Španjolci očito ništa nisu naučili! Zato već 12 godina nikog ne mogu dobiti u utakmici na ispadanje

U utorak je reprezentacija Maroka postala prva u povijesti Sjeverne Afrike koja je izborila četvrtfinale Svjetskog prvenstva. Prije toga to su uspjele tri afričke zemlje, ali iz dubine kontinenta: Kamerun 1990., Senegal 2002., Gana 2010. "Sjevernjacima" je ovo prvi put.

Marokanci su najveća senzacija SP-a, po mnogima momčad koju je Španjolska sama izabrala za suparnika u osmini finala. U što je dobar dio nogometnog svijeta uvjeren i što zamjera Furiji.

U nogometu ne treba tražiti pravdu, ali u Kataru se ona - ako je istina da su Španjolci kalkulirali protiv Japana (usput su izbacili Njemačku) - dogodila se brzinom munje. "Crvena furija" nakon što je osvojila Svjetsko prvenstvo 2010. ne zna za pobjedu u fazi doigravanja! U Brazilu 2014. nije prošla skupinu, izgubivši od Nizozemske i Čilea. 2018. izgubila je na penale od Rusije, a sada su to ponovili Marokanci po obrascima igrača Stanislava Čerčesova.

Igra Maroka doista je podsjećala na nogomet ruske reprezentacije iz uzorka te utakmice, poglavito u drugom poluvremenu. Španjolci su konačno uzeli loptu (toga u prvom poluvremenu nije bilo), ali su se kotrljali i kotrljali, bez stvaranja izrazitih prilika. I postojao je vrlo jasan osjećaj da je iznenađenje na vidiku, jer Španjolci nisu imali pojma kako doći do vrata Yassine Bonoa.

Maroko je na kraju uzeo što je zaslužio. Skupinu s Belgijom i Hrvatskom - brončani i srebrni iz Rusije - napustio je s prvog mjesta. Primivši samo jedan gol, i to - autogol u utakmici s Kanadom. Do sada im nitko od suparnika nije zabio. Nije čak ni nakon raspucavanje 11-eraca. Nevjerojatno!

Španjolsku reprezentaciju nikada ne biste prepoznali ni po dresovima u kojima su igrali. Plavi dresovi i bijele hlačice – više je sličilo na reprezentaciju Urugvaja ili Celte iz Viga. Crvenu boju ponijela je i formalna i stvarna domaća ekipa iz Maroka. Španjolci kao da su bez crvene boje izgubili snagu.

MANAN VATSYAYANA Afp

Napokon, prije četiri godine u Rusiji Španjolska se jedva provukla protiv Marokanaca u Rusiji. Gubila je 2:1 do 90. minute, kada je izjednačio Aspas. Marokanska lekcija je nakon četiri godine u Španjolskoj očito zaboravljena, jer sve je dobro što se dobro završi.

Razlika u odnosu na 2018. bila je ta što je Španjolska tada bila bez izbornika - Julena Lopeteguija, koji je skandalozno dobio otkaz (pregovarao s Real Madridom) nekoliko dana prije početka turnira. Zamijenio ga je bivši kapetan reprezentacije Fernando Hierro koji se čak i solidno snašao, ali naravno da mu je nedostajalo iskustva. Luis Enrique ga ima jako puno, uključujući i osvajanje Lige prvaka. No, ni to nije pomoglo. U utakmici osmine finala vidjeli smo sve najgore osobine španjolskog nogometa. Na čelu koje je igra bez golova.

Sada se teško prisjetiti da je Španjolska započela aktualni turnir pobjedom nad Kostarikom rezultatom 7:0 i tako oduševila mnoge. Godine 1982. mađarska je reprezentacija u prvom kolu izvojevala najveću pobjedu na svjetskim prvenstvima u povijesti - 10:1 nad Salvadorom, a potom uopće nije prošla skupinu. Moćna reprezentacija SSSR-a 1986. krenula je sa 6:0 protiv istih Mađara, ali im je put u osminu finala presjekao poraz (3:4) od tada nimalo impresivnih Belgijanaca. Previše brojanja ponekad dovodi do previše iluzija.

Kad su momčadi ušle u raspucavanje jedanaesteraca, iz nekog razloga nije bilo posebnih dvojbi oko ishoda. Zbog naboja koji se osjećao u svakoj akciji Marokanaca. Zbog navijača. Zbog nekog kaosa u glavama Španjolaca. Tolikog da ne uspiju zabiti iz tri 11-erca. Marokanci su uletjeli u teren, a onda dugo hodali po njemu, slaveći povijest sa svim svojim brojnim navijačima koji su došli na stadion.

Španjolce su za to vrijeme lutati pognute glave. Nema jakih i slabih, postoje spremni i nespremni. Osim toga, ti spremni ljudi imaju igrače iz Chelseaja (Ziyech), PSG-a (Hakimi) i mnogo solidnih iz vrhunskih europskih liga. Ne treba ih vući iz močvare u svemir, oni već znaju puno toga. A kad se sve to pomnoži i najsnažnijom podrškom navijača s tribina, eto iznenađenja...