Najvažnije u cijeloj priči, kaže nam veliki Carlos Alberto Parreira, jest da Brazil više ne gubi kontrolu kad stvari ne idu kako su zamislili od starta, kao i da postoji jasna struktura. "Tite je odličan znalac, koji je našao taj balans, ali i okvir igre u kojem ‘seleção‘ ne ovisi samo o Neymaru. A ta ovisnost o jednom ili dva igrača, u sudarima s iskusnim europskim momčadima, prije nas je znala i te kako stajati..."
Parreira pritom ne zaboravlja istaknuti jak i nepredvidiv napad, kao i iskustvo momčadi, uz važan dodatak: "Ključ naše igre definitivno je Casemiro".
Poučak iz Pariza
Da, u ekstatičnoj ofenzivi, ali i paru stopera Marquinhos - Thiago Silva, on je taj koji savršeno drži obje strane terena i daje momčadi stabilnost. Kroz njega, praktički, sve prolazi, a onda se uz njega slobodno dižu krila i ofenzivci, koji svojom kreativnošću i eksplozivnošću stvaraju potpuni "havoc", nered u suparničkim obranama.
Kako im odgovoriti?
Istina je da jedan dio leži u švicarskom modelu igre, strpljivosti i bezgraničnoj odgovornosti u igri, no dovoljan je pad koncentracije ili dobar dan protivnika da vas potope, kao što je to Portugal učinio Švicarcima u osmini finala. Tome u prilog ide i teza legendarnog brazilskog izbornika, koji je detektirao da se Brazil na turniru diže i da tu leži najveća opasnost. U prijevodu, Brazil iz drugog kola Mundijala nije jednak Brazilu u četvrtzavršnici natjecanja...
Defetizmu, doduše, nema mjesta. Unaprijed položiti oružje značilo bi spremnost na ulazak u plavo-žutu centrifugu koja vas na kraju "programa" izbaci da ne znate ni gdje ste, ni što ste. Stoga je ono što dolazi od kadra i stručnog stožera reprezentacije jedini recept.
Nije Švicarska hrvatski model, Hrvatima kao inspiracija u najtežem meču prvenstva može poslužiti samo - Hrvatska. Istina, i mi smo na Stade de France došli u idealnom trenutku, dok je Deschamps još slagao kockice i Francuska tada nije bila na razinama ovoga Brazila, no ona organiziranost, discipliniranost i spremnost na patnju, kako bi iz nje izvukao maksimum, bila je gotovo hipnotička.
Za podsjetnik, u utakmici koju je riješio Modrić iz penala već na startu dvoboja, Dalić je izveo momčad: Ivušić - Stanišić, Erlić, Šutalo, Juranović - Modrić, Brozović, Kovačić - Pašalić, Budimir, Brekalo, a kasnije su u igru ulazili Majer, Kramarić, Vlašić i Sučić.
Ovaj put, Dalić će malo drukčije promiješati karte, konačno, mora misliti i o rezervoaru, koji se približio rezervi, ali dojam je da bi u prvu momčad mogao uskočiti Budimir zbog agresije na prvu liniju brazilske reprezentacije, a osim njega, možda čak nitko više, s time da bi (pravovremene) izmjene, osobito zbog utroška energije i snage, mogle biti presudne kako odmiče utakmica.
Autoritet je važan
Nametnuti se u startu, pa i ponekim prekršajem na Neymaru i prijateljima, dobro udvajati bokove s Viniciusom i Raphinhom, zatvoriti protok lopte do Richarlisona te u veznom redu nametnuti svoj posjed, odnosno činiti Brazilce pasivnima i nervoznima, čini se ključnim. Samo, lako je to ovako polulaički zaključiti i reći...
- Ne vjerujem da se vas može slomiti tek tako. Imate mentalitet: ne bojite se i postavljate se svojim izgrađenim autoritetom. To je važna stvar za ovu fazu natjecanja. No, ujedno, nemojte misliti da će Brazil stati ako ne riješi utakmicu u prvome poluvremenu. Mislim da je upravo to velika kvaliteta koju je Tite izgradio za svoga mandata: strpljivost i lomljenje protivnika polako, poput pitona, poput boe - kaže Parreira.
Ako se uspijemo izvući iz tog zagrljaja, onda bi u petak u Dohi umjesto sambe, na repertoaru mogao biti - drmeš. Hrvatska, naime, zna igrati ovakve utakmice. A postoji i jedan veliki konsenzus koji brusi nadu: Hrvatska je među osam, a na ovome prvenstvu još nije odigrala svoju najbolju utakmicu. E pa vrijeme je! Nevažno je tko je na drugoj strani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....