Izborniku Zlatku Daliću i njegovim igračima ovog je trenutka najteže. Očekuje ih treća utakmica u skupini koja će odlučiti njihovu natjecateljsku sudbinu, odnosno usmjeriti turnirsku priču. Nitko više od igrača i Dalića ne želi da se protiv Gane ostvari rezultat za prolaz. Njihova je motivacija na maksimumu maksimuma jer je ulog zbilja ogroman...
Kako će Hrvatska djelovati protiv afričke reprezentacije, koja je u prva dva kola već izborila prolaz? Za sada o tome nema saznanja jer, zbog kratkog razdoblja između prošle i ove utakmice, uz putovanje prema Philadelphiji, nije odrađen ključni taktički trening. Slušajući izbornikove teze u razgovoru za medije, ono osnovno što se nazire jest "povratak korijenima", odnosno pristup igri koji je karakterizirao Dalićevu uspješnu (SP) eru. Što točno znači, možemo samo nagađati. Je li to sustav 4-2-3-1 ili 4-3-3, s kojim akterima, u kojem pristupu?
Ono što je osnova uspješnosti na protekla dva svjetska prvenstva jest igra. Hrvatska se trudila biti kontrolor posjeda i, čuvajući loptu, nametati onu dinamiku igre koja njoj najviše odgovara. Njoj ne paše visoki intenzitet igre, a ne odgovara joj niti podređenost posjedu suparnika. Naši igrači, upravo zato što su tehnički vrlo potkovani, ne vole igru bez lopte, odnosno trčanje za njom i trošenje energije na osvajanje iste. Kad su im suparnici sposobni oduzeti posjed, tehnički dobro definirani da ne gube loptu, Vatreni su bili u problemu. Zato reprezentaciji teže ide s tehnički jakim selekcijama kao što su, primjerice, Španjolska i Portugal, pogotovo s Francuzima ili Argentincima, koji uz tehničke vrijednosti imaju i vrlo snažne i motorične igrače. No kad je na drugoj strani suparnik koji svoj forte ima u fizičkoj komponenti, Hrvatska djeluje kao da joj je jednostavnije nametnuti svoj stil.
Afričke reprezentacije uglavnom su tako definirane, kao momčadi s puno snage, hitrine i izdržljivosti. Hrvatska je protiv njih uglavnom prolazila s uspjehom. U Brazilu se pobijedilo Kamerun (4:0, najveća pobjeda na SP-u), u Rusiji Nigerija (2:0), a u Kataru se remiziralo i potom za medalju svladalo Maroko (0:0, 2:1).
Gana djeluje najmoćnija od tih suparnika, ali tehnički je manje dobra od Maroka. Nakon dva klasična bunkera s Panamom i Engleskom, s kojima su sakupili četiri boda za prolaz, oni mogu kalkulirati protiv Hrvatske. Hoće li igrati zatvoreno i na kontre, čime su odali dojam moći, ili će se ipak "malo" otvoriti i pokazati koliko su jaki kad puštaju suparnicima prostor?
Za Hrvatsku bi vjerojatno bila bolja druga opcija. No, u kontekstu da je i bod zalog za prolaz, ne treba biti teret ni zatvorenost Gane. U obje opcije ključno je sljedeće: Dalićeva momčad mora biti maksimalno koncentrirana, strpljiva u igri s loptom, ali i oprezna kada suparnik krene u kontru ili gradnju napada. Brzina (ganskih) napadača efikasno se kroti zatvaranjem prostora koji im treba da razviju tu vrlinu. Što znači da defenzivni blok (četiri braniča plus dva vezna te spuštanje bočnih ofenzivnih igrača) mora biti u plitkoj formaciji, a svaki pojedinac blizu suparnika. Ta plitka formacija je i ključan alat kad se preuzme lopta da se kroz pas i trokute prodire između linija suparnika...
Bez obzira na postavku i igrače koje će odabrati, Dalić i njegovi igrači trebaju hrabar i mudar pristup, temeljen i na mnoštvu iskustva koje imaju. Hrvatska ima potencijal za suprotstaviti se Gani i izboriti prolaz, sada je trenutak da se to maksimalno pokaže u praksi.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....