Dalić nastavlja po svom, ako dobije što traži bit će to velika stvar za hrvatske ambicije u Americi

Zlatko Dalić za Ameriku je pripremio paket najžešćih provjera koje je hrvatska reprezentacija imala uoči velikog natjecanja. Usporediti se može jedno sa setom utakmica prije Rusije, kad su sva četiri rivala bili akteri Svjetskog prvenstva, što sada Slovenija nije, te okršajima Zlatka Kranjčara prije Njemačke 2006. godine, no po realnoj snazi još se Vatreni nisu čeličili u takvom nizu izazova.

Do leta prema Washingtonu, kamo namjeravaju krenuti 9. lipnja kako bi odsjeli u hotelu AKA u Alexandriji, Luka Modrić i družina igrat će protiv dvije reprezentacije koje su bile u prvom potu na ždrijebu, Brazila i Belgije, pete i devete na FIFA-inoj rang-listi, što daje posebnu dimenziju, opasne, 14. na svijetu, Kolumbije i Slovenije koja će pod vodstvom novog izbornika Boštjana Cesara htjeti zapapriti, kako to dobri susjedi uvijek vole. Nekad je to i bolje nego da, kao uoči Njemačke 2024., dobiješ Portugal i pomisliš kako si uhvatio boga za bradu. Dvije su utakmice u Orlandu (SAD), Belgija dolazi u Rijeku 2. lipnja, a Slovenci u Varaždin 7. lipnja.

Kad je prvi put slagao itinerar do velikog natjecanja 2018. godine, Dalić je glasno inzistirao na jakim rivalima koji će dati pravu sliku Hrvatske. Prije Rusije odveo je ekipu u Miami i Dallas, gdje je imao poraz od Perua 2:0 i pobjedu nad Meksikom 1:0. Prije puta u Rusiju Hrvatska je izgubila od Brazila u Liverpoolu 2:0 te doma dobila Senegal 2:1. Skor dvije pobjede i dva poraza nije bio bajan, ali je izbornik dobio mnoge pokazatelje, vidio što ide, a što ne, odrekao se tako ideje da Domagoj Vida protiv Argentine igra lijevog beka, na krila instalirao tandem Rebić – Perišić, a Mandžukića u dogovoru s njim vratio u špicu. Za njega najbitnije, raščistio je neke odnose u ekipi i posložio stvari, iako je po tom pitanju imao posla i u Rusiji. Sad je hijerarhija jasna i kvalitetnija, ali je igrački kadar slabiji, pa ima mogućnost provjeriti poneko potencijalno rješenje. Jasno je da neće biti Joška Gvardiola, a najveći dobitak bilo bi kad bismo na dan leta u Ameriku znali da imamo kvalitetno posložen ofenzivni ešalon. Radi se o pravim ispitima koji će puno reći o tome gdje je danas naša reprezentacija.

Otkako je Dalić izbornik, prije Eura 2021. Vatreni su igrali s Armenijom i Belgijom, a ožujak je bio kvalifikacijski za Katar, s ogledima s Ciprom i Maltom. U predvečerje Katara našlo se vremena samo za jedan dvoboj sa Saudijskom Arabijom u Rijadu, a uoči Njemačke 2024. u ožujku je osvojen turnir u Egiptu, gdje je osim domaćina pao i Tunis, istina na jedanaesterce, da bi prije puta u bazu u Neuruppin suparnici bili Sjeverna Makedonija 3:0 i, vani, Portugal s našom pobjedom 2:1.

Po pitanju snažnih protivnika Cico Kranjčar bio je preteča Daliću. Njegov program uoči Svjetskog prvenstva 2006. bio je toliko jak da može parirati aktualnom – Argentina i Španjolska kao sile te Austrija, Iran i Poljska. Iran je tada po rejtingu bio treća reprezentacija, 19. na svijetu, lošiji nego što je sada Kolumbija. Prije toga Otto Barić je za 2004. godinu imao Njemačku, Tursku, Sjevernu Makedoniju, Slovačku i Dansku.

Ante Čačić ostat će zapisan kao suprotnost, uoči Eura 2016. godine sastavio je neatraktivnu play-listu: Izrael, Mađarska, Moldavija i San Marino. To je okončao s tri pobjede i remijem u Budimpešti, a ni Slaven Bilić nije birao najjače protivnike. Prije Brazila Niko Kovač je igrao sa Švicarskom, Malijem i Australijom.