Rivalstvo koje traje duže od stoljeća: Evo zašto je Francuska danas favorit protiv Španjolaca

Francusku i Španjolsku dijele Pireneji, a veže ih jedan otok na rijeci Bidasoa dug 200 i širok 40 metara, kojeg Francuzi zovu Île des Faisans, Španjolci Isla de los Faisanes, a mi otok Fazana, na kojem, zanimljivo, fazana nema. Taj najmanji kondominij na svijetu dvaput godišnje mijenja vlast, do 31. srpnja njime će vladati Španjolska, a nakon toga preuzima Francuska. Tamo je još 1659. potpisan Pirenejski mir, čime je završen Tridesetogodišnji rat između ove dvije države.

Dobro je što stanovnika nema pa neće biti ni svađe nakon velikog polufinalnog obračuna 23. Svjetskog prvenstva koji će se oko 6000 kilometara zapadnije zbiti na stadionu AT&T u Arlingtonu pokraj Dallasa u američkoj državi Teksas. Mir nije pod znakom pitanja, ali zato jest ponos. Slavit će se samo s jedne strane Pireneja u utorak oko 23 sata ili možda oko ponoći ako utakmica ode u produžetak i u raspucavanje.

Prolaz u finale protiv rivala iz susjedstva i za Francuze i za Španjolce bilo bi nešto posebno. Jedno od najvećih rivalstava u svijetu reprezentativnog nogometa traje više od stoljeća, od 30. travnja 1922. kad su Španjolci došli u Bordeaux i posramili susjede s 4:0. Za obje momčadi ovo polufinale ima okus finala, ali samo za njih. Pravo finale je, podsjetimo, u nedjelju, kada će pobjednik zaigrati protiv boljeg iz dvoboja Argentine i Engleske, dok će poraženi u akciju dan ranije.

Francuska u polufinale ulazi kao favorit, sa statusom koji je zaslužila predstavama u prvih šest utakmica na ovom Mundijalu. Kad bismo ispod dosadašnjeg učinka svih polufinalista podvukli crtu, ne bi nam dugo trebalo za zaključak da je momčad Didiera Deschampsa pokazala najviše. No od minulog rada se ne živi, ako Les Bleus ne trijumfiraju u sljedeća dva dvoboja koja su pred njima, to što su napravili malo će kome biti bitno.

Za to će im trebati poseban pothvat. Bili su prvi 2018., bili su drugi 2022., a dosad su samo dvije reprezentacije u finalu zaigrale triput zaredom. SR Njemačka to je napravila od 1982. do 1990. (dva srebra pa zlato), a Brazil od 1994. do 2002. (zlato, srebro, zlato). Može li Francuska u to društvo? S obzirom na moć koju u svojim nogama imaju, prije svih Kylian Mbappé, Michael Olise i Ousmane Dembélé, a potom i ostali, svakako može.

Prije polufinala atmosferu je malo zakuhao njegov najmlađi akter, od ponedjeljka 19-godišnji Lamine Yamal.

- Ako bi se Francuska trebala bojati bilo koga, onda smo to mi. Izbacivali smo ih i ranije, dobili ih dva puta. Iskreno, mislim da smo mi dvije najbolje reprezentacije na ovom SP-u. Vidjet ćemo što će se zbiti, ali mi nemamo nikakvog straha - poručila je mlada zvijezda Barcelone koju sjećanje dobro služi.

MACIEJ ROGOWSKI/ALAMY/PROFIMEDIA Maciej Rogowski/alamy/profimedia

Slavila je Španjolska 5:4 u ludom dvoboju u polufinalu Lige nacija u lipnju 2025. u Stuttgartu kad je vodila i s 5:1, slavila je i u polufinalu Eura u srpnju 2024. u Münchenu s 2:1. Karte su danas podijeljene vrlo slično, i Didier Deschamps i Luis de la Fuente u rukama drže iste glavne adute, pogotovo gledajući posljednji sudar u kojem je postignuto devet pogodaka.

I tada je Francuska imala Mbappéa, Olisea i Dembéléa, a Španjolsku je predvodio Yamal. No, postoji tu i caka. Nije Yamal dosad na ovom Mundijalu pokazao razinu igre na kojoj je bio tada, a pogotovo nije njegov prijatelj i partner s drugog, lijevog krila, Nico Williams. Ozljeda je jako ostavila traga na ofenzivcu iz Athletic Bilbaa i njegov mundijalski doprinos bio bio minimalan. Da je bio maksimalan, Francuska vjerojatno u polufinale ne bi ušla kao favorit bookmakera i svih onih koji su pomno pratili dosadašnji tijek turnira.

- Boji li se Francuska Španjolske? Ne. Da budem potpuno iskren, ne obraćamo pažnju na sve što se priča u najavi utakmica. Ne moramo se plašiti nikoga. Važno je da zadržimo poniznost koju smo imali od početka natjecanja i ne upadnemo u ovakve zamke, pogotovo u ovakvo vrijeme. On može reći što želi. Mi ćemo se pripremiti za utakmicu na najbolji način na koji možemo i nadamo se da će, kad sve završi, rezultat biti u našu korist - razumno je Yamalu odgovorio francuski stoper Ibrahima Konaté, kojem će ovo biti i test za ono što ga čeka u novoj sezoni, jer će mu kao igraču Real Madrida glavni rivali biti brojni članovi La Roje koji brane boje Barcelone.

Španjolska je 16 utakmica bez poraza, puno dulje gledamo li samo 90 ili 120 minuta, no ako je Francuska dobije u raspucavanju kao što je to napravio Portugal u finalu Lige nacija prošle godine, nećemo pričati da su nastavili niz neporaženosti. Francuska, pak, ima sedam uzastopnih pobjeda nakon što ju je u prijateljskom ogledu prije 40 dana svladala Obala Bjelokosti, a računamo li samo službene natjecateljske oglede, nije izgubila od golijade sa Španjolskom.

Puno će, jasno, ovisiti i o izbornicima. Luis de la Fuente je 65-godišnjak, sedam godina je stariji od kolege Didiera Deschampsa, a tu je prednost u iskustvu pretočio u dvije pobjede u dva međusobna ogleda. Je li zbog tih polufinalnih poraza Francuze obuzeo "španjolski kompleks" pa strahuju od trećeg? Složit ćemo se s Konatéom i reći - ne. Iako, nema u nogometu laganih odgovora...

Plavi ili Crveni, aktualni svjetski srebrni ili europski zlatni? Veselimo se spektaklu, neka se, barem po broju pogodaka, ponovi čudesna noć iz Stuttgarta otprije 13 mjeseci i svi ćemo biti sretni i ispunjeni. Osim Španjolaca i Francuza, jedni će opako patiti. Bitno je da otoku na kojem nema fazana nema ni ljudi...