Sydney Pollack je 1969. godine po istoimenom romanu Horacea McCoya snimio sumornu dramu pod nazivom "They Shoot Horses, Don‘t They?", film koji je kod nas preveden kao "I konje ubijaju, zar ne?". Ukratko, radnja se vrti oko iscrpljujućeg plesnog maratona u kojem siromašni ljudi plešu stotinama, čak i pokoju tisuću sati za besplatnu hranu ili novčanu nagradu, a sve pod vodstvom nemilosrdnog voditelja tog maratona koji njima manipulira kako bi podigao gledanost i stvorio veći spektakl. Ako niste pogledali film ili pročitali knjigu, obavezno to napravite, jer ta priča iz davnina ima dosta poveznica s današnjim svijetom.
Nismo u teškim vremenima poput onih u doba Velike depresije u SAD-u kad su ti maratoni dosegli vrhunac popularnosti, niti današnje elitne nogometaše možemo nazvati siromašnima i jadnima. Dapače. Ali aktualna nogometna stvarnost ima neke poveznice s tim remek-djelom. Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino i njegovi suradnici svojim su potezima jasno poručili što misle o ljudima na travnjaku koji im svojim radom omogućavaju da drže pozicije koje drže. Neka oni igraju koliko mogu, samo da se novac slijeva...
Imaju i igrači od toga itekako koristi, mnogi od njih bogovske ugovore mogu zahvaliti i potpunoj komercijalizaciji njihovog sporta. No da su pred njih stavljeni nemilosrdni zahtjevi, to je nepobitna činjenica. Oni najbolji za nagradu su dobili ogroman broj prekovremenih sati.
Analizu smo počeli u lipnju 2024. godine kad je počinjalo prvo od tri uzastopna ljeta u kojem za članove najjačih klubova i reprezentacija nije bilo odmora sve do, barem, sredine srpnja. Tog lipnja ‘24. odigrani su Copa América i Europsko prvenstvo, a godinu dana kasnije, ljeto koje je inače prolazilo bez velikih natjecanja, FIFA je iskoristila za Svjetsko klupsko prvenstvo. Ciklus će završiti u nedjelju finalom Mundijala, a ljeto 2027. napokon će biti prazno. I onda opet u žrvanj, Euro i Copa América 2028., SP klubova 2029., "pravo" SP 2030...
Ukupno je 16 igrača prošlog ljeta sa svojim klubovima bilo u Americi tijekom polufinala Klupskog SP-a, u društvu koje su činili Chelsea, Paris SG, Real Madrid i Fluminense, a i dalje su dio 23. Svjetskog prvenstva reprezentacija. U polufinalu su ovog ljeta od prošloljetnih polufinalista osmorica Francuza, četvorica Engleza, trojica Španjolaca i jedan Argentinac. Brojke kod nekih su uistinu sulude...
Od lipnja 2024., kad su počele pripreme za Euro i Copa Américu, pa zaključno s četvrtfinalnim utakmicama SP-a, rekorder po broju nastupa za klub (službene natjecateljske utakmice) i reprezentaciju (svi dvoboji) je Bradley Barcola, Francuz iz redova PSG-a. On je do polufinala u Arlingtonu protiv Španjolske u razdoblju od 25 mjeseci upisao čak 139 nastupa. U dvije godine i jedan mjesec pet utakmica manje nego što klub u sklopu SHNL-a odigra u četiri sezone!
Nije Barcola rekorder po minutaži u tom razdoblju. Ta čast pripada bivšem igraču Chelseaja, odnedavno članu Real Madrida, lijevom beku Španjolske Marcu Cucurelli. On je u 132 nastupa odradio čak 10.658 minuta ili, preračunato, na travnjaku je proveo 177 sati i 38 minuta. Kratki odmori u svibnju i srpnju 2024. i 2025., jer Englezi zimsku pauzu nemaju, pa novi kratak odmor od nadolazećeg vikenda do početka kolovoza kad će se priključiti novom klubu. Tako to u zadnje dvije godine izgleda kod Cucurelle.
Da opet usporedimo s našom elitnom ligom. U posljednjih 25 mjeseci Cucurella je odradio 938 minuta više od maksimalne minutaže koju igrač u SHNL-u može dohvatiti u tri izdanja prvenstva Hrvatske. Tih 938 minuta je, ako vam se ne da računati, deset utakmica i 38 minuta više. Nisu od njega daleko ni Kylian Mbappé sa satnicom od 175 sati i 24 minute, Enzo Fernández sa 173 sata i 2 minute, Aurélien Tchouaméni sa 172 sata i 16 minuta...
Nije neobično što je Tchouaméni propustio posljednjih nekoliko utakmica Francuske na ovom Mundijalu, nego to što kod ostalih nogometnih maratonaca nije došlo do zamora materijala. Nije baš jasno kako FIFA misli da će igrači koji igraju u takvom ritmu u ključnim utakmicama, u završnicama turnira, uspjeti gledateljima priuštiti spektakl koji priželjkuju i koji, uostalom, taj nogomet i tako dobro prodaje. I ne samo da ne razmišljaju o preopterećenju, već im je i ovo premalo pa se ozbiljno i sve glasnije razmišlja o povećanju klubova-sudionika na oba SP-a pod ingerencijom krovne svjetske nogometne organizacije. U prijevodu, još koja utakmica, još koji radni sat na travnjaku više za igrače.
Zasad im ide, nije razina nogometa na ovom Mundijalu niska, ali dokle će ići, to je veliko pitanje. Ili će igrači u ovakvom ritmu utakmica svjesno spustiti svoj vlastiti kako ne bi krahirali ili će doći do svojevrsnog raspada sustava. Kako god bilo, dobro neće biti. Možda to do glave dođe i nekome u FIFA-i.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....