Zastava je i treći put razvučena, pjesme su se orile, navijači su ponovno na plaži hotela Hilton Doha dali podršku Vatrenima. Kao prije Kanade i Belgije tako i uoči Japana.
- Hoćemo pobjedu, hoćemo pobjedu – orilo se iz navijačkih grla kad je ispred hotela, do bara izašao Dejan Lovren. Odmah su potrčali do njega, tražili selfie, dali podršku...
- Treći je put, ali sada nas je najviše ovdje – kazao nam je jedan od doajena navijačke scene koji je redovan od prvog dana.
Zastava je smanjena na 30 metara, daleko ju lakše bilo s njom baratati, Dado Čor i njegove ekipa izborili su da je donesu i na stadion Al Janoub na ogled s Japancima, ali u umanjenim dimenzijama. Nikako nije mogla proći originalna verzija od 200 metara.
- Do bove, raširiti se do bove – vikao je Neno s Klisa koji je privukao pozornost hodajući na štakama. Problemi s kukom postali u preveliki, javio se u bolnicu i ugodno iznenadio. Dali su mu nove štake, morao je tek ostaviti polog od 165 riala, otprilike dvostruko toliko kuna, i obvezati se da će ih vratiti u zračnoj luci prije povratka. Tko ima Hayya karticu dobiva gratis bolničke usluge, niz navijača govorilo nam je kako su imali poteškoće, otišli kod liječnika i ništa im nije naplaćeno. Katar je i za to pobrinuo. Klima uređaji mnogima su "sredili" grlo, dovoljan je pokazatelj što je u glavnom medijskom centru nestalo septoleta.
Video: Tom Dubravec
Neno je stari navijač, znaju ga mnogi koji često idu na utakmice. Zastava nije "otišla" do bova jer ljudi nisu htjeli uništiti obuću, a malo je tko bio bos, iako su je razvili na pijesku. Željeli smo čuti Nenadovu priču, kako to da se odlučio na put unatoč zdravstvenim tegobama, ali...
- Ako hoćete intervju platite tisuću eura. Dat ću vam odmah broj računa – odgovorio je na upit.
Možda njegove riječi puno vrijede, ali ne baš toliko... Navijača je u Kataru malo, pod povećalom su medija, prati ih se kao da su igrači, ne ćude na kraju ni ovakvi odgovori.
- Hoćemo sushi za večeru – povikaše pojedini fanovi Vatrenih kraj šanka jer HNS je počastio pivama i vaterpolskim kapicama.
Sreli smo Toma Abičića iz Australije koji je bio na svim velikim natjecanjima Hrvatske osim lani na Euru.
- Nisam mogao doći, nakon treće doze cjepiva imao sam srčanih problema. Srećom, sve je sada dobro. Povratni let rezervirao sam za 20. prosinca. Baš me zanima kako ću provesti vrijeme do tada.
Nikša Martinac sišao je među navijače kao i djelatnici osiguranja. Stožer i ekipa mogli su ih vidjeti iz soba, postao je dio rituala da ih posjete na dan susreta.
I onda iznenađujuća priča.
- Ja sam iz Južne Afrike, imam 72 godine, na Svjetsko prvenstvo sam stigao prvi put uživo pogledati Hrvatsku. Mislim da sam najstariji navijački debitant – rekao nam je Ivan Perković koji na jugu Afrike živi 47 godina. Ima tvrtku čiji su proizvod strojevi za proizvodnju čipsa i flipsa.
- Nagovorile su me supruga i unuk, čak niti u Južnoj Africi kad je bilo Svjetsko prvenstvo nisam išao na niti jednu utakmici. Istina Hrvatske tamo nije bilo. Sad imam više slobodnog vremena i odlučio sam doći jer u životi nisam gledao Hrvatsku.
U društvu je bio Gorana Bendekovića...
- Ja sam stalno pratitelj Vatrenih, a kako smo se upoznali? Imam na leđima ime pivovare iz Osijeka, kad je to vidio, prišao mi je jer i Perković je Osječanin.
Je li mu žao što nije ranije dolazio, pitali smo Perkovića.
- Ne, sad je vrijeme. Kroz život sam radio, i dalje radim, nisam još u mirovini samo sam usporio. Hvala Bogu, nakon toliko godina mogu si priuštiti.
Generalno daleko više starijih navijača nego mladi, što je usko povezano s troškovima.
Joško Gvardiol hit je nacionalne vrste. Za njega su izradili posebnu zastavu na kojoj piše "GVARDIOL GUARD the GOAL".
- Nismo mu obitelj, jednostavno obožavatelji. Nakon Belgije tražili smo tko to ovdje može napraviti, naručili preko interneta i otišli 100 kilometara po nju – objasnilo je 5-6 njih, žena i muškaraca uključenih u projekt. Na svjetskim prvenstvima uvijek su se rađale legende.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....