Kad bi se SHNL uvijek igrao ofenzivno, za gol više, kako su nastupile Istra 1961 i Lokomotiva, posebice domaćin, i kad bi svaka ekipa ponudila igrače poput Nika Škafara-Žužića, publika bi imala još više razloga puniti stadione, a za ekrane bi se lijepila kao magnetom privučena.
Puljani i Zagrepčani priredili su u subotu vrhunsku zabavu iz koje su gosti otišli pjevajući, a domaći ogorčeni zlom sudbinom nakon poraza 3:2 i sumnjičavi prema sucu i VAR-u zbog jednog poništenog gola, no mlade ekipe, pri čemu je pulska imala prosjek samo 21 godinu, ponudile su više nego što SHNL u prosjeku pruža, a kao šlag servirale istinu kakvu ne viđamo često – glavne priče bili su lijevi branič i lijevo krilo. Kronično deficitarne pozicije u hrvatskom nogometu ovaj su put bile svijetle, gotovo zlatne.
I dok je Marko Pajač "stara kost", 33-godišnjak s lovorikom najboljeg lijevog braniča Lige, pa ne čudi što je na njegovim "kiflama" počivala rezultatska gozba Lokosa (prvi i treći gol), dečko koji je najveća impresija zove se Nik Škafar-Žužić. U pulskom dresu nismo kroz povijest vidjeli puno igrača takvog kova i potencijala. Hrvatski kadetski reprezentativac, rođen 3. lipnja 2009. godine, pokazao je talent koji bi ga jednog dana trebao pretvoriti u vrhunsku kvalitetu. Brzina, dribling u pokretu, jedan na jedan, napadanje dubine, šut, agresija, drskost... Moderno krilo kakvih hrvatskom nogometu dramatično nedostaje.
Asistencija mu se piše, pogodak ne, iako je sjajno matirao Posavca s dvadesetak metara, no VAR i sudac Pavlešić oteli su mu gušt i uspomenu za cijeli život zato što je Frederiksen protrčao ispred golmana bez namjere da igra loptom, ali ocijenili su da mu je zaklanjao vidokrug.
Španjolski trener Javier Cabello pokazao je da želi igru, kombinatoriku, tečnost, u tome su mnoge akcije stizale do kadeta kao da je pulski Yamal, nitko se nije libio dati mu puno povjerenje. Prodirao je, gurao protivniku kroz noge, triput pucao, dobio sedam od dvanaest duela, a kad još malo fizički stasa i prikupi ponešto iskustva, izdanja kao za hrvatsku kadetsku reprezentaciju nedavno na Euru protiv Estonije, kad je zabio dva gola, ne bi trebala biti rijetkost. Natjerao je Nikicu Jelavića da već na poluvremenu izvadi Marcela Lorbera i promijeni mu čuvara. Istra 1961 ponudila je i 17-godišnjeg Kablara i 18-godišnjeg Ahmetija, nakon raspada prošlosezonske ekipe okrenula se mladima više nego ikad, ali kad imaš igrača kao što je Škafar-Žužić to je puno lakše. On već sada ne igra kao kadet. Dragulj koji je prešao Učku iz Rijeke prema zapadu.
U dobroj, dinamičnoj, sadržajnoj utakmici sa 33 udarca na vrata bilo je i drugih protagonista, dojmio se Matija Subotić, također žutokljunac, 18-godišnjak, a već kapetan Lokosa, tako pametan igrač, a čvrst na lopti i u duelu, da njegov rast također mora biti velik; Vuković i Triantafyllou lijepo su zabili, Frederiksen je bio dvostruki strijelac, Katić riješio pobjednika, ali Škafar-Žužić je mamio uzdahe. Na njemu je i klubu da se razvija, a ako je ovo što je ponudio standard njegove igre, neće dugo čekati na taj priznati prvi pogodak. Samo to treba ponavljati i dodatno napredovati. U današnjem nogometu bljeskovi vrijede malo, a jedino kontinuitet dokazuje klasu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....