Čitam komentare nakon što su Vatreni odigrali pripremne utakmice protiv Belgije i Slovenije i vidim dosta vidljive tragove zabrinutosti. Ne slažem se s takvim stavovima, nema mjesta za uznemirenost. To su samo bile pripremne utakmice, koje i služe za određena isprobavanja, što igrača, što taktike.
Zlatko Dalić je, rekao bih, od tih utakmica dobio ono što je želio. Najvažnije je bilo da rekonvalescenti Gvardiol i Kovačić te, u nešto manjoj mjeri, Modrić dobiju značajnu minutažu kako bi lakše pronašli svoj najbolji ritam bez kojeg ne možeš biti u najboljoj formi. Njima su utakmice sjajno došle, jer neke stvari ne možeš brusiti samo kroz treninge.
Igrači koji su dugo bili bez utakmica uglavnom izgube osjećaj za prostor i vrijeme, što se možda najbolje vidjelo na Gvardiolovoj igri u prvoj utakmici s Belgijom. Znamo da Joško ima izvanredna rješenja u fazi otvaranja, a često i zatvaranja napada, a protiv Belgije je bio izrazito suzdržan, očito bez potrebnog osjećaja. Protiv Slovenaca je u tom segmentu već napravio iskorak, u sljedećoj će utakmici napraviti još veći.
Jasno je da Modrić, Kovačić i Gvardiol još nisu u idealnoj formi i dobro je što nas čekaju tri utakmice u skupini u kojima bismo trebali osvojiti tražena četiri boda i bez naše najbolje igre. Njih trojica će se kroz te utakmice nastaviti dizati i vjerujem da će nokaut-fazu već dočekati u iznimno dobrom igračkom stanju, a to nam je primarno.
Najviše kritika - po meni uglavnom nepotrebnih - otišlo je prema Kovačiću. Neki idu tako daleko da ga premještaju na klupu, što mi je apsolutno neprihvatljivo. Kovačićevo primanje, zadržavanje i distribucija lopte, lakoća s kojom je u stanju probiti suparničke linije neophodni su za našu reprezentaciju i stoga je Kovačić možda i naš ključni igrač. A ključnog igrača moraš imati na terenu, jer i kad nije u top-formi sjajan je igrač, a kroz utakmice će nastaviti rasti.
Svako se malo poteže i pitanje koliko Dalić treba dozirati naše senatore. Bit ću jasan - senatore moramo imati na terenu, jer smo bez njih bitno slabija reprezentacija. Veliki turnir nije mjesto na kojem bi bilo koja reprezentacija trebala raditi značajnije promjene ili rezove, takve se stvari pripremaju puno ranije. Možemo jedino pričati o tome da će Dalić vjerojatno koristiti svaku priliku da ih izvadi iz igre i tako im omogući nešto više odmora. Mirnoća i vjera u naše iskustvo i znanje, to je provjereni recept s kojim možemo daleko i u Americi.
Sad ću malo o našem sustavu igre. Moje je mišljenje da Hrvatska treba igrati u sustavu 4-2-3-1, jer nam je on poznat, prirodniji je ovoj generaciji. U takvom sustavu naša igra ima više logike, tečnosti, kao i neophodnu geometriju kretanja igrača. I kompletna se momčad diže više, što nam donosi veći posjed i kontrolu igre, a tu smo mi najjači, kad igramo u ritmu koji nama odgovara, jer u jurnjavi ćemo teško parirati najjačima na svijetu. S tri stopera, rekao bih, imamo samo lažnu sigurnost u obrani, jer mi najbolju obranu igramo s loptom u nogama.
Protiv Slovenaca mi se nije svidjela ni startna ideja da igramo s Budimirom u špici te Kramarićem odmah iza njega. Patili smo s njima u sredini terena, kronično nam je nedostajao još jedan vezni igrač, koji bi pomogao Modriću i Kovačiću. Slovenci su nam u takvoj igri složili nekoliko neugodnih kontranapada, a znamo da nas čekaju Engleska i Gana, koje imaju puno brže igrače nego Slovenci.
Kovačić i Modrić nisu klasični zadnji vezni, odnosno klasične ‘šestice‘, jer obojica su prije svega i sjajni kreativci te ih igra povuče tako da napuštaju svoje pozicije, a to onda ostavlja previše prostora u sredini terena. Stoga je treći vezni u našoj igri neophodan, a imamo ih puno na raspolaganju.
Drugi problem koji sam uočio, posebno protiv Belgije, bio je naš defenzivni skok. Nije mi baš bilo jasno zašto nam taj skok nije dovoljno čvrst, a na terenu smo imali tri visoka stopera te Perišića, Stanišića i Musu kao još tri stasita skakača. Zna se koliko su prekidi važni i moramo u tom skoku biti dominantniji.
Jako mi se dopala i igra u kojoj su Perišić i Marco Pašalić igrali kao dva klasična krila. Obojica mogu proći "jedan na jedan", Perišić centrira s obje noge i puca sa svih pozicija. Pašalić pak ima izvrstan ubačaj lijevom nogom u srce kaznenog prostora koji će igrače poput Muse ili Budimira odmah dovesti u šansu za gol. Imamo sjajne vezne igrače koji će im sa svojim brzim loptama omogućiti puno izolacije i prilika da na tim bokovima nešto naprave. Osobno bih volio vidjeti na SP-u Hrvatsku s dva prava krilna igrača na terenu.
Otvoreno je pitanje prvog centarfora. Meni se svidio Musa, najagilniji je od svih igrača, protiv Belgije je napadao visoko i agresivno, što nam donosi prostor da na SP-u povremeno iskačemo s presingom i tako napadnemo suparnike. Ima i Budimir slične karakteristike, možemo to i s njim igrati. Budimir samo mora popraviti realizaciju jer je u obje utakmice imao odlične šanse zabiti glavom, ali nije uspio. Na SP-u se takve šanse moraju pretvarati u golove.
Ukupno sam vrlo optimističan. Vidio sam koliko nam energije i moći donose mladići poput Baturine ili oba Sučića. Imamo i "polusenatore" Marija Pašalića ili Vlašića, na koje se uvijek možemo osloniti. Imamo prepoznatljivu igru, klase, širinu, iskustvo i mladost. Važno je samo sačuvati mirnoću i čvrsto ostati na našem prepoznatljivom nogometu, jer taj nam je nogomet i donio srebro i broncu na dva posljednja svjetska prvenstva.
Na sreću, Zlatko Dalić sve to vidi i kontrolira, opet na svoj prepoznatljiv način...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....