Poraz 4:2 nije tragedija, Hrvatska je pokazala i određene kvalitete, ali kao momčad pala je na ispitu i sad je Panama poput finala. Engleska je dodala gas u drugom dijelu i dominirala, ali gore od izgubljene utakmice su dvije šokantne spoznaje: Hrvatska je katastrofalna u prekidima, a znalo se da će prekidi biti jedan od ključnih faktora i ove utakmice, ali i cijelog nastupa na Svjetskom prvenstvu, pa kako je to moguće?! Imamo visinu, a ne znamo se obraniti u skoku! Što se radi na treninzima?
No, to, koliko god bilo grozno, stiglo je pod brojem 2, jer na prvom mjestu je Luka Modrić. Toliko puta u 199 utakmica najbolji, a sada jedan od najgorih, a jasno je da Vatreni s njim na terenu, a bez njegove vrsne igre, ne mogu funkcionirati u utakmicama kakva je s Engleskom i danas je glavni pitanje: koliko Modrić može, imamo li ga za ovo Svjetsko prvenstvo barem donekle na kakvog smo navikli ili ne? Priča izbornika Zlatka Dalića o obrani koja će biti nositelj ambicija razbila se u četiri komada, a moglo je biti i gore jer Livaković je imao sedam obrana i to su većinom bile vrlo ozbiljne šanse.
Poraz od Engleske uvijek boli Hrvate, a ovaj nije toliko rezultat velike igre Tri lava koliko slabosti Hrvatske. Dok su naši koliko-toliko funkcionirali, suparnik nije stvarao šanse, iako je dao dva gola. Formacija 5-4-1 djelomično je odigrana, ali i dalje pada na jeftine fore, kao što je treći gol Engleza koji je presjekao Hrvatsku i dao krila rivalu. Od 65. minute Dalić je okrenuo na 4-2-3-1, stvorene su neke opasnosti, ali gol nije postignut nego primljen.
Jeftin prvi pogodak, sa čak dvije pogreške Modrića za njega, još gori drugi iz kornera, gdje je Kane ostao sam, sve je što je Engleska napravila u prvom poluvremenu. Nije to bila igra favorita za prvaka, teško su bilo što kreirali, a opasnost su stvarali prije svega iz reakcije na hrvatske pogreške. Englezi su navikli na visok intenzitet i agresiju i to su povremeno demonstrirali, no baš moćno su odigrali svega desetak minuta, iako treba priznati Kaneu da nam je napravio ružan nered.
Kod nas je dobro što je Petar Musa opravdao mjesto prvog centarfora, Ivan Perišić asistirao mu je glavom kao i Mandžukiću u polufinalu 2018. Nosio je na leđima moćne stopere, vodio teške bitke i našao način da ih tušira. Musa je malo otkriće Vatrenih koje sve više pobuđuje zanimanje i pridobiva poklonike, suzama je obilježio najvažniji pogodak reprezentativne karijere. Martin Baturina dao je sjajan gol i pokazao da se na njega može računati i u velikim utakmicama, imali smo pojedine dobre sekvence, no premalo je to za ozbiljne priče. Dominik Livaković još jednom je bio junak, a svladan je četiri puta. Kod golova ništa nije mogao.
Za bolju igru Hrvatskoj je nedostajalo više sigurnosti na lopti, brzine, energičnosti i kvalitetnijih kretanja. U nekim situacijama igrači nisu poštivali temeljne taktičke zahtjeve, previše su se otvorili i dali prostora Englezima, tako su pali i treći i četvrti gol, pritom je na kraju to razumljivo jer išlo se va banque po izjednačenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....