Pep Guardiola je u lipnju prošle godine nagrađen počasnim doktoratom Sveučilišta u Manchesteru. Ovakve prilike slavni sportaši u pravilu koriste za verbalno gimnasticiranje kao iz pjesmarice Ramba Amadeusa: hvala ti, majko, što si me rodila, što si s ocem ljubav vodila; hvala obitelji i svima koji su me podržavali; hvala rektoru, hvala dekanu i studentima... Ali Guardiola nije od te sorte.
"Strašno je bolno gledati ovo što se događa u Gazi. Da odmah raščistimo: ne govorim o ideologiji, o tome jesam li u pravu ili krivu, nego o ljubavi prema životu i brizi prema susjedu. Možda mislite da nije vaš posao zamarati se činjenicom da u Gazi bombama ubijaju djecu od četiri ili pet godina, čak i u bolnicama, ali budite oprezni s takvim stavom, jer sljedeća djeca mogla bi biti naša", rekao je tom prilikom najpopularniji nogometni trener modernog doba. U međuvremenu svijet je postao bogatiji za eskalaciju između SAD-a i Irana, za režimske pokolje na ulicama Teherana i brutalne akcije Trumpova ICE-a...
Engleski su novinari davno primijetili da se Guardiola profilom uklapa u okvire koje je još šezdesetih iscrtao tada najpopularniji sportaš na svijetu, također politički svjestan i britkog jezika. "Gdje god u svijetu da bacim pogled kroz avionsko staklo, siguran sam da dolje u selu ljudi znaju za mene", govorio je Muhammad Ali. Pa kad je već bilo tako, odlučio je iskoristiti svoj utjecaj govoreći o tlačiteljskom odnosu bijele Amerike prema Afroamerikancima, kao i o besmislu Vijetnamskog rata.
Guardiola nije bitno drukčiji: svako toliko istrči na politički poligon s jakim, polarizirajućim stavovima, zbog čega kasnije sluša dociranja (neizostavni dio paketa) da je licemjer jer vidi samo lice problema, dok od naličja uredno okreće glavu.
Guardiolu takve optužbe očito ne mogu pokolebati. Ovih se dana pojavio na dobrotvornom koncertu u Barceloni kako bi, zaogrnut palestinskom kefijom, još jednom upozorio svijet na masakre u Gazi, ali i na cijelu seriju ratova i kriznih situacija koje se poput epidemije šire globusom.
"Genocid u Palestini, ovo što se događa u Ukrajini i Rusiji, ovo što se događa u Sudanu. Boli me ubijanje tisuća nedužnih ljudi. Ljudi bježe iz svojih zemalja. Ako uhvatite čovjeka u čamcu na moru, ne pitajte je li u pravu ili krivu, spasite ga. Ljudi danas mogu dosegnuti Mjesec, mogu učiniti što god požele, ali umjesto toga se ubijaju. Zašto? Ljudski život je sve što imamo", zavapio je Guardiola iz Barcelone.
Na prvu službenu reakciju nije morao dugo čekati. Židovska zajednica iz Manchestera zamolila je menadžera Man Cityja da izbjegava teške kvalifikacije, budući da je grad nedavno bio pozornicom antisemitskog napada. Teroristi su na Jom Kipur prošle godine kod sinagoge Heaton Park ubili dvoje ljudi. "Vaše izjave mogu biti dobronamjerne i plemenite, ali kao nogometni trener trebali biste se držati nogometa", poručili su mu.
Prebacili su mu nešto slično iz publike i prilikom dodjele počasnog doktorata. Umjesto eksplicitnog odgovora ponudio je sličicu o ptici koja u letu baca nekoliko kapi vode na šumski požar koji se rasplamsao na tlu. "Odbijam situaciju u kojoj ništa ne činim", dodao je.
Pepa Guardiolu kao političara engleska je javnost upoznala 2018. godine, kada je na Dan sjećanja umjesto maka (podsjetnik na britanske ratne žrtve) na prsa zakvačio žutu vrpcu kao simbol solidarnosti s katalonskim političkim zatvorenicima. Guardiola je na glasu kao zagovaratelj nezavisnosti Katalonije, iako u stvarnosti nikada nije podržavao separatistički nastrojene stranke, nego se zauzimao za pravo naroda na referendum.
"Živim u zemlji koja desetljećima prakticira demokraciju i želim zaštititi institucije koje nadziru takav način života. Svaka zemlja za sebe odlučuje kakvim načinom života želi živjeti", branio se ubrzo zatim od optužbi za dvostruke standarde. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima – domovini njegova poslodavca u Man Cityju – nisu se opterećivali takvim sitnicama i uredno su zatvarali glasne promicatelje demokratizacije. Tih se dana, konkretno, u medijskom fokusu nalazio izvjesni Ahmed Mansoor. U izvještaju Amnesty Internationala navedeno je da je čovjek zatvoren na nepoznatom mjestu i mučen samo zato što se na društvenim mrežama zalagao za slobodu govora. Režimskom šikaniranju ubrzo su bili podvrgnuti i neki poznati odvjetnici iz Abu Dhabija, koji su mu pokušali priskočiti u pomoć. Politička vrhuška zemlje – inače vlasnici kluba s Etihada – branila se od optužbi argumentom da želi graditi stabilno i tolerantno društvo, ali moraju biti oprezni zbog rastuće nestabilnosti u zemljama Bliskog istoka...
Djelovao vam kao glas razuma ili samo kao posljednji hlebinac koji uzalud vrišti da ratovi moraju prestati, činjenica je da je Guardiola postao ‘političar‘ u ispravnom trenutku. Nogomet, naime, nikada nije bio u ovako čvrstom i vrućem zagrljaju politike kao danas, a rodonačelnik pravca političke ljigavosti svakako se zove Gianni Infantino. Dodijelivši Saudijskoj Arabiji Svjetsko prvenstvo 2034., šef Fife je u sljedećem koraku Donaldu Trumpu darovao godišnju nagradu za mir, a sada se već zalaže za povratak Rusije u međunarodna natjecanja. Nakon svih tih akcija Švicarac je ovih dana napokon dočekao i prvi eksplicitan odgovor.
"Samo moralni degenerici mogu zagovarati povratak Rusije u međunarodna natjecanja dok ta zemlja nastavlja ubijati djecu", zgraža se Andrij Sibiha, ukrajinski ministar vanjskih poslova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....