Imao je Zlatko Dalić i prije nego što je sjeo na klupu hrvatske reprezentacije velike suparnike. U HNL-u, gdje je vodio Varteks, Rijeku i Slaven Belupo, strši ime trenera svih trenera, neponovljivog Miroslava Blaževića. Pokojni Ćiro imao je poseban odnos sa stručnjakom koji ga je čak uspio nadmašiti. Blažević je s Hrvatskom osvojio svjetsku broncu 1998., a njegov miljenik Dalić i srebro 2018. i broncu 2022.
Nakon brojnih velikih hrvatskih trenerskih imena, među kojima su još tri bivša izbornika Vatrenih, Stanko Poklepović, Igor Štimac i Ante Čačić, sa zanimljivim svjetskim facama Dalić se susretao u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je proveo sedam godina vodeći Al-Faisaly, Al-Hilal i Al-Ain. No, okršaji sa svjetskim velikanima krenuli su od listopada 2017., kad je Dalić preuzeo Vatrene. Andrij Ševčenko bio je prvi od 49 Dalićevih kolega koji su pred njegovom Hrvatskom potpisali kapitulaciju. Današnji predsjednik Nogometnog saveza Ukrajine bio je nemjerljivo bolji igrač nego trener, ali je lijepo nogometno ime za početak niza.
Pobjeđivao je s Hrvatskom Dalić trenere iz čak 34 svjetske države na klupama raznih nacionalnih vrsta, ali oni iz Njemačke su mu posebno dragi. Pobijedio ih je čak četvoricu, a da pritom nijedan nije vodio Elf. Michael Skibbe pao je s Grcima, Gernot Rohr s Nigerijcima, Ralf Rangnick s Austrijancima, a Stefan Kuntz s Turcima. Pobijedio je i dvojicu Hrvata, Nikolu Jurčevića kad je vodio Azerbajdžan, i Roberta Prosinečkog na klupi Crne Gore.
Padali su brojni osvajači velikih natjecanja. Jorge Sampaoli, koji je s Čileom 2015. postao prvak Južne Amerike, Tite, koji je to s Brazilom napravio 2019., pa Hervé Renard, koji je prvak Afrike bio sa Zambijom 2012. i Obalom Bjelokosti 2015., te Aliou Cissé, osvajač Afričkog kupa nacija sa Senegalom 2022. Može se Dalić pohvaliti da je svladao i osvajača europske Lige prvaka. Luis Enrique je, vodeći Španjolsku, 11. rujna 2018. nanio Hrvatskoj najteži poraz u njezinoj povijesti, u Elcheu je bilo 6:0 za domaćina, ali onda mu je Dalić uzvratio u studenome u Zagrebu 3:2 trijumfom. Enrique je, podsjetimo, 2015. na krov Europe došao s Barcelonom, a deset godina kasnije i s Paris Saint-Germainom.
Najveći skalp je ipak onaj Didiera Deschampsa, koji je svjetski prvak s Francuskom bio 1998. kao igrač i 2018. kao trener. Onu najveću utakmicu, u finalu u Moskvi prije osam godina, dobio je nositelj ordena Legije časti, ali je u sljedećih šest obračuna od Dalića izgubio dva.
Pedeseta recka na Dalićevu remenu u Orlandu uistinu bi bila posebna. Nijedan trener s kojim se dosad susreo u karijeri nije trofejan kao 66-godišnjak iz Reggiole u Emiliji-Romagni, 85. izbornik u povijesti Brazila, Carlo Ancelotti. Iako te analize nisu dokazano 100 posto točne, jer moguće je da u nekim ne toliko nogometno eksponiranim državama postoje i trofejniji treneri, Carletto, odnosno Don Carlo, svakako je pri vrhu popisa. Ukupno 31 trofej sakupio je vodeći Juventus, Milan, Chelsea, PSG, Real Madrid i Bayern, a više od njega, prema tim istraživanjima poprilično ozbiljnih medija, tek Alex Ferguson (49), Pep Guardiola (40), Mircea Lucescu (35) i pokojni Valerij Lobanovskij (33). Peti najtrofejniji u svim natjecanjima, najtrofejniji u UEFA-inim klupskim. Pet puta najbolji u Ligi prvaka, s dvije titule više od prvih pratitelja Guardiole, Boba Paisleyja i Zinedinea Zidanea, plus osvojeni Intertoto kup uz pet europskih superkupova brojku dižu na 11. Guardiola, Ferguson i Giovanni Trapattoni imaju ih sedam. Možda u povijest i sam uđe kao trofej, okrugli pedeseti Dalićev u vatrenoj eri. Padali su već veliki stručnjaci, može i Ancelotti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....