U svojoj sada već osam i pol godina dugoj eri otkako je na klupi hrvatske reprezentacije, počevši od listopada 2017. godine i zaključno s Kolumbijom, izbornik Zlatko Dalić koristio je usluge 77-orice različitih igrača u 104 utakmice koje je vodio. Samo trojica, Karlo Letica i Ivor Pandur, koji su sada u kadru, te Matija Frigan, bili su u zapisniku utakmica, a da nisu dobili ni minute.
Koliko je hrvatski kormilar izbirljiv, najbolje će nam pokazati usporedba s njegovim kolegama. Svjetski prvak Lionel Scaloni, trener koji je Argentinu preuzeo nakon SP-a 2018. i blizu je Daliću po broju odrađenih utakmica na klupi reprezentacija koje su osigurale SP 2026., koristio je 94 igrača u 91 dvoboju u kojima je vodio Gauče. Hajime Moriyasu, koji je otprilike u isto vrijeme preuzeo Japan, još je bliže Daliću, a u 101 dvoboju priliku je dao čak 147-orici nogometaša. Od onih s kraćim mandatom, Luis de la Fuente, primjerice, Španjolsku je prvi put vodio 25. ožujka 2023. i u tom razdoblju od 38 utakmica za La Roju zaigrao je 81 igrač.
Uglavnom, da skratimo, kad se uzme omjer odrađenih utakmica i korištenih igrača, samo je jedan izbornik priliku dao manjem broju reprezentativaca od Dalića. Od 42 trenera čije su se nacionalne vrste već plasirale na SP ‘26, tek je Didier Deschamps uz Dalića odradio više utakmica negoli je na travnjak izveo nogometaša. On jedini ima i duži mandat od Dalićeva. Deschamps Les Bleus vodi od srpnja 2012. i u 176 utakmica pod njim zaigrala su 124 igrača. I on je, kao i Dalić, svjetski fenomen.
Za moćnije reprezentacije logično je da imaju širi izbor kvalitetnih igrača i da ih je više dobilo priliku, no u prosjeku su više nogometaša od Dalića koristili i izbornici Zelenortskih Otoka, Paname, Novog Zelanda, Haitija, Jordana... čiji je bazen nogometaša ipak osjetno plići od hrvatskog.
Da se u reprezentaciju teže ulazi nego iz nje ispada, kod Dalića nije obična floskula, nego to uistinu jest tako. No ipak malo bode u oči podatak da je izbornik među 26 igrača za dvije utakmice u ožujku pozvao tek dvojicu iz hrvatskog prvenstva. SHNL je po tom pitanju pri dnu svjetske konkurencije. Tek je devet nacionalnih liga svojim nacionalnim vrstama, koje su se plasirale na SP, u ovom terminu dalo manje igrača: Gana, Haiti, Kolumbija, Panama imaju po jednog igrača iz vlastitog prvenstva, Curacao, Obala Bjelokosti, Senegal, Urugvaj i Zelenortski Otoci nijednog.
Kad bi Dalićevih 26 za utakmice s Kolumbijom i Brazilom bio i njegov konačni popis za SP 2026., a nadamo se da neće jer se Mateo Kovačić već gotovo potpuno oporavio od ozljede, dok za Joška Gvardiola vjerujemo da će biti spreman za najveću svjetsku smotru, jedini predstavnici SHNL-a u vatrenim redovima bili bi Dominik Livaković i Toni Fruk. S tim da postoji realna mogućnost da oni neće SP okončati u domaćem prvenstvu. Livakoviću krajem lipnja istječe ugovor s Dinamom i, ne dogovori li sa Zagrepčanima produljenje suradnje, u nokaut-fazi, plasira li se u nju Hrvatska, nastupat će kao igrač Fenerbahčea u koji bi se vratio s posudbe, ili nekog drugog inozemnog kluba, ostvari li do tada transfer. Fruk je, pak, na prodaju, Rijeka očekuje da će na njemu lijepo zaraditi. Prije, za vrijeme ili nakon SP-a, to ćemo vidjeti.
Na Dalićevu pretpozivu za ožujak bila su još dvojica predstavnika HNL-a, dvojica dinamovaca, Dion Drena Beljo i Luka Stojković, a s njima vjerojatno i završava popis potencijalnih kandidata za hrvatsku reprezentaciju iz domaće lige za nadolazeći SP jer teško će se netko za manje od dva mjeseca probiti do poziva, ako sada nije bio ni na pretpozivu. Nije nemoguće, ali nije ni vjerojatno. U svom mandatu Dalić je najmanje HNL-igrača na veliko natjecanje vodio u Rusiju 2018., kad su među Vatrenima bili tek Livaković (Dinamo) kao pričuvni vratar te Filip Bradarić (Rijeka), kojem je dao šansu protiv Islanda. Bilo je to izjednačavanje negativnog rekorda, samo su još dvojica hrvatskih izbornika na velike smotre vodila tako malo igrača iz HNL-a. Otto Barić je na Euro 2004. u Portugal poveo tek Vladimira Vasilja (Varteks) i Matu Neretljaka (Hajduk), a Niko Kovač na SP 2014. u Brazilu Olivera Zeleniku (Lokomotiva) i Marcela Brozovića (Dinamo). Obojica su zapela već u skupini.
Dalićeve izjave vezane uz kvalitetu HNL-a znale su izazvati lagane potrese. Pamtimo njegove riječi iz listopada 2024. godine, kad je na tu temu kazao:
- Neka se ljuti tko hoće, ali ako u našoj ligi tražimo igrača za reprezentaciju, u problemima smo, izuzev Dinama. Ja gledam Europu jer je ona odraz. Utakmice protiv Istre, Varaždina ili Slavena Belupa nisu mjerilo. Mi pratimo i to, ne podcjenjujem hrvatsku ligu, dapače, i podržavam. Ali realnost je nešto drugo.
No realnost je i da Dalić dosad nije imao problema pozivati igrače iz HNL-a kad je smatrao da imaju kvalitetu za nacionalnu vrstu. Na Euro odigran 2021. pozvao je čak sedmoricu, a na SP 2022. i EP 2024. po šestoricu. Od tih 77 igrača koje je ukupno koristio u svojoj eri do utakmice s Brazilom, njih 26 je Dalić zvao i stavio u kadar za utakmice dok su bili članovi kluba iz HNL-a. Dakle, više od trećine.
Jedini igrači s te Dalićeve liste 77 koji nikad nisu pozvani u reprezentaciju Hrvatske dok su bili članovi nekog njezina kluba, pod bilo kojim izbornikom, su Mateo Kovačić, Duje Ćaleta-Car, Borna Sosa, Josip Brekalo, Tin Jedvaj, Filip Benković, Martin Erlić, Petar Musa, Antonio Milić, Filip Uremović, Nikola Moro, Domagoj Bradarić, Dion Drena Beljo i Luka Vušković, koji su mladi otišli u inozemstvo, kao i Ivan Santini, Ante Budimir, Karlo Bartolec, Kristijan Jakić, Dario Melnjak, Franjo Ivanović, Dominik Kotarski, Ivo Grbić, Toma Bašić te Ivan Smolčić. Uz njih i Josip Stanišić, Marin Pongračić, Luka Sučić i Igor Matanović, koji nikad nisu igrali u HNL-u, pa i Ivan Rakitić, koji se već oprostio od Vatrenih kad je došao u Hajduk završiti igračku karijeru.
Dakle, kad stavimo sve na vagu, uz 26 HNL-igrača koje je Dalić zvao, još 22-ojica su pod njegovim prethodnicima bili u zapisniku za utakmice Vatrenih dok su bili članovi hrvatskih prvoligaša. Ukupno je to 62 posto od svih igrača koje je Dalić dosad koristio. Njih 24 morala su pričekati inozemni transfer da bi se našla u kadru za nastup, a petorica, računajući i Rakitića, nisu ni morala osjetiti HNL da bi bila pozvana. Dakle, da se iz domaće lige ne može do reprezentacije, ipak je samo fama. Dalićevi izbori u njegovoj vatrenoj eri, bez obzira na njegove izjave, to ne pobijaju, dapače, samo dokazuju tu tezu. Naravno, broj njihovih predstavnika među Vatrenima ne ovisi samo o klubovima hrvatskog prvenstva. Čim netko u njihovim redovima zablista, poput Vuškovića, odmah se nađe na meti bogatih klubova iz inozemstva, a takve prodaje su, jednostavno, neminovnost. Treba nekako i preživjeti...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....