnoj garnituri. Ni kod njih nitko previše važan nije izvisio. Kod Chelseaja je Pedro ispao Facundo Buonanotte, novo pojačanje kojeg nema među 23 odabrana. I njega je skupo koštalo UEFA-ino pravilo. I milanski Inter ima jednog manje kod kuće odgojenog igrača pa je i on na 23, dok je njegov gradski rival Milan u Europskoj ligi prijavio 22 igrača. Na toj je brojci i Sunderland, koji će biti na putu Zagrepčanima. Oni imaju samo jednog igrača kojeg su sami stvorili pa je s popisa iscurio Chemsdine Talbi, 21-godišnji reprezentativni krilni napadač Maroka. To je njihov najveći hendikep stvoren zbog UEFA-ine odluke kojom želi potaknuti klubove da pojačaju rad u svojim nogometnim školama.

U tome je vrlo uspješan klub čije ime u Maksimiru ovih dana i nije baš popularno. Viking problema s kvotom nema, on je bez poteškoća do kraja ispunio svoj popis za Ligu prvaka. U momčadi koja ju je napadala bilo je 13 igrača koji su prošli njegovu nogometnu školu, devetorica rođenih u Stavangeru, gradu od 150.000 stanovnika. Polako, ali sigurno, Viking je postao glavni sportski kolektiv u gradu u kojem su tu titulu donedavno dominantno držali Stavanger Oilersi, deveterostruki prvaci Norveške u hokeju na ledu od 2010. Viking je, inače, nakon ulaska u LP još malo popunio svoju blagajnu, pa će osjetno narasti godišnji proračun kluba koji je u 2025. bio oko 20 milijuna eura, budžet oko četiri puta manji od Dinamovog.

Odličnog ljevokrilnog napadača Edvina Austbøa prodao je u West Ham za 12,9 milijuna eura. I on je dijete kluba, rođen u Stavangeru... Nije Viking jedini klub zbog kojeg bi se ozbiljnije trebao promotriti norveški nogometni model. I Bodø/Glimt je ponovno u Ligi prvaka, ali i on je, kao Dinamo, mogao prijaviti dva igrača manje. Bodø, smješten u Arktičkom krugu, rodni je grad trojice njihovih prvotimaca, a s obzirom na to da ima tek nešto više od 43.000 žitelja, ta ih brojka ne zabrinjava posebno. Nije tu kraj norveške priče, jer ta država, koja je od Hrvatske veća sedam puta, ali ima tek 5,6 milijuna stanovnika, svoje predstavnike ima i u Europskoj ligi (Lillestrøm) i u Konferencijskoj ligi (Brann Bergen). Nije uspio tek Tromsø i to zato što je naletio na Brighton. Bodø na A-popisu ima 20 Norvežana, Lillestrøm 17, Viking 16, a Brann 15. Dinamo, pak, 14 Hrvata, Hajduk tek desetoricu. Odgajanje kvalitetnih nogometaša? Prijatelji sa sjevera Europe očito su malo pojačali ritam...