Zlatko Dalić vraća se u Dallas gdje je u ožujku 2018. vodio svoju petu utakmicu kao hrvatski izbornik, tada početnik bez velikih rezultata i kredita, a sad bi to moglo biti pet susreta do njegova oproštaja, ako bi doista otišao i ukoliko bi Hrvatska završila natjecanje u osmini finala. No, Daliću vjerojatno čak ni u školi pet nije bio najdraži broj i sigurni smo - ne bi potpisao osminu. Kao što ne bi ni kapetan Luka Modrić.
Vatrene u Ameriku nije doveo s mišlju na bilo što loše i negativno, potisnuo je "atentat" koji se na njega spremao upravo u Dallasu kad je tek hvatao zalet ka svjetskim visinama, koji je spriječio Marijan Kustić, ne voli govoriti o tome da su ga gotovo dekapitirali, što bi bilo kobno po cijelu reprezentaciju. Emitira popriličnu dozu optimizma jer njegove riječi da će "ponovno Hrvatsku učiniti najljepšom i najponosnijom" jedino se mogu shvatiti kao vjera u veliki rezultat.
Jadnom su ga HNS kauboji vukli lasom, sad dolazi kao najveći izbornik o kojem će svaki protivnik govoriti u superlativima. Dok je 2018. plivao u moru krokodila i nije znao s koje mu strane prijeti veća opasnost, u međuvremenu je reprezentaciju pretvorio u moderni resort sa strogo kontroliranim plažama, a opasnost više ne stiže iznutra nego samo izvana. Ali Engleska je papreni test za početak.
U Rusiju je poveo formiranu i iznimno jaku momčad koja je već dvije godine ranije mogla biti europski prvak, nije imao puno pitanja oko startne postave, ali donio je svoje potpise u vidu Ante Rebića u prvoj jedanaestorici i Vedrana Ćorluke na klupi. U toj ekipi našla su se čak šestorica ranijih ili kasnijih osvajača Lige prvaka – Lovren, Modrić, Rakitić, Kovačić, Mandžukić i Perišić – i jedan finalist: Brozović. Premda će i danas ponetko kazati kako se finale nije očekivalo, trebalo ga je očekivati po snazi kadra.
Imao je originalna rješenja na svakoj poziciji i dozu sreće. Četiri godine kasnije doveo je osmoricu iz Rusije, dodao Gvardiola i set dobrih igrača koji svi zajedno nisu imali igračku klasu kao 2018., ali su zadržali dovoljno supstance. Bronca je golema, a da su se neke stvari posložile moglo je biti i bolje. Kao i s nesrećom lošije.
Zlatko Dalić u Americi ima najteži zadatak na svjetskim prvenstvima, njegove glavne vedete u ozbiljnim su igračkim godinama, najveća nova zvijezda Joško Gvardiol vraća se od ozljede, a dečki iz kategorije "rising stars" koji bi trebali preuzeti uloge protagonista debitanti su na takvoj sceni: Petar Sučić, Martin Baturina, Luka Vušković.
U hotelu W neće morati čuvati leđa kao u Adolphusu, ali turbulentne privatne teme i sjena potencijalnog odlaska, nadovezuju se na činjenicu da ima najskromniji igrački kadar i da bi još jedan prolaz u zonu medalja ovaj put doista bio malo čudo. Hrvatsku su čudom "krstili" u Rusiji i Kataru kad je to, pogotovo u Rusiji, bilo zapravo podcjenjivanje kvalitete jedne sjajne generacije, ali danas ni mi koji ih pratimo svaku utakmicu ne možemo staviti ruku u vatru koliko točno mogu. Vjerujemo da su u stanju u jednom susretu svladati svakoga, kao lani Francuze, a koliko će to vrijediti na turniru?
Dalić je u sličnoj situaciji kao na Euru u Njemačkoj, tamo su ishod bila dva boda i ispadanje, nikad se nije toliko angažirao: obišao je sve glavne igrače, ponudio novi način igre, prvi put najavljuje korištenje tijekom prvenstva više formacija, a specijalku je pripremio za Englesku – s trojicom stopera. Strašno mu je stalo da to bude još jedno Svjetsko prvenstvo za lovorike, zbog svega što ga prati, svih koji ga ne vole i koji sumnjaju u njega. Ovaj put ne igra Mundijal samo s Hrvatskom nego i svoj privatni te iz njega želi izaći kao pobjednik. Jedino on zna zbog čega mu je sve to točno bitno i što će nakon Amerike.
Za Dallas ga vežu gorka sjećanja, ali za Arlington lijepa jer svladao je Meksiko 1:0 i dobio Antu Rebića kojeg je odmah promovirao u startera za Rusiju. Ni ovaj put ne traži samo rezultat nego zaziva potencijalne heroje, stare i mlade, da iskorače svom snagom na scenu. U Rusiju je doveo pobjedničku ekipu kojoj je trebalo izgraditi samopouzdanje, u Kataru se i dalje oslanjao na veliki dio iste priče, a u Sjedinjenim Državama i Kanadi zapravo tek mora pogoditi novu pobjedničku nišu ako želi velike stvari.
Zlatko Dalić sagradio si je monument rezultatima koje je napravio, no po složenosti posla i snazi oružja koje ima ovo je njegovo najteže iskušenje u karijeri. Morat će dati nabolje od sebe. Je li i posljednji ples? Atraktivno medijski zvuči, ali danas je to najmanje bitno. No, kako god završi neće otići kao gubitnik. Čak i da ne prođe skupinu. Čovjek koji je s Hrvatskom osvojio tri velike medalje nikad ne može biti gubitnik, ali kako sport najviše cijeni ono što se događa danas svaki rezultat utječe na ukupno sliku.
Od izbornika očekujemo da bude u velikoj formi i hrabar. Pametni i jaki potezi, ako za njih nastane potreba, mogu mu ispisati nove stranice slave, koliko je god jasno da niz suparnika koji spadaju u špicu ima nominalno jaču ekipu. Tako i Englezi, međutim to ne znači da u Dallas ne idemo po bodove ili barem jedan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....