Marijan Kustić pozvao je novinare na večeru u Saltgrass Steak House, stigli su i izbornik Zlatko Dalić i team-menadžerica Iva Olivari, i direktor Stipe Pletikosa, i djelatnici sektora za odnose s medijima, teme su bile domaće, Dalić je malo govorio, ali djelovao je opušteno i zadovoljan odrađenim poslom u Americi do utakmice s Brazilom. Novinari su se o tračevima raspričali tek kad su oni otišli. Kako se dvojica novinara iz Orlanda spremamo u Las Vegas, doznali smo da Davor Šuker tamo više nema restoran, a Pletikosa je kazao da je upravo on kriv što je Igor Tudor prihvatio Tottenham u kojem je već dobio otkaz. Prije odluke bio je na vagi te mu je poručio - kako on kaže, tako će odlučiti. Nakon svega što je Hrvatska prošla, ogled s Brazilom gotovo uopće nije bio tema, ali osjećao se optimizam po pitanju te utakmice i Svjetskog prvenstva.
Bio je to kraj dugoga nedjeljnog dana u kojem smo imali čak dvije seanse i razgovore s petoricom Vatrenih, a tijekom poslijepodneva potegnuli smo do sat vremena udaljenog Daytona Beacha i čuvene staze oko koje se okupi čak 250 tisuća gledatelja kad se održava legendarna automobilistička utrka Daytona 500, najveća u Americi uz 500 milja Indianapolisa.
Fascinantan je osjećaj prošetati pistom na kojoj je u veljači ove godine pobijedio Tyler Reddick u automobilu Michaela Jordana, a u 68 godina slavili su Richard Petty, sedam puta, i mnogi drugi.
Na Daytona International Speedway doveo nas je Marijan Lucić, Hrvat iz Toronta, koji se i sam htio vratiti na to mjesto:
- Kao seljak iz Babine Grede koji sam čuvao svinje, stigao sam krajem sedamdesetih godina na Floridu, u okolicu Miamija, i jednog dana došao ovdje s automobilom Buick LeSabre, izašao na pistu i odvezao krug. Zavoj ima nagib 45 stupnjeva, nije mi bilo svejedno, nisam brzo vozio, ali bio je to jedinstven osjećaj sad davne 1980. godine.
Danas na ulazu stoje zaštitari, dobroćudni, ali profesionalni, rampa i znak stop ne dopuštaju takve ekshibicije. Bio je to Marijanov prvi i posljednji krug u Daytoni.
- Ne možete se voziti po stazi, ostavite auto na parkingu, ali smijete se prošetati – kazao nam je jedan.
Video: Dražen AntolićDok smo stigli u podnožje nevjerojatne tribine, dočekao nas je drugi:
- Ovdje na tribinu stane 150 tisuća ljudi, na drugu još 100.000. Najjeftinija ulaznica je 150 dolara, najskuplja 400.
Marijana je ovaj novinar upoznao 2018. godine u Miamiju kad je stigao na trening Vatrenih.
- Ajmo, svjetski prvaci – vikao je tada kraj terena.
Ispred autobusa radio je show.
- Mandžo, probaj rakiju, prava slavonska – nudio je napadaču koji nije prihvatio, ali mu je iz busa lupao po staklu.
Danas ima 72 godine, mnogi ga znaju.
- Hrvatsku sam napustio s 20 godina. Nakon Miamija skrasio sam se u Torontu, gdje sam vozio limuzinu od deset metara. Znate li koga sam sve vozio, proslavljeni hokejaš Wayne Gretzky angažirao me da tjedan dana budem s njim kad je organizirao golf-turnir, pa košarkaš Tracy McGrady, klizačica Katarina Witt, ali razbolio sam se i prestao raditi. Još 1988. imao sam mobitel kad velika većina ljudi nije znala što je to, radilo se o Motoroli kakvu je koristila britanska vojska. Kako ga nisam skidao s uha, platio sam račun velikom zračenju koje je emitirao. Kao posljedica, niti danas ne smijem imati u kući wi-fi.
Vjetar i kiša pomalo su kvarili ozračje, da bismo dojurili na trening Vatrenih. S tribine su ih pratili navijači, među njima i legende Dragan Lukić i supruga Mirjana, pa Hrvati iz Amerike.
- Brazilci, kao i Kolumbijci, imaju jaku koloniju na Floridi, ali naših bi moglo doći više nego na prvom susretu - komentiralo se.
Dojam je da u Orlandu gotovo svi znaju kako u njihovu gradu igra hrvatska reprezentacija.
- Rusi? – pitala je konobarica u baru, što nije rijedak slučaj jer brkaju slavenske jezike, a Rusa ima daleko više.
- Hrvati – odgovorili smo.
- A Hrvatska, imate jaku nogometnu reprezentaciju – ispalila je iz prve.
To dovoljno govori koliko su Vatreni proširili slavu, konobarica iz Orlanda bez ikakve pripreme zna za njih i preko njih za našu državu. Pojavio se samo jedan brazilski novinar, no glavna najava ogleda tek slijedi.
Grad koji je izgrađen u posljednjih 150 godina nema pravu dušu, ali za vikend centar je gorio, pun noćnih klubova. Na ulazu provjere da slučajno ne nosite oružje, vani prodavači bureka, pizza i ostale brze hrane.
- Odakle ste vi, ja sam iz Albanije - pitao je onaj s hot-dogom i kasnije drugi s pizzom.
Eto, i u Orlandu kobasice i pizze prodaju Albanci.
Ogled Hrvatske i Brazila igra se u 21 sat u utorak po lokalnom vremenu, a uvertira će ponovno biti gepek-party na parkiralištu. Tu ničega neće nedostajati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....