HRVATSKI POKER DEVETKI

Ante Budimir (190 centimetara)

Podosta je kritičan dio javnosti u kontekstu njegovih potencijala za reprezentaciju. U 15 nastupa Budimir je postigao jedan pogodak. U pitanju je fizički vrlo snažan igrač, koji je u karijeri bio prilično efikasan (108 pogodaka u 339 utakmica), ali je to pokazivao uglavnom u momčadima koje se bore za ostanak ili sredinu tablice. Vjerojatno je i to doprinijelo da se profilira u iznimno borbenog i agresivnog igrača, naviknutog da (većinski) njegove momčadi ne igraju atraktivno i napadački. Dalić ga u tom smislu i koristi, kad treba napadati posljednju liniju, hrvati se sa stoperima, skakati u kaznenom prostoru. Svojom upornošću sposoban se izboriti i za šansu. Na planu protunapada odnosno igre u prazan prostor mu je teško nametnuti se i manje je pogodan za kombinatoriku i poziciju razigravača.

Andrej Kramarić (177 centimetara)

Napisano je mnoštvo recenzija o igri odnosno pozicioniranju Kramarića u napadačkom segmentu. Dosadašnja karijera je pokazala da je optimalno okruženje za njegov potencijal igra iza prvog napadača, odnosno tzv. druga špica. Kramarićeve brojke su izvrsne, jer je u 408 nastupa u HNL-u, Premiershipu i Bundesligi postigao 195 pogodaka (strijelac u prosječno 48 % utakmica) uz 70 asistencija, što konkretan trag u utakmici povećava na 65 %. U reprezentaciji je Kramarić nerijetko dijelio javnost i struku, iako je s 26 % efikasnosti u 73 utakmice te doprinosom u igri imao značajnih učinaka. Kramarić je dobro rješenje na postavljenu obranu, jer se izvrsno tehnički snalazi u malom prostoru, ubacuje između linija, ali mu je teže kada Hrvatska igra pozicijski niže, pa se instinktivno spušta u sredinu po loptu i udaljava od suparničkog gola.

Marko Livaja (184 centimetra)

Reprezentativni kandidat koji je od svih napadača imao najmanje prostora. Budimirovih 15 nastupa (711 minuta, prosjek 47,5) je znatno više od Livajinih 417 minuta u 14 utakmica (prosjek 30). No, napadač Hajduka postigao je tri pogotka. Dojam je da Livaja treba dobiti ipak više povjerenja, između ostalog i zbog činjenice da je u takvoj fazi karijere i trenutku forme, da ga lopta hoće, a gol još više. Slično kao i Kramarić, Livaja je uvjerljiviji kao tzv. druga špica, ili slobodniji polušpic. Krasi ga poseban instinkt unutar kaznenog prostora da se nađe u šansi, sjajne je reaktivnosti u malom prostoru, brzo šutira ali i lucidno proigrava. Ono što je primjetno, skače bolje nego biste očekivali za napadača naoko niže visine. Iako odaje drugačiji dojam, činjenica je da vrlo brzo sprinta u (polu)kontri i napada prostor. Livaja u jakoj momčadi, kao što je Hrvatska, sasvim sigurno može ponuditi i veću uspješnost, a za očekivati je da to i pokaže kada mu Dalić pruži priliku u Kataru.

Bruno Petković (193 centimetra)

U jesenskom dijelu 2019. godine, unutar kvalifikacija za EP 2020. nametnuo se kao optimalno rješenje za centarfora. Igrao je odličnoj formi, postigao je četiri pogotka u pet utakmica. Protiv Mađara je više bio realizator (2), a protiv Slovaka (za 4:0 i 3:1) i strijelac i razigravač. Činilo se da Dalić ima riješeno pitanje centarfora, jer taj Petković (2019.) bio je ono što Hrvatskoj najviše odgovara na devetki. Dakle snažan fizički, sposoban zadržati loptu u tranziciji, tehnički izvrstan za kombinatoriku, solidan pred golom. No, putem se kroz terete pandemije, pada forme, ozljeda i faza letargije zagubio taj fluid opće aklamacije. Petković je postao sporan i dinamovcima, a kamoli ostalim pratiteljima, naposljetku je otpao i iz reprezentacije. Sada se vraća, u Dinamu se uz Čačića revitalizira. Ima 12 utakmica i barem mjesec i pol dana šanse da potvrdi formu kojom bi bio bliži "onom", a dalji od donedavnog Petkovića.