Hrvatska nogometna reprezentacija plasirala se među osam najboljih na Svjetskom prvenstvu. Navijačke želje bujaju poput kvasca i postaju sve izražajnije. No, one su otprije definirane, i uglavnom, svode se na ambiciju: ova momčad može učiniti "korak naprijed" u odnosu na Rusiju 2018.
Hrvatska reprezentacija u Kataru je odigrala četiri utakmice. To nam se čini dostatnim uzorkom kako bismo analizirali realnost igračkih ambicija i navijačkih želja usporedbom učinka sudionika aktualnog turnira i onog otprije četiri godine.
Vratari:
Postoji jedna pojednostavljena nogometna teza, prema kojoj je za uspjeh na turniru dovoljno imati odličnog vratara i učinkovitog golgetera. Neosporno, u srebrnom dosegu ruskog Mundijala ogroman je doprinos imao vratar Danijel Subašić. Posebice u "skidanju penala" protiv Danske i Rusije. Njegov nasljednik Dominik Livaković još nije dosegao vicešampionsku učinkovitost, premda je dvoboj s Japanom, praktički sam riješio.
Rusija: Subašić 7,5
Katar: Livaković 7
Obrana:
Svih sedam utakmica u Rusiji, kao i četiri u Kataru, izbornik Zlatko Dalić obrambenu je liniju definirao četvoricom igrača. U Rusiji je desnog beka igrao Šime Vrsaljko, danas tu funkciju obnaša Josip Juranović. Ukupno, Vrsaljko je ostavio bolji dojam. Poglavito u defenzivnom segmentu igre. Na lijevoj strani obrambenog kvarteta Dalić je prije četiri godine koristio Strinića i Pivarića. Trenutačno su u fokusu Sosa i Barišić. Prema potencijalu, sadašnji bi dvojac trebao biti u prednosti, ali prema učinku su - "tu, negdje".
Tandem središnjih braniča u Rusiji činili su Lovren i Vida. Sada igraju Lovren i Gvardiol. Iako je uža obrana hrvatske momčadi u Rusiji djelovala impresivno, aktualna je kombinacija ostavila još upečatljiviji dojam. Štoviše, u dosadašnjem tijeku turnira stoperi su najpostojaniji dio momčadi. Uz napomenu: katarski je Lovren čak bolji od ruskog Lovrena. Premda je prije četiri godine igrao u Liverpoolu (s kojim je osvojio i naslov europskog prvaka), a danas je član Zenita.
O kvalitativnoj razini igre hrvatskih stopera sugerira i podatak da je Dalić u Rusiji kao pričuvu na klupi imao senatora Ćorluku. Sada, pak, u rezervi ima potencijal Šutala, Erlića i Vide.
Rusija: Vrsaljko 7, Lovren 7, Vida 7, Strinić 6,5
Katar: Juranović 6,5, Lovren 7,5, Gvardiol 8, Sosa 6,5
Vezni red:
Hrvatska reprezentacija u Rusiji je imala najboljeg igrača Svjetskog prvenstva. Objektivno, nakon osmine finala sadašnjeg Mundiala, Luka Modrić nije u najužem krugu kandidata za spomenutu titulu. No, on je i nadalje krucijalni igrač hrvatske reprezentacije.
Dalić je prije četiri godine imao "figuru više". Tercet na sredini terena činili su Brozović, Modrić i Rakitić. Kovačić je ulazio kao džoker s klupe, a jednu je cijelu utakmicu (protiv Islanda) odigrao i Badelj. To je detalj koji se često zanemaruje. U turnirskom sustavu natjecanja takvo rasterećenje svakom izborniku predstavlja - privilegij.
Činjenica da je Mateo Kovačić, igrač madridskog Reala (tadašnjeg prvaka Europe) bio tek pričuva u hrvatskoj reprezentaciji, dovoljno govori o snazi Dalićeve momčadi.
Hrvatska u Kataru nema Rakitića. U momčad je "upao" Kovačić. Priliku povremeno dobiva i Majer, igrač koji se pojavio u intermezzu između dva svjetska prvenstva. No, svekoliki je dojam - igra hrvatske reprezentacije na sredini terena učinkom je kudikamo skromnija nego prije četiri godine. Postoje objektivni i subjektivni razlozi: Brozović je na turnir stigao "iz ozljede", bez adekvatnog natjecateljskog podražaja, a Modrić je, sukladno proteku vremena i neizbježnim biološkim procesima - četiri godine stariji. Iako je Lukita s 37 godina i dalje fenomen u nogometnom svijetu.
Mediji su (posebice tuzemni) uoči katarskog Mundiala plasirali sasvim neutemeljenu tezu kako Hrvatska ima najbolju veznu liniju na svijetu. Dobro zvuči, ali, nažalost - nije točno. Hrvatska reprezentacija ima trojicu vrhunskih igrača sredine terena. Pokazalo se, međutim, da to nije dostatno za kompletiranje "najbolje vezne linije na svijetu". Poglavito u turnirskom načinu natjecanja. I hrvatski primjer iz Rusije upućuje na zaključak: vezna je linija onoliko dobra koliko ima potencijala u pričuvnom ešalonu. Zamisao da hrvatska reprezentacija može s 3,5 veznih igrača odigrati zahtjevni turnir Svjetskog prvenstva pokazala se iracionalnom. Upravo je utakmica s Japanom dokazala iluzornost takvog razmišljanja. Prvi put u reprezentativnoj karijeri Luka Modrić je od "klupe" zatražio izmjenu! A na energetskoj su rezervi evidentno bili i Brozović i Kovačić. Majer je prije utakmice s Japanom proveo na terenu 15 minuta. Nakon što mu je Modrić svojevoljno ustupio mjesto, pridodao je još 11. A petog igrača vezne linije hrvatska reprezentacija praktički nema. Formalno je to Jakić, ali kandidatu koji je aktualnu sezonu više provodio na pozicijama stopera ili braniča, stručni stožer očigledno ne vjeruje.
Hrvatska u Kataru formacijski igra drugačije nego u Rusiji. Dalić je optirao za sustav 4-3-3. Prije četiri godine momčad je pretežito igrala u rasporedu 4-2-3-1. No, za ukupni dojam u prezentacijama veznog reda, formacijske razlike nemaju odlučujući značaj.
Rusija: Brozović 8, Modrić 9,
Rakitić 8
Katar: Brozović 6,5, Modrić 7, Kovačić 6,5
Napad:
Problem napadača aktualne hrvatske momčadi već je opjevan i u narodnim pjesmama. No, to je naprosto zakon - malih brojeva. Ne možemo očekivati da će hrvatska reprezentacija u svakoj generaciji imati Šukera. Ili barem Mandžukića. Hrvatska je selektivna baza naprosto preskromna i ne u može "servisirati" naše počesto nerealne ambicije. Dalić je odabrao četvoricu napadača, koje je smatrao najboljim, odnosno najsvrhovitijim izborom. Uvijek možemo polemizirati oko nekog kandidata, ali objektivno, (puno) bolje od ovoga u Kataru - nemamo.
Neprijeporno, Hrvatska je u Rusiji bila napadački kudikamo moćnija. Dalić je nakon prve utakmice zbog "neprimjerenog ponašanja" poslao doma Nikolu Kalinića. Mogao je sebi priuštiti takav luksuz, jer na dispoziciji je imao Mandžukića - u najboljem izdanju. Danas bi hrvatski izbornik "dao kraljevstvo" za Kalinića (dakako, onog s formom - iz Rusije).
Hrvatska je prije četiri godine imala simetriju napadačke igre. Logično, jer je Dalić posjedovao dva ubitačna krila - Rebića i Perišića. Danas je za poziciju desnokrilnog napadača otvorena stalna audicija: dosad smo u toj ulozi vidjeli Vlašića, Kramarića, Pašalića, Perišića...
Tko će protiv Brazila igrati na mjestu središnjeg napadača? Vjerojatno, u ovom trenutku, niti Dalić nema decidirani odgovor. Tijekom Mundiala na poziciji "devetke" upoznali smo Kramarića, Livaju, Petkovića i Budimira. Dakle, sve "raspoložive resurse". Možemo i dalje lamentirati o nedostatku udarne "špice", ali naposljetku netko se od spomenute četvorke ipak mora pojaviti na terenu. A možda i sva četvorica. Kao protiv Japana...
Rusija: Rebić 7,5, Mandžukić 8, Perišić 8
Katar: Kramarić 6,5, Livaja (Petković, Budimir) 6, Perišić 7,5










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....