Robert Ljubičić vraća se Hrvatskoj koja ovog časa u A reprezentaciji ima dvojicu mladića odraslih u dijaspori Luku Sučića i Josipa Stanišića, a donedavno je bio i igrama ponovno može izboriti poziv Marin Pongračić.
Ljubičić također već ima iskustva kao hrvatski reprezentativac, ali uzrasta U-20, igrao je dvije utakmice sa Švicarskom i Francuskom pod izbornicima Robertom Jarnijem i Ognjenom Vukojevićem. Međutim, Hrvatska ga je u jednom času prestala zvati i prihvatio je poziv U-21 nacionalne vrste države u kojoj je rođen. Austrijanci su ga imali na dlanu, ali očito ga ne vide toliko kvalitetnim igračem kao što ga sada cijeni HNS jer izbornici mu niti jednom nisu dali šansu u A reprezentaciji, u kojoj igra njegov brat Dejan. Ralf Rangnick ga je za rujanske susrete stavio na pretpoziv. Da je odigrao jednu minutu u Ligi nacija ne bi se imao pravo vratiti u hrvatski tabor. No, Rangnick nije vodio brigu o tome...
Ljubičić je, međutim, jedinstven slučaj. Jedini koji je igrao u "kockastom" dresu, otišao "drugoj ljubavi" i sada se vraća. Kod nas je došao u fokus otkako je počeo igrati za Dinamo te će u budućnosti biti opcija više za Zlatka Dalića. Prije toga HNS za njega mora dobiti odobrenje FIFA-e. Izbornik još nije dao niti širi popis igrača za Svjetsko prvenstvo i kad bi FIFA brzo riješila njegov predmet mogao bi kandidirati i za Katar. Dalić ima otvoreno pitanje zadnjeg veznog, no danas se čini realnijim da će kao alternaciju Marcelu Brozoviću odabrati neko drugo rješenje, u vidu drugog igrača ili da ponovno to bude Mateo Kovačić, nego da će odmah priključiti Ljubičića... Opet, čekamo Dalićev izbor!
Vatreni su od dijaspore dobili puno, a u budućnosti bi trebala imati još veći utjecaj jer nažalost Hrvata je sve više u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj... a sve manje u Hrvatskoj.
Ivan Rakitić najveće je igračko ime do kojeg smo stigli preko FIFA-e, dakle prelaskom iz drugog u naše nogometno državljanstvo. Jedini koji je dobio glasove u izboru za Zlatnu loptu, svjetski doprvak iz Rusije 2018. godine, u šest godina u Barceloni prvak Europe i svijeta, u četiri navrata prvak Španjolske, sa Sevillom osvajač Europske lige, izabran u najbolju momčad sezone Lige prvaka, najbolji nogometaš i sportaš Hrvatske 2015. godine. Raketa je 106 puta igrao za A vrstu kojoj se priključio u rujnu 2007. godine, a od nje oprostio prije dvije godine.
Po veličini karijere i rejtingu u svjetskom nogometu nema mu ravna, ali u Vatrenima je bilo još niz igrača koji su imali golemo značenje.
Niko i Robert Kovač oblježili su prvo desetljeće ovog stoljeća, Niko je nosio kapetansku vrpcu od 2004. do 2009. godine, igrao na dva svjetska i dva europska prvenstva, na vrhuncu karijere bio je u Bayernu, a kasnije je vodio Vatrene kao izbornik. Ima 83 nastupa i 14 pogodaka. Robert Kovač slovio je za jednog od najboljih stopera na svijetu, to potvrđuje igranje za Bayern i Juventus. S Bavarcima je dvaput bio prvak Njemačke. U 84 navrata nosio je hrvatski dres. Robert Kovač i Josip Šimunić činili su godinama obrambeni bedem na kojem su Vatreni uvelike gradili uspjehe i plasmane na velika natjecanja čak i kad nisu imali vrhunsku vezni red...
Josip Šimunić je rođen u Australiji, ali je profesionalnu karijeru "tesao" i živio u Njemačkoj u HSV-u, Herthi i Hoffenheimu. Za Hrvatsku je od 2001. do 2013. godine igrao 105 puta. Njegova srčanost i ljubav prema reprezentaciji bile su inspiracija za mlade igrače...
U TOP 10 najbitnijih nogometaša koji su odrasli i igrački se razvijali izvan granica naše države spadaju i Eduardo da Silva, Ivan Klasnić, Mladen Petrić, Tomislav Marić, Sammir i Anthony Šerić. Pritom nismo računali igrače koji su rođeni u Bosni i Hercegovini jer puno ih je i zapravo su integralni dio Vatrenih od prvog dana te nikad nisu ni mijenjali reprezentaciju. Od starta su igrali za Hrvatsku. Kao niti Matea Kovačića koji je rođen u Austriji, ali je vrlo mlad stigao u Dinamo, sa 13 godina. I on je bio na raspolaganju isključivio našoj reprezentaciji.
Među 10 najbolji osmorica su Hrvata iz dijaspore i dvojica Brazilaca koje smo naturalizirali, pritom je posebno bitan bio Eduardo da Silva, prvo ime i strijelac kvalifikacija za Euro 2008. godine, kojeg je teška ozljeda u dresu Arsenala zaustavila da ostavi i dublji trag, pogotovo na velikim natjecanjima. No, igrao je 64 utakmica i zabio 29 golova te je jedan od najboljih strijelaca Vatrenih ikad. Sammir je dobio šansu na Svjetskom prvenstvu 2014. godine...
Ivan Klasnić pripada u emotivnije priče, njegov povratak s transplantiranim bubregom i pogodak Turskoj u četvrtfinalu Eura 2008. godine ipak nije završio sretno jer to ispadanje i danas je gorko, možda i najteže u povijesti hrvatske nacionalne vrste. Imao je 41 nastup i 12 golova. Igrao je na jednom svjetskom i dva europska prvenstva, za Werder, Nantes, Bolton...
Mladen Petrić sam će kazati da se nadao i većim dometima u hrvatskom dresu, odjenuo ga je 45 puta i bio autor 13 golova. Neki su se godinama gledali kao onaj Engleskoj na Wembleyju 2007. za pobjedu 3:2, a u povijest je ušao sa četiri komada Andori u listopadu 2006. godine. Završilo je 7:0. I on, kao i Eduardo, nije bio u prvom planu na velikim natjecanjima za čime je žalio... Branio je boje jakih klubova poput Borussije Dortmud, HSV-a, West Hama...
Anthony Šerić je brončani iz Francuske 1998. sa Svjetskog prvenstva na kojem, doduše, nije igrao ni minutu. On je kao i Šimunić iz Australije. Tomislav Marić je igrao devet puta, autor je dva gola... Do njih slijede Ivo Iličević, Marijo Marić...
Luka Sučić i Josip Stanišić vrlo će brzo na ovu listu, a novi kandidati naviru. HNS ima skauting u dijaspori kao nikad prije iako je borba za igrače ponekad vrlo velika. Hoće li i Ljubičić ostaviti trag među Vatrenima?
TOP 10 VATRENIH IZ INOZEMSTVA
1. Ivan Rakitić
2. Niko Kovač
3. Robert Kovač
4. Josip Šimunić
5. Eduardo da Silva
6. Ivan Klasnić
7. Mladen Petrić
8. Tomislav Marić
9. Sammir
10. Anthony Šerić










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....