Prije utakmice s Ganom davao je izjavu novinaru HRT-a i djelovao kao da ide na trening. Primijetili su mnogi kako Zlatko Dalić djeluje iznimno smireno, iako je pred njim utakmica koja može značiti prolaz ili kraj turnira. U njegovu (i ne samo) slučaju, kako se čini po dobro upućenim izvorima, poraz s Ganom mogao je značiti i krajnju stanicu povijesno najuvjerljivije faze vatrene priče. Dalić je izbornik od kraja 2017. godine, i kad je Hrvatska u pitanju, djeluje senzacionalno da je na istoj poziciji praktično na pragu devete godišnjice. Zašto je postao najdugovječniji trener nacionalne reprezentacije otkako se ona, od 1994., nalazi u natjecanjima za velike turnire? Odgovor je vrlo jednostavan. Rezultati!

Finale u Rusiji, malo finale u Kataru, dvije medalje kao kruna reprezentativne zbilje 2017. – 2026., u čijem je okviru i uspješna plovidba kvalifikacijskim morima za dva europska turnira, tri svjetska prvenstva te održavanje statusa u elitnom razredu Lige nacija. Gdje je osvojena još jedna medalja, srebrna, u finalu sa Španjolskom, u kojem su Vatreni poraženi tek slabijim izvođenjem jedanaesteraca.

BORIS KOVACEV Cropix

Nemiran do - Gane

Pad na jedanaesterce sa Španjolskom možda je značio promjenu ritma koju je nogometna Fortuna, ili sudbina, ako želite, namijenila aktualnom izborniku i reprezentaciji...

Zlatko Dalić bio je nemiran uoči ovog Svjetskog prvenstva. Kažu upućeni da je tako djelovao i na turniru sve do ove utakmice s Ganom. Prošao je puno puta nogometnog puta i izbornik je znao da nakon i (naj)većih uspjeha uvijek dolazi jedna faza pada. Što dulje traje uspješnost, odnosno status šefa momčadi, to je spoznaja da ne može sve ići kako se želi sve jača i sve bliža.

Svugdje je sudbina izbornika takva, era uspjeha je jedan život, ali prvi neuspjeh sve mijenja. U Hrvatskoj je takav doživljaj kudikamo žešći nego drugdje. Mala smo zemlja, a kad imate momčad koja je svjetski velika, pritisak očekivanja i praćenja je na entu potenciju. Euforija kad se pobjeđuje zarazna je i traži još, euforija negative u porazu druga je, žešća krajnost.

Pokušate li tretirati izbornikov status u tom smislu, odmah će se podijeliti tabori. Jedni će spočitavati zašto ga se kritizira, drugi će predbacivati zašto ga se ne kritizira. Kako god napravite, uvijek će biti pro et contra. Zato je jako teško izborniku živjeti završni pritisak svoje ere jer je doživio onaj vrhunac odmah na početku te je imao i iskorak u sredini. Između toga bilo je neuspješnih misija na euroturnirima i na toj klackalici "jesmo-nismo" izbornička misija uvijek je prva na udaru...

DAN MULLAN Getty Images Via Afp

Prije Gane Dalićeva je maska skrivala unutarnje vrtloge nemira. Priznao je i sam da je u prve dvije utakmice "bucao", to jest lutao u taktičkom i kontekstu izbora. Svi, ali baš svi, na ovaj ili onaj način, sufliraju nogometnom izborniku, to je dio našeg folklora.

Najbolji odgovor

Dalićeva je pogreška, i nije prvi put, da takva sufliranja utječu na njega. Kažu igrači da je u Rusiji bio "svoj", vukao čvrste poteze, bio jasan i glasan. Imao je i čudesno talentiranu i moćnu selekciju, točno. Kažu da je to sreća njegova. No, možeš imati sreće, kako mnogi tumače, ali ne može te pratiti dva turnira zaredom, odnosno ne može biti presudna da osvojiš dva (tri) postolja zaredom. Dalić teško podnosi činjenicu da mu u Hrvatskoj to mnogi uzimaju kao okvir izborničke priče – sreću. Bila ona ili ne, činjenica jest da su se poklopili svi faktori i Hrvatska je, nakon 1998., doživjela ne slične emocije, nego još jače i uvjerljivije.

Upravo zbog tih mu uspjeha, kao i realne pretpostavke da mu je ovo posljednji turnir na klupi Hrvatske, teško je razumjeti zašto Dalić nema "stečeni mir minulog rada". Onaj kojim se štiti i fokusira na momčad, kao najbolji odgovor na bilo kakve pritiske. I temeljem čega treba donositi odluke u skladu sa svojim uvjerenjima i iskustvima, uvažavajući svačiji stav, ali svjestan da samo on ima pravo na odluku i posljedičnu odgovornost. Pozitivnu i negativnu.

Nakon gola Nikole Vlašića, izbornikova reakcija slavlja simbolika je izbacivanja svih frustracija i nuspojava pritisaka kojima je izložen. I kao izbornik, i kao Zlatko Dalić. Nakon Gane nije ni bolji ni lošiji trener u odnosu na prije. Za Ganu nam je, poslije dužeg vremena, djelovao logičniji u taktičkom i inom pristupu. Kao da je taj pristup bio samo njegov, spreman da s njime završi gore ili dolje.

Kako god završilo s Portugalom, ovim turnirom Zlatko Dalić ostaje izbornik koji je Hrvatsku vodio do impresivnih dometa. O načinima kako je to činio može se raspravljati i imati ovakvo ili onakvo mišljenje, dojmovi su subjektivni.

DARRIAN TRAYNOR Getty Images Via Afp

Važnost pritiska

Zapravo bi se moglo kazati da je u načelu bilo dosta povoda i za kritike i iritiranost njegovim potezima (i retorikama), ali sve to u završnom računu ostaje sporedno pored uspjeha koje je ostvario. To su činjenice koje ostaju za anale. Zato bi Zlatko Dalić, koliko god još bio "tu" i kako god zaključio tu eru, trebao biti mirniji i skroz neopterećen raznim vidovima javnog pritiska. Povijest je pokazala da se takav mentalitet Hrvatske ne može promijeniti, bili uspješni ili neuspješni. Tko zna, možda je taj "pritisak" onaj koji je poticao sve aktere vatrene priče da daju sve od sebe i da reprezentacija često bude iznad pripadajućih razina...