Ono što je bio Brazil, to je sada Hrvatska. Prije točno 1206 dana, u ove je navijačke stihove udahnuta injekcija života. Dok je brazilski rutiner jecao u suzama na koljenima pokraj bijele točke, hrvatski junak ekspresno se transformirao u Usaina Bolta i u najtraženijeg čovjeka na terenu. Iako je u povijesnom trenutku, zapravo, prvo ležao na travnjaku s pogledom prema nebu i rukama u zraku, krajičkom oka je opazio jureću vojsku suigrača, koji su trčali prema njemu u sprintu nakon dvosatne drame, pa je i on uskočio u sprinterske tenisice.

Kultna scena lansira nas nazad prema prosincu 2022., kada je Dominik Livaković režirao (po)najbolju vratarsku partiju u povijesti "vatrenih" i otključao (nova) vrata polufinala na Svjetskom prvenstvu za Hrvatsku. Iako je Zlatko Dalić te večeri na terenu imao samo frajere i mangupe, milimetar iznad njih je, ipak, bila hrvatska "jedinica" među vratnicama. Bravurama je izluđivao brazilske zvijezde u puna dva sata nogometne bitke, a u istom je ritmu nastavio i na raspucavanju, kada je Rodrygu obranio udarac s 11 metara. Bila je to tada njegova jedina obrana u ovoj seriji, ali s obzirom na to da je napadač Real Madrida prvi namjestio loptu na bijelu točku od brazilskih izvođača, Livi je nedvojbeno poljuljao njihovo samopouzdanje i gurnuo ih s ruba litice prema ispadanju.

U četiri dana razmaka, Livaković je na zadnjem Mundijalu obranio četiri udarca s bijele točke

MICHAEL ZEMANEK/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA

Ovom su obranom već bili svjesni da im se printaju jednosmjerne karte prema Brazilu jer su samo četiri dana ranije svjedočili njegovoj "ludoj" sekvenci na raspucavanju protiv Japana, kada je zaustavio čak tri pokušaja s bijele točke i, također, osvojio nagradu za igrača utakmice.

Dominik Livakovića ćemo danas, kao i ovoj, povijesnoj utakmici, od Brazila do Brazila, pronaći na vratima hrvatske reprezentacije, u statusu neupitnoga broja jedan. Iako je iza vratara iz Zadra turbulentan period u Gironi - za koju, u konačnici, nije upisao niti jedan nastup - spas je pronašao u svome Dinamu, pa će u Maksimiru glancati formu za svoj drugi Mundijal u karijeri, odnosno za svoje četvrto veliko natjecanje s reprezentacijom u ulozi prve opcije na vratima. Između rujna prošle godine i veljače ove godine, 31-godišnji čuvar mreže je samo pet puta stajao među vratnicama. Svih pet puta u hrvatskom dresu.

Vrh vječne ljestvice

U Španjolskoj su se ružno poigrali s njim, a Gironi se to, pak, obilo o glavu angažmanom Marc-Andréa ter Stegena, kojega su posudili od Barcelone kao rješenje za proljetni dio sezone, ali je njemački vratar zaradio ozljedu zadnje lože nakon samo dvije partije na novoj adresi i izvan travnjaka je već dva mjeseca. Livaković je u istom razdoblju skupio deset nastupa za "modre" i u četiri je sačuvao čistu mrežu, a povratak u Maksimir je, pak, i preporodio momčad Marija Kovačevića jer njegova prisutnost iza posljednje linije, ali i u svlačionici, daje Dinamu drugačije lice i štih.

Brazilske zvijezde u suzama su napuštale Mundijal, a te su večeri sanjale Dominika Livakovića i njegove obrane

AA/ABACA/ABACA PRESS/PROFIMEDIA

Vrhunsku formu samo je potvrdio protiv Kolumbije, kada je bio nemoćan kod gola na otvaranju, ali je nakon toga paradama zaključao vrata i utabao put prema preokretu za devetu uzastopnu utakmicu Hrvatske bez poraza. Livaković na velikim natjecanjima zasad ima 14 nastupa, a "preko bare" bi ovoga ljeta trebao doći do minimalno 17. No, i samo jedan nastup na Svjetskom prvenstvu će mu biti dovoljan za izjednačenje rekorda, a s dva će samostalno izbiti na vrh vječne ljestvice.

Naime, Stipe Pletikosa je hrvatski vratarski rekorder po broju nastupa za reprezentaciju (114), a njih 15 je upisao na velikim natjecanjima, a iza njega su Dražen Ladić i Danijel Subašić na diobi trećeg mjesta s 10 nastupa na europskim i svjetskim smotrama, slijedi Tomislav Butina s tri, dok Marjan Mrmić, Vedran Runje i Lovre Kalinić imaju po jedan.

Dakle, Dominik Livaković će na američkom tlu samo zacementirati svoj status u hrvatskoj reprezentaciji, u kojoj će ostati zlatnim slovima upisan kao jedini vratar s dvije velike medalje, odnosno s čak tri, ako ubrojimo i Ligu nacija. Odluče li se "vatreni" na novi povijesni pohod na turniru, njegova bi ostavština na velikim pozornicama mogla biti i veća od 20 utakmica...