Premda je u Katar sletjela kao rastuća globalna sila - finalist Svjetskog prvenstva 2018 s ovjerenom kartom za "Final Four" Uefine Lige nacija u džepu - hrvatska reprezentacija na većoj mapi ostaje autsajder turnira sa samo tri posto izgleda za naslov. Prema procjeni ugledne analitičke stranice FiveThirtyEight, koja na temelju čvrstih brojki daje prognoze političkih, ekonomskih i sportskih trendova, nogometni tigar 21. stoljeća kotira tek za nijansu bolje od Japana (2%) koji nikad nije dogurao dalje od osmine finala, dvostruko je slabiji od Nizozemske (6%), dok s prvim favoritom Brazilom ne može stati u istu rečenicu (26%).
Najzreliji u konkurenciji
Može zvučati podcjenjivački prema magiji Luke Modrića i blistavom talentu Joška Gvardiola, ali precizni analitički alati ovih dana nisu osobito skloni momčadi Zlatka Dalića. Statistika kaže da je Hrvatska kroz mundijalsku skupinu prošla odigravši dvaput 0-0 te kako je između te dvije golgeterski sterilne predstave trenirala strogoću na Kanadi kao nogometnom liliputancu.
Protiv Maroka i Belgije nacionalna momčad uputila je ukupno 16 udaraca na suparnikov gol, što djeluje sasvim solidno, dok podatak ne provučete kroz precizniji skener tzv. očekivanih golova (xG). Konačni koeficijent 1,2 kaže nam da nije bilo govora ni o festivalu prilika niti o šuterskoj rapsodiji.
Udarci su dolazili iz poluprilika (ono kada Brozović i Kovačić zagrijavaju Courtoisa s ruba kaznenog prostora) ili "neprilika" (Sosini pokušaji radi pokušaja s distance). Ozbiljne šanse nisu promašivali Ivan Perišić ili Andrej Kramarić, nego Dries Mertens, Yannick Carrasco i Romelu Lukaku.
Ako je navučen na američki način praćenja sporta, da ne kažem baš plitak u svoj toj statističkoj dubini, neki tamo John Smith mogao bi upasti u zamku i povjerovati da se Hrvatska prošvercala kroz skupinu. Nije. Dapače, poslije svega viđenog, ostavila je dojam najzrelije momčadi u ovoj konkurenciji.
Belgija je protiv "vatrenih" kreirala zrele prilike, bilo bi tragično da playmaker De Bruyneove klase igralište napusti bez asistencije ili barem "ključnog dodavanja", ali niti u jednom trenutku nije kontrolirala utakmicu kao što su to činili Modrić, Brozović i Gvardiol, čvrsto držeći uzde u rukama tijekom barem dvije trećine dvoboja. Slična ocjena vrijedi i za onu neprivlačnu pustinju od nogometa protiv Maroka. Na izlasku sa stadiona isperete pijesak iz očiju i dođete do zaključka da smo bili bliže pronalasku oaze.
Kada je Hrvatska u pitanju, čovjek se zapravo iznenadi koliko sadržaja stane u običnu crticu između dvije nule. Ne mislim pritom samo na dojam, prema kojem vezni red "vatrenih" redovito diktira ritam i uvjete kako će se igrati, nego i na statističke kategorije. Hrvatska je, za ilustraciju, treća na turniru prema broju progresivnih dodavanja (u prosjeku 87 po utakmici). Sa 69 zajedničkih izlazaka u dubinu "neprijateljskog teritorija" gardom se izdvaja tandem Sosa - Perišić, ali niti Gvardiol ne zaostaje puno: koristeći vezne igrače kao mantinelu, 20-godišnjak je metre osvajao čak 39 puta. Hrvatska je, usput, ovdje i majstor omiljene discipline Pepa Guardiole.
Zabava u "rondu", u našem slengu "ševa", nikada ne prestaje. Dokaz? Momčad je treća u mundijalskom redoslijedu prema broju kvalitetnih posjeda koji uključuju najmanje devet dodavanja (27,3 po utakmici). Drugim riječima, Hrvatska itekako igra - skloniji haklu ovdje su samo Španjolci - ali ne zabija golove.
Proaktivne reakcije
A bez golova reprezentacija ne može računati da će ova avantura prerasti u ono što domaćin zove Al Rihla (službeni naziv lopte), a mi prevodimo kao putovanje. Zlatko Dalić u sljedeća tri dana treba raditi na napadačkim korekcijama. Budući da nije sklon lomljenju preko koljena, legitimno je očekivati istu početnu jedanaestoricu kao i protiv Kanade te Belgije, iako vjerojatno postoji prostor i za neke hrabrije odluke, a ne samo fino uštimavanje izabranih.
U potrazi za golom, izbornik na klupi ne mora tražiti dalje od Mislava Oršića. Mnogi su izborniku u analizi posljednje utakmice predbacili što je zaboravio Dinamova strijelca (13 golova ove sezone, od toga pet u Ligi prvaka), barem u posljednjih dvadesetak minuta, kada su Lukaku i suigrači bili prisiljeni trčati za pogotkom. Izgarajući od prve akcije, Perišić je dotad već bio potrošio baterije, a sprinterski brz Oršić vapio je za prilikom da se na brisanom prostoru utrkuje sa sporijim Vertonghenom i Alderweireldom.
Zaključak da Dalić ne vjeruje Oršiću vjerojatno nije daleko od istine. Još manje kredita ovdje uživa Ante Budimir, čija bi agresivnost mogla biti korisna u ratu sa "samurajima", koji Hrvatsku očekuje u ponedjeljak. Na treninzima dotad neće biti prostora za velike taktičke eksperimente, jer izbornik u prvom redu želi odmoriti i osvježiti igrače. Morat će vjerovati instinktu, a onda i proaktivnije reagirati ako još jednom zaglavi u slijepoj 0-0 ulici...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....