Finale 23. Svjetskog prvenstva odigrat će u nedjelju s početkom u 15 sati po lokalnom vremenu, u 21 sat po hrvatskom, na stadionu MetLife u East Rutherfordu, za koji FIFA službeno kaže da mu je lokacija New York/New Jersey, Španjolska i Argentina. Bookmakeri vjeruju da će svoj drugi naslov u povijesti nakon 2010. uzeti Španjolci, kojima daju oko 60 posto šansi, što znači da Argentinci, koji žele obraniti titulu i na nogometni Mount Everest stići po četvrti put, nisu autsajderi.

Najbolje momčadi svijeta

S obzirom na ono što smo dosad vidjeli na ovom turniru, pogotovo u polufinalu, u završnom dvoboju zaigrat će najbolje momčadi svijeta. Španjolci su Francuzima održali 90-minutno predavanje o svim segmentima nogometne igre, dok su Argentinci Englezima pokazali što znači moć.

Prvi put ćemo u finalu Mundijala gledati prvu (Argentina) i drugu momčad (Španjolska) prema posljednjoj ljestvici FIFA-e prije početka SP-a (i prema onoj u realnom vremenu), prvi put ćemo gledati i aktualne prvake Europe i Južne Amerike, koji su generalnu probu za ovaj sudar trebali imati 27. ožujka u katarskom Lusailu. Finalissima, sudar osvajača Eura i Copa Americe iz 2024., ipak nije održana. Zaustavio ih je u tome Donald Trump, koji je dodatni nemir u taj dio svijeta donio napadom na Iran pa je, 12 dana prije nego što je trebala biti odigrana, utakmica definitivno otkazana. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država ipak se pokazao kao čovjek velikog srca pa je Španjolcima i Argentincima omogućio da se u njegovoj državi sastanu u još većoj utakmici. I, kao što to pravom domaćinu i priliči, pobjednike i poražene pozdravit će i odlikovati po zaslugama nakon što finale završi.

Navijač Argentine

PAUL ELLIS Afp

Rezultat finala SP-a u kojima su se međusobno sastajale momčadi s ova dva kontinenta je 8-3 u korist Južnoamerikanaca. Prvi put nakon 1930. i finala između Urugvaja i Argentine u završnom dvoboju ćemo gledati nogometaše iz dvije države španjolskog govornog područja.

Ostali su tako La Roja i La Albiceleste na 14 međusobnih utakmica u kojima je omjer izjednačen. Svaka reprezentacija ostvarila je po šest pobjeda uz dva remija. Počelo je 7. prosinca 1952. u Madridu kad je za trijumf gostiju zabio Ricardo Infante, a završilo 27. ožujka 2018., opet u Madridu. Tada je bilo ružno za Argentince, jer je Španjolska slavila s čak 6:1. Briljirao je Isco hat-trickom, no malo je istih figura koje će u nedjelju na zelenu šahovsku ploču u East Rutherfordu. Kod Španjolaca je na klupi bio Rodri, a kod Argentinaca su Nicolás Otamendi, Giovani Lo Celso i Nicolás Tagliafico bili u 11, Lautaro Martínez je ušao s klupe, dok je Leandro Paredes ostao na njoj. No, dobro, nije bilo Lionela Messija pa se ne računa...

On je, pak, protiv Španjolske igrao tri puta. Izgubio je 1:2 u prijateljskom dvoboju 2006., pa i 1:2 tri godine kasnije kad joj je zabio, ali onda je 2010. njegova Argentina u Buenos Airesu očitala lekciju svježim prvacima svijeta manje od dva mjeseca nakon što su oni okitili tom titulom. Završilo je 4:1, Messi je zabio prvi...

U službenim natjecateljskim dvobojima susreli su se tek jednom, prije 60 godina na SP-u u Engleskoj. Bio je 13. srpnja na Villa Parku u Birminghamu kad su Južnoamerikanci slavili s 2:1 u prvoj utakmici u skupini. Prošli su, pa u četvrtfinalu ispali od domaćina, a Španjolci se nisu probili u nokaut-fazu. Junak je tada s dva gola bio Luis Artime.

Brojne poveznice

Messi ima španjolske korijene, od 2005. i španjolsko državljanstvo, a on je samo jedna od brojnih poveznica španjolskog i argentinskog nogometa. Alfredo Di Stéfano jedan je od najvećih nogometaša svih vremena, Argentinac koji je osim za svoju domovinu igrao i za Španjolsku (i za Kolumbiju) i velikan je madridskog Reala. I Diego Maradona igrao je u Španjolskoj (Barcelona, Sevilla), a Messi, legenda Barcelone, u velikom je stilu nastavio taj niz.

Lautaro Martinez zabio je pogodak vrijedan finala

THOMAS COEX Afp

Izbornik Španjolske Luis de la Fuente u svojem aktualnom kadru ima osmoricu igrača Barcelone, pa ne čudi što je klasična kombinatorika Blaugrane i glavno oružje La Roje. U argentinskom rosteru su, pak, sedmorica koji igraju za španjolske klubove, dok su devetorica nekad igrala u njima. Španjolska je za Argentince europska nogometna domovina. Šestorica su u Atlético Madridu na školovanju kod Diega Simeonea, gdje treniraju na žestini koja jako dobro dođe njegovom kolegi Lionelu Scaloniju. Ne, ne fali Argentini samo Simeone na klupi, ima ona dovoljno dobrog trenera kod kojeg ta igra izgleda kudikamo ljepše. Španjolska vs. Argentina = Barça vs. Atleti? Nije daleko od istine, no priču ruši jedno ime. Najveće, izgrađeno na Camp Nouu, Messijevo. Njega ipak ne možemo staviti u društvo Colchonerosa iz kojeg dolaze i četiri španjolska reprezentativca. Simeone može biti ponosan, njegova momčad ukupno daje najviše finalista.

Momčad šampionskog garda

Argentina je momčad šampionskog garda, koji je na ovom Mundijalu iskazala više puta. Zelenortske Otoke i Švicarsku su u šesnaestini i četvrtini finala pobijedili u produžetku, u osmini su od Egipta gubili dva razlike, u polufinalu od Engleske jedan. Nije bio problem. Prepuni samopouzdanja, opušteni zbog osvojene titule u Kataru, sa strašnim iskustvom u nogama. Jedini novi igrač s ozbiljnijom minutažom u odnosu na 2022. je Giuliano Simeone. Da, naravno, igrač Atlética, Diegov sin.

Scaloni je s Gaučima nanizao čak 14 uzastopnih pobjeda, posljednji put nije slavio 10. rujna prošle godine kad je Ekvador u kvalifikacijama za SP kod kuće pobijedio s 1:0. Ne, Messija nije bilo na terenu. Na ovom Mundijalu dobili su svih sedam utakmica, nitko nikad SP nije osvojio s osam pobjeda. Nije, doduše, ni mogao, jer prije nije ni bilo toliko mogućih utakmica. Scaloni bi trijumfom postao i tek drugi izbornik u povijesti koji je osvojio dva naslova prvaka svijeta, nakon Talijana Vittorija Pozza, koji je svoju državu do titule odveo 1934. i 1938.

Lionel Scaloni

BUDA MENDES Getty Images Via Afp

I Španjolska je u strašnom nizu. Ona je 37 utakmica bez poraza u 90 ili 120 minuta, 17 ako računamo i jedanaesterce, koje ćemo računati ako do njih dođe i u nedjelju. U finalu Lige nacija u lipnju 2025. u raspucavanju je bolji bio Portugal. Na SP-u nisu neokrznuti, u prvom kolu su sa Zelenorćanima, očito najtežim suparnicima za oba finalista, odigrali 0:0, no taj remi u konačnici i nema neko značenje. U sedam dosadašnjih dvoboja primili su tek jedan gol, zabio ga je Charles De Ketelaere u porazu Belgije. Na najbolju obranu turnira ide najubojitiji napad. La Albiceleste je dosad zabio 19 golova, šest više od La Roje, ali ih je i primio šest više.

Sve se može s Messijem

Može li činjenica da će Španjolci do finala imati dan odmora više od Argentinaca imati presudnu ulogu? Može, kako ne, samo je De la Fuenteu pametnije da na to ne računa. Urugvaj 1930., Engleska 1966., SR Njemačka 1990., Francuska 1998. i Brazil 2002. osvojili su svjetski naslov iako su odmarali jedan dan manje od suparnika. Italija je 2006. postala prvi osvajač Mundijala koji je uspio iskoristiti dan više, pa se već 2010. vratilo na staro trijumfom Španjolske, koja je polufinale igrala dan nakon Nizozemske. Na posljednja tri SP-a osvajač je bila reprezentacija koja je finale izborila dan prije od suparnika kojeg je svladala u završnom dvoboju turnira, no s obzirom na trans u kojem su Gauči bili u posljednjih pola sata dvoboja s Engleskom, dojam je takav da su mogli igrati sve do nedjelje bez da izgube snagu za finale.

Španjolska u finalima ima jedan od jedan, Argentina tri od šest. Samo su Italija 1938. i Brazil 1962. obranili svjetsku titulu. Može li 64 godine nakon tog trijumfa nevoljenog rivala Argentina ući u to društvo? Sve se može kad se hoće. I kad imaš Lea Messija...