Je li Hrvatska ukleta da baš tamo gdje živi najviše Hrvata uvijek razočara? Ovakva šansa se ne propušta!

Toronto i Ontario gore. Poznati po jednoj od značajnijih hrvatskih zajednica u svijetu, statistike govore o pedesetak tisuća naših ljudi i njihovih potomaka konačno su došli na svoje - stigla je Hrvatska. No, začudo, Vatreni nemaju dobra iskustva u državama u kojima je najveća hrvatska dijaspora pa je ovaj izlet u Kanadu ujedno i misija da se prekine s tom lošom i teško shvatljivom tradicijom.

Vatreni su veliki rezultat napravili u Francuskoj, u novije doba u Rusiji i Kataru, u Francuskoj ima nešto malo Hrvata, u ostale dvije države još puno manje, ali kad je svjetsko ili europsko prvenstvo održano u "našim" državama, gdje je navijačka podrška bila fantastična, a reprezentacija "nošena na rukama", ishodi su bili razočaravajući. Pogotovo se to odnosi na Njemačku. Na dvije završnice u toj državi Hrvatska se provela katastrofalno, igre i rezultati bili su čisti debakl, a u šest utakmica nije izborena niti jedna pobjeda.

Na Mundijalu 2006. godine momčad koju je predvodio Zlatko Kranjčar poražena je od Brazila, a remizirala s Japanom i Australijom, osvojila je dva boda i ispala. Prije dvije godine na Euru ponovno su na konto stigla mršava dva boda, remijima s Albanijom i Italijom, a nakon poraza od Španjolske. Imali smo atmosferu, čak i euforiju, ne i igru. U Austriji 2008. krenulo je odlično s tri vezane pobjede – Austrija, Njemačka, Poljska, a onda je Beč ostao kao trajna rana zbog četvrtfinala s Turskom. Iz Njemačke i Austrije hrvatski nogometaši vratili su se s teškom boli, a navijači s mačem u srcu.

Aktualno Svjetsko prvenstvo u SAD-u, u kojem također živi veliki broj naših raznih koljena, Vatreni su otvorili porazom od Engleske, pa nam i dalje nikako ne ide u zemljama najsnažnijih hrvatskih zajednica. Nikako.

Toronto je, kao i svi navedeni, Hrvatsku dočekao raširenih ruku. Hrvati se već danima druže, iz dijaspore i domovine, sklapaju se nova prijateljstva, pišu se lijepe priče, ali kao u Leipzigu 2024., gdje je bila ogromna fešta, ništa na kraju nije bitno ako to rezultat ne poprati. Pa je li Hrvatska ukleta da baš tamo gdje živi najviše Hrvata podbaci i razočara ili tome konačno dolazi kraj? Toronto daje odgovor. Zlatko Dalić je momčad stacionirao u "ukletom gradu" Alexandriji, kako ga turistički brendiraju, u tom duhu kazat ćemo – klin se klinom izbija.

Ako padne Panama, možda to bude prijelomnica pa prvi put nekoga dobijemo u nekom od "drugih domova" Hrvata još od tragičnog Pratera. Niti na finalu Lige nacija u Rotterdamu, gdje ne živi toliko naših, ali su se okupili u golemom broju, nije bilo veselja. Je li vrijeme da Hrvatska slavi izvan Hrvatske tamo gdje je prati najviše Hrvata? Šanse su ogromne. Nešto je i do pritiska koji se u takvom okruženju stvara, ali sa svime se time reprezentativci moraju nositi.