U finalu Europskog prvenstva 2024. nije mu trebao. Luis de la Fuente ostavio je Ferrana Torresa na klupi protiv Engleske i dvoboj u Berlinu okončao trijumfalno. Dvije godine kasnije morao ga je aktivirati, jer je postojala ozbiljna opasnost da će argentinski bunker izdržati sve nalete. Torres i Pedri bili su u 62. minuti prvi potezi koje je u finalu u East Rutherfordu povukao španjolski izbornik. Prvi i ključni, pokazalo se skoro sat vremena kasnije kad je upravo Torres pogodio mrežu Argentine i donio Španjolskoj drugu svjetsku krunu. Opet je La Roja slavila u produžetku, opet s 1:0, kao i 2010., kad je također za trijumf, tada protiv Nizozemske, pogodio igrač Barcelone, Andrés Iniesta.
De la Fuenteov džoker
Ferran Torres rođen je 29. veljače 2000. u Foiosu, mjestašcu u Valencijskoj Zajednici. Nogomet je počeo igrati u Valenciji već sa šest godina, a ubrzo je postalo jasno o kakvom se talentu radi. Izbornik Španjolske bio je Santi Denia pod kojim je Torres osvojio europsko zlato i svjetsko srebro igrajući desno krilo u reprezentaciji U17. Izbornik je bio isti i u U19 vrsti u kojoj je bio ključan igrač u osvajanju Eura 2019. Zabio je oba gola u finalnoj 2:0 pobjedi protiv Portugala koji je, kao kapetan, predvodio Vitinha. Te iste godine Luis de la Fuente s U21 reprezentacijom također je osvojio Euro, no Torresa je pod svoje uzeo tek nakon tog trijumfa. I brzo ostao bez njega jer je 3. rujna 2020. Torres postao A-reprezentativac. Debitirao je pod Luisom Enriqueom protiv Njemačke, a onda tri dana kasnije zabio i premijerni gol protiv Ukrajine.
Enrique ga je obožavao, stalno ga je koristio, uglavnom kao prvotimca, no pod De la Fuenteom situacija se promijenila. Od 30 nastupa pod njim, samo je tri odradio s maksimalnom minutažom, s tim da je starter bio 11 puta. Na Euru 2024. počeo je jednu utakmicu, kao i na SP-u 2026., onu prvu protiv Zelenortskih Otoka. De la Fuente odlučio ga je iskoristiti kao džokera i, kad pogledamo veliku sliku, apsolutno pogodio. No da ga cijeni, pokazao mu je u pripremnim dvobojima, u ožujku s Egiptom i u lipnju s Irakom. Na tim je dvobojima Ferran Torres ponosno na travnjak istrčao s kapetanskom vrpcom oko ruke. Sa 26 godina ima 65 nastupa za La Roju, a s 25 postignutih golova njezin je deseti najbolji strijelac u povijesti. Već na jesen mogao bi preskočiti Emilija Butragueña (26), Fernanda Morientesa (27)...
Za prvu momčad Valencije debitirao je sa 17 godina, odmah su u ofenzivu za njegovo dovođenje krenuli Real Madrid i Barcelona, no bio je to neuspješan pokušaj. Postao je najmlađi igrač Šišmiša u povijesti koji je upisao 50 ligaških nastupa i Valencia se više nije mogla odupirati. Stigao je poziv s Etihada koji se ne odbija. Pep Guardiola želio ga je u Manchester Cityju i dobio za 33,5 milijuna eura. Ostao je u Engleskoj tek godinu i pol dana, jednostavno to nije bio savršen spoj, imao je i problema s ozljedom, iako nije bio loš (43 nastupa, 16 golova). Došao je poziv još jednog velikog katalonskog nogometnog imena, još jedne Barcine legende, još jedan koji se ne odbija. Xavi ga je nagovorio da dođe u Barcelonu, a City je s tih 55 milijuna eura u tom trenutku napravio svoj najveći izlazni transfer u povijesti. Dobro upućeni kažu da su Građani dobili i dodatnih deset milijuna eura na ime bonusa, jer su sve stavke za njih uspješno aktivirane.
Promjene ovog ljeta?
Četiri i pol godine kasnije Torres ima 207 nastupa za Barcu, 65 golova i 23 asistencije, no nikad nije dosegao status velike zvijezde i igrača kojeg nogometni svijet posebno cijeni. Desno krilo koje može igrati i lijevo, a i na poziciji centarfora, uvijek je nekako u sjeni.
- S centralnim napadačem poput Ferrána Torresa, uz sve poštovanje jer je zabio gol, i takvom obranom, Barcelona nikad neće osvojiti Ligu prvaka - poručio je stručni komentator Sky Italije, predsjednik Dinama Zvonimir Boban, sredinom travnja ove godine nakon što je Barca u četvrtfinalu Lige prvaka ispala od Atletica.
Nije Boban jedini koji tako misli, samo je to, za razliku od većine drugih, i glasno izgovorio. No Torresa kritike očito ne muče. Nije Barci donio Ligu prvaka, ali je zato Španjolskoj donio Svjetsko prvenstvo...
Moguće je da od ovog ljeta više neće imati ni priliku napasti europski tron s Blaugranom. Ugovor mu istječe sljedeće godine, a čelnici Barce ne mogu s njim sjesti i potpisati novi barem do rujna jer ih, po starom lošem običaju, muče financijske restrikcije. Kad su ga kupovali od Cityja, dogovoreno je i da Barca mora platiti dodatnih sedam, osam milijuna eura u slučaju da s Torresom potpiše novi ugovor. Dogodi li se to, ukupna brojka transfera s početka 2022. dići će se na oko 73 milijuna eura.
Nije Barca odustala od Torresa, pogotovo jer je ostala bez Roberta Lewandowskog i bez obzira na činjenicu što je dogovorila dolazak novog ofenzivca Karima Adeyemija iz Borussije Dortmund, koji bi trebao biti predstavljen već u srijedu. No možda je Torres odustao od nje. Kod Hansija Flicka status mu je sličan kao kod De la Fuentea. U dosadašnje četiri pune sezone koje je odradio u katalonskom klubu, Torres je po minutaži bio petnaesti, trinaesti, šesnaesti i jedanaesti među suigračima, s čime autor pobjedonosnog gola 23. Mundijala sigurno nije presretan.
A uz to, opet je zazvonio telefon, Torresov broj okrenuo je još jedan Barcin velikan. Nije Katalonac, ali je Španjolac i ni taj poziv nije lako odbiti. Luis Enrique, otac Sire s kojom je Ferran nekoliko godina bio u ljubavnoj vezi, želi ga u Paris Saint-Germainu, dvostrukom uzastopnom prvaku Europe. Prema novim informacijama L‘Equipea, o Torresovu dovođenju razmišlja Real Madrid. Teško da bi ga u PSG-u, kraj silnih i moćnih pariških ofenzivaca, čekala veća minutaža nego u Barci, no njegova povezanost s nesuđenim tastom mogla bi presuditi. Nije odbio Guardiolu, nije odbio Xavija, kako će onda Enriqueu reći ne?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....