Kolovoz u Livornu, pogotovo na trošnom stadionu Picchi, nije nešto što bi vas nogometno uzbudilo. Bilo je vruće u večeri prijateljske utakmice svježeg svjetskog prvaka Italije i svježe grogiranih Vatrenih na SP-u u Njemačkoj. U manjem hotelu reprezentacija je dočekala dan debija novog izbornika. Nakon abdikacije Zlatka Kranjčara, koji je nakon odlično odrađenih kvalifikacija s reprezentacijom posrnuo u Njemačkoj, uz snažan vox populi HNS je instalirao jednog od "brončanih" - Slavena Bilića.
Bilić izbornik bio je silno samouvjeren
Tom velikom danu suigrača im iz Francuske ‘98. došli su svjedočiti, i simbolično ga podržati, kapetan iz te ere Zvonimir Boban te drugi akter sjajnog stoperskog tandema, Igor Štimac. Još nekolicina koji su pisali vatrenu povijest 1990-ih, kao Aljoša Asanović, Robert Prosinečki, Nikola Jurčević, bili su dio novog stožera. Toga dana Slaven Bilić bio je vidljivo nemiran, distanciran, navodno je osjećao da bivši suborci brončane ere nisu bili skloni podršci njegova ustoličenja...
Sraz sa svjetskim prvacima razvio se u naslovnu stranicu šestogodišnjeg djela Bilića izbornika. Nakon što je prethodne dvije godine upravljao U-21 reprezentacijom, HNS je u Biliću vidio rješenje za noviji, mlađahniji pristup. Uzimajući u obzir gnjev javnosti neuspjehom u Njemačkoj, koji se nadovezao na loš nastup četiri godine prije u Japanu/Koreji, odnosno izostanak plasmana na EP 2000., u HNS-u su se željeli dodvoriti toj istoj javnosti. Napokon su šansu pružili dugo prizivanim akterima bronce u Francuskoj.
Slaven Bilić je želju da postane izbornik iskazao i prije nego što je postao šef mlade selekcije. Naprosto je isijavao uvjerenje da ima sve reference za vođenje Vatrenih, no u HNS-u su ga prvo usmjerili u U-21. Pokazat će se to pogođenim potezom jer će u dvije godine stjecati prva iskustva vođenja momčadi, ali i spoznati koji su to igrači iz mlade garde tehnički, fizički i emotivno spremni za velike iskorake.
U Livornu je tako u kolovozu 2006. započelo ostvarivanje svih tih očekivanja. Bilićevih, igrača, HNS-a, posljedično i šire javnosti. Pobjeda je ostvarena nad svjetskim prvacima golovima simbola te nove ere, Luke Modrića i Eduarda. U rujnu su startale i kvalifikacije za Euro 2008. U Moskvi protiv Rusije izvojevano je 0:0 s dojmom uspješnosti. U listopadu je prvo potučena Andora (7:0), a onda je došla ugodna zagrebačka večer s Englezima.
Pletikosa, Ćorluka, Šimić, R. Kovač, Šimunić, Modrić, N. Kovač, Rapaić, N. Kranjčar, Petrić, Eduardo (još Olić, Babić, J. Leko, uz Klasnića, Runju, Kneževića), svi su oni bacili u trans 38 tisuća gledatelja u Maksimiru i širu domaću javnost. Golom Eduarda i autogolom G. Nevillea, uz pomoć slavne krtice, uzletjela je Bilićeva Hrvatska. Nakon osam depresivnih godina Vatreni su opet postali hit, a izbornik je prerastao u najpopularnijeg Hrvata. Izbornik s gitarom, izbornik s naušnicom, izbornik ovo, izbornik ono, Bilić Boysi, Vatreni se vraćaju...
Bečki šok Vatrenih
Euforija je potrajala i kvalifikacijska (bodovno nevažna) pobjeda na Wembleyju 3:2 i eliminacija Engleza za Euro 2008. doživljena je kao najava spremnosti da se Vatreni na kontinentalnoj smotri u Austriji i Švicarskoj vrate u borbu za vrh.
Objektivno gledano, Hrvatska je u Austriji baš tako i djelovala. Dobila je, prvi put, sve utakmice u skupini i u četvrtfinalu najavila da je zbilja spremna za polufinalnu fazu i medalje. U 119. minuti dvoboja napokon je Ivan Klasnić, na asistenciju Luke Modrića, pogodio za 1:0. Na bečkom Prateru, u jednoj od najimpresivnijih atmosfera koju su stvorili brojni hrvatski navijači (njih 20-ak tisuća), činilo se da će tribine "doći dolje".
Slavio je i Slaven Bilić, trčeći u klupko igrača i onih s klupe, i vjerujući da je to prolaz. No, tada je uslijedio jedan od najtežih trenutaka povijesti Vatrenih. Umjesto koncentracije na kvadrat, Vatreni su propustili zadržati loptu i u posljednjim trenucima Şentürk je pogodio mrežu Pletikose.
U raspucavanju s bijele točke nisu bili svoji. Promašili su Modrić, Rakitić i Petrić, pogodio je tek Srna. Turci su otišli u polufinale, a slika uplakanih Ćorluke, Srne, Modrića i drugih ostale su kao svjedočanstvo najgoreg trenutka u karijerama vatrenih aktera. Godinama kasnije sudbina nogometa vratit će im s kamatama. Jer su to zaslužili...
Demonstracija moći Vatrenih
Slaven Bilić ušao je u turbulentniju fazu inače kronične turbulencije života (svakog) na izborničkom stolcu. Zamjerali su mu da nije dobro reagirao nakon gola Klasnića. I vjerojatno nije, jer tog trenutka slavilo se na sve strane svijeta gdje diše hrvatski čovjek, ali trener je onaj koji bi trebao biti fokusiran. Bilić je reagirao emotivno jer Bilić jest emotivan po prirodi. Moglo se shvatiti, ali tako to ide, od najpopularnijeg uskoro je postao možda ne najnepopularniji, ali tu negdje...
U kvalifikacijama za SP 2010. Engleska je s kamatama naplatila dugove iz prethodnih EP kvalifikacija. U dvije utakmice utrpali su Bilićevoj vrsti 9 pogodaka (4:1, 5:1). Slučajno ili ne, Capellova Engleska je pala protiv Ukrajine u nevažnom joj meču, ali za Vatrene pogubnog ishoda. Prvi put nakon tri SP-a Hrvatska ostaje kući, deset godina nakon jedinog nedoživljenog EP-a 2000.
Načetog statusa i pod kritikom javnosti, Slaven Bilić je ušao u ciklus kvalifikacija za EP 2012. Pehovi su inače pratili njegovu eru, jedan od najtežih je težak prijelom noge Eduarda. Modrić je također imao frakturu potkoljenice blažih posljedica. U kvalifikacijama Bilić Boysi nisu djelovali uvjerljivo. Epilog je bio da je Grčka prošla izravno, a Vatreni su morali u repesaž za Euro s Turskom.
Nakon poraza u Ateni i pred posljednji meč s Latvijom na Kantridi, dramatično je u taboru Vatrenih. U zrakoplovu koji je vraćao reprezentaciju u Hrvatsku gunđala iz IO HNS-a žele smjenu i klasično "skrivanje" iza tog poteza. U hotelu u Istri, gdje se čeka dvoboj s Latvijom, Slaven Bilić testira koliko je povjerenje ključnih igrača. Ta podrška nije sporna, ali oporba Biliću u vodstvu Saveza jest. Na Kantridi, gdje je ipak on vodio momčad, ostvarili su pobjedu, s tribina je stizala podrška i igračima i izborniku. Zdravko Mamić je tada preuzeo "riječ" i demonstrirao svoj utjecaj. Članovi IO prihvatili su taj stav - Bilić ostaje.
Opet na velikoj sceni
U dodatnim kvalifikacijama dojmljivo je eliminirana Turska (3:0, 0:0) i Hrvatska slavi prolaz na Euro, vraća se na veliku scenu. Bilić je dobio još jednu i zasluženu tranšu općeg povjerenja. U Poljskoj Hrvatska djeluje konkurentno, ali skupina je "bolesno jaka". Vatreni dobivaju Irsku s Trapattonijem (3:1), remi s Italijom 1:1 nameće imperativ pobjede nad Španjolcima. Hrvatska je vrlo dobra sa svjetskim prvacima, Modrić briljira u predvečerje transfera u Real Madrid. Priprema šansu Rakitiću, koji ima zicer glavom za vodstvo, ali Casillas je obranio.
Nema VAR-a, sudac Stark dva kečerska zahvata na našima ne prepoznaje kao jedanaesterac. Onaj na Ćorluki je pet puta teži od ovog Vlašićeva u Torontu. Naposljetku, Španjolci koriste ho-ruk napade naših i prazne prostore koji ostavljaju, Navas pogotkom u 88. minuti iz dvojbene pozicije (zaleđe?) donosi prednost za svoje i trasiranje puta obrane titule.
Teret medalja
Kraj za Vatrene na turniru gdje su igrali vrlo dobar nogomet. I kraj za eru Slavena Bilića, koji ju je završio s tugom na licu jer je vjerovao da se može do kraja.
U toj večeri dio Hrvatske bili su Vida, Ćorluka, Strinić, Rakitić, Modrić, Mandžukić, Subašić, Vrsaljko, Badelj, Perišić, N. Kalinić, bez ozlijeđenog Lovrena, ali koji su svi skupa bili dio najslavnije vatrene ekspedicije 2018. Bilićeva je era dobila dužne satisfakcije u osvajanju srebra, Dalić je oplodio sve učinjeno svojih prethodnika. Na sreću Hrvatske...
Slaven Bilić će 11. rujna navršiti 58 godina i, ako doista preuzme Hrvatsku, bit će mu to zenit trenerske karijere. Za razliku od 2006., kada je preuzeo posrnulu, demoraliziranu i neuspjesima iscrpljenu reprezentaciju, što je bitno olakšalo njegove poteze pomlađivanja i povjerenja šire javnosti, Slaven Bilić će (uvjetno rečeno) imati kudikamo kompliciraniji posao.
Dalić je kroz proteklih osam godina ciklički, uz osvajanja medalja (tri plus pet kvalifikacijskih uspješnosti), odradio i veće-manje smjene generacija. Ovo je danas drugačija Hrvatska, s trofejnom prtljagom, teretom uspješnosti prethodnika koji je svakom nasljedniku podigao letvicu očekivanja, odnosno utvrdio više kriterije ambicija. Uz to, Bilić se vraća u trenutku kada silazi s reprezentativne scene fenomen Luka Modrić, kojeg je upravo on prije 20 godina lansirao u orbitu. To je veliki minus za Hrvatsku i budućeg izbornika, ali istodobno i kredit tolerancije javnosti dok se iznjedri neki novi lider, razvije nova vatrena priča.
Bilićeva druga era treba i drugačijeg Bilića, za ipak sada drugačiju Hrvatsku koju zatiče. Iskustva mu ne manjka. S godinama trenerima dolazi i više mudrosti, manje opterećenja javnim utjecajima, više pozornosti tehničko-taktičkim trendovima nogometa.
Od 4-4-2, 4-2-3-1, koje je rabio tada, bit će još važnije da Bilić kao novi izbornik (uvjetno rečeno) iskoristi svoju višestruko potvrđenu socijalnu inteligenciju, odnosno znanje upravljanja grupom te komunikacijsku vještinu.
Kad mu naposljetku HNS ne bi potvrdio dogovor, a zbog čega je zahvalio na više klupskih i ponekoj reprezentativnoj ponudi, značilo bi da je na tim poljima odnosa izgubio svježinu. Uvjerljiv je dojam da to nije tako. Ostaje dvojba kako će se Bilić snalaziti 20 godina kasnije u okruženju koje se značajno promijenilo u svemu, ali je možda ostalo isto u jednome. Priznaju se samo rezultati uspješnosti, a svi ostali dojmovi su samo hrana za cjelodnevno gladne digitalne platforme...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....