‘Kako je to žalosno da me Hrvatska odbila, sad obitelj sa četvero djece traži dom u Meksiku‘

Trening Vatrenih u Orlandu, malo hrvatskih novinara, jako malo, samo trojica koji smo doputovali iz naše zemlje, a tridesetak Kolumbijaca i desetak Brazilaca. Već smo navikli da se hrvatska reprezentacija ne prati na pravi način od medijskih kuća. Kamere, fotoreporteri, i dolazi zanimljiv lik.

- Dobar dan, ja sam Matthew, kako ste?

Rođeni Amerikanac Matthew McGrath pojavio se kao snimatelj kojeg je angažirao HTV.

- Govorim američki dijalekt hrvatskog jezika - smije se i svakom riječi to potvrđuje.

- Ali nisam Hrvat. Pravi sam Amerikanac.

Odmah se bilježimo za intervju, dok čekamo izbornika. Pa koja je vaša priča?

- Nemam veze s Hrvatskom po korijenima, sa Škotskom imam, ali to ne osjećam kao identitet. Najobičniji sam Amerikanac rođen u Pittsburgu. I eto, sada snimam za hrvatsku javnu televiziju. Nije to mala stvar - ne skriva ponos.

To snimanje bilo je s mobitelom, poput svih nas amatera po pitanju kamera, ali s puno angažmana, volje i sjajnom energijom. Vidjelo se da čovjek uživa u svakom trenutku.

- Iz New Yorka sam se 2004. preselio u Križevce. Planirao sam ostati šest mjeseci u Hrvatskoj, a ostao sam dvadeset godina, s jednom pauzom. Nakon godinu i pol našao sam se u Zagrebu, potom četiri godine boravio u Berlinu, da bih se vratio i prije dvije godine kupio kuću u Baranji, u Zmajevcu. Nažalost, istekla mi je viza i više nisam imao pravo boravka, pa smo se obitelj i ja preselili. Međutim, žena i troje djece ne žive u Americi nego u Meksiku. Moja djeca nikad nisu živjela u Americi, a supruga je iz Ukrajine. U Meksiku, točnije u Yucatánu, su zato što će nam se roditi četvrto dijete te smo se odlučili da to bude tamo jer, po njihovim zakonima, automatski će steći meksičko državljanstvo, a mi kao roditelji pravo stalnog boravka u Meksiku. To ne znači da ćemo ostati u Meksiku, ali oni imaju tu shemu pa je želimo iskoristiti - govori i promijeni boju glasa:

- Kako je to žalosno da me je Hrvatska odbila i da obitelj sa, eto, uskoro četvero djece ne može živjeti u Hrvatskoj nego traži dom u Meksiku jer ne mogu živjeti u Americi nakon dvadeset godina. Volio bih se vratiti u Hrvatsku, kupili smo kuću, došao bih sutra da mogu ostati, ali problem je što smijemo ostati samo devedeset dana.

McGratha bismo mogli opisati kao influencera jer snima sadržaje za TikTok i Instagram, a kako je to radio o Hrvatskoj, došli su do njega iz Glasa Hrvatske. Zašto je uopće prvi put stigao u našu državu?

- Živio sam u New Yorku, išao na glumačku akademiju i skužio da to nije karijera za mene. Tražio sam negdje nešto lijepo, imao sam 23 godine. Prijatelj koji je proučavao svjetski hip-hop, tako i hrvatske zvijezde kao što su TBF, Edo Maajka, Bolesna braća... te je napisao doktorat o njima, vratio se u Ameriku. Kako je bio u dvanaest država, pitao sam ga: koja je zemlja najbolja na svijetu? Kazao je: Hrvatska! Zapravo je rekao: Ako voliš masno meso i lijepe žene, Hrvatska je broj jedan na svijetu! – povisio je glas sa smiješkom:

- To bi Turistička zajednica trebala koristiti kao reklamni slogan, ali mislim da nije politički korektan. Prijatelj je Amerikanac kao i ja i također je naučio hrvatski. Obojica govorimo puno jezika, ali hrvatski mi je najdraži.

Što ste radili u Zagrebu?

- U školi stranih jezika, pa sam bio trener za menadžere po pitanju komunikacijskih vještina. Nakon što sam u velikoj firmi dobio otkaz, počeo sam snimati sadržaje na društvenim mrežama, što me je dovelo do toga da me angažira HRT. To nije mala stvar. Amerikanac radi za televiziju koja je nacionalni simbol.

Sada prati Vatrene, a nije prvi put. Štoviše.

- Imam za ispričati još nešto smiješno – radio sam na Svjetskom prvenstvu 2006. godine kao prevoditelj za japansku televiziju. Bio sam tamo 21 dan. Sve što bi se govorilo na hrvatskom jeziku, ja bih preveo na engleski. Tada sam rekao – to je najbolji posao u životu, volio bih to opet raditi. Sada Zlatko Dalić govori na engleskom jeziku, tada nije bilo tako, Zlatko Kranjčar nije davao izjave na engleskom, a bio sam stalno u hrvatskom kampu u Bad Brückenau. Nikad neću zaboraviti utakmicu s Brazilom. Toliko smo ponosno igrali. Izgubili smo 1:0, a u Karlovačko korneru navijali su kao da smo pobijedili. Rekao sam: "Ovo nije za Amerikance, mi to ne možemo shvatiti." Ne ide nam u glavu da netko slavi kad izgubi. Kaká je zabio, a Robert Kovač je igrao savršeno. Brazilci su imali jednu priliku i probili Pletikosu.

Amerikanci su danas luđi za nogometom nego ikad prije?

- I dalje je to malo, ali puno jače nego kad sam bio klinac. Primjerice, list Newsweek je svojedobno morao objasniti što se treba gledati i po čemu se ocjenjuje da netko dobro igra. Pa su rekli: "Kad ekipa ima šansu i promaši, to je dobro jer vrednuje se dobra akcija. To je poželjno. Ne cijene se samo golovi." To je Amerikancima bilo nepojmljivo. To da se ljudi mogu oduševiti nečim drugim, a ne samo pogocima.

MLS ima dosta publike. Jesu li to većinom Latinoamerikanci?

- Ako si u doba mojeg djetinjstva u Americi navijao za Arsenal ili Real, ti si bio kao alternativac, kao hipster. Drugačiji od drugih. MLS raste. Pogotovo u gradovima koji nemaju profesionalne klubove jake u drugim sportovima. Ljudi vole sport, ne samo podrijetlom iz južnih država. U Pittsburgu su i dalje ljubitelji nogometa manjina. Hrabri vizionari koji su započeli MLS mislili su da će rasti i, eto, nakon 25 godina doveli su Lea Messija. Preokret je donio David Beckham, koji je jako digao ligu.

Kakva je sigurnosna situacija vezana za Svjetsko prvenstvo?

- Nemam strahove. Nadamo se da ćemo dugo živjeti, ali strah nam neće puno pomoći - na svoj način će McGrath. Za njega je ovo praćenje Vatrenih nova avantura. Ne bismo imali ništa protiv da se na Svjetskom prvenstvu susretnemo u Meksiku. I da se jednog dana skrasi u Hrvatskoj koju je toliko zavolio i upoznao suprugu Ukrajinku.