To mogu samo Hrvatska i Španjolska! HNS-ove bebe u ofenzivi: ‘Drugi nas žele kopirati‘

Zašto ste vi uspješni, a mi nismo? Kako to radite, kako ih pronalazite doma, kako regrutirate toliko sjajnih klinaca iz dijaspore? Otkrijte nam tajnu, delegati s raznih strana svijeta salijetali su Stipu Pletikosu i Petra Krpana dok su u siječnju držali predavanje o nezaustavljivoj reprodukciji nogometnog talenta u Hrvatskoj.

Mjesto radnje je Maroko, sredina siječnja, uoči finala Afričkog kupa nacija. Najradoznaliji su bili predstavnici zemalja s jakim emigrantskim zajednicama rasutim diljem svijeta poput Poljske i Turske. Predavanje u Rabatu sa zanimanjem je iz gledališta pratio i Fifin predsjednik Gianni Infantino kojem su HNS-ovi predstavnici tom prilikom uručili primjerak knjige ‘Hrvatska škola nogometa‘.

- Uočavamo na takvim skupovima da postajemo uzor i da nas drugi žele kopirati. Pletikosa i ja smo u Maroku podijelili iskustva našeg Saveza. Prije svega ovo iskustvo tradicionalnog turnira Vukovarskih branitelja sa 16 sudionika, koji se, eto, održava baš od sljedećeg petka do nedjelje. Na turniru u Vukovaru, pored svih deset naših prvoligaša i Cibalije, kao kluba koji predstavlja županiju, sudjeluje i pet momčadi iz dijaspore. Prvu momčad čine djeca iz Njemačke i Švedske, drugu ona iz Austrije i Švicarske, treću igrači iz Australije, četvrta dolazi iz SAD-a i Kanade, a peta je novost u ovoj priči i stiže iz Bosne i Hercegovine. Govorimo o stotinjak hrvatskih dječaka s različitih strana svijeta na istom mjestu, pod povećalom naših instruktora središta, voditelja škola i klupskih trenera. To je prvi selekcijski filtar, dječaci uzrasta do 14 godina koji mogu kandidirati za U-15 reprezentaciju. U tom uzrastu počinju službena međunarodna natjecanja - objašnjava Krpan.

Od braće Kovač i Šimunića preko Rakitića do Stanišića i Luke Sučića, djeca hrvatskih iseljenika već dobrih dvadeset godina oplemenjuju priču nacionalne momčadi, ali baza proizvodnje ostaju hrvatski klubovi. Priča se otima logici ako znate da nam je liga nekonkurentna, često i kljasta. Klubovi uredno ispadaju u pretkolima eurokupova, a onda se dogodi da se baš sve kategorije ‘mini vatrenih‘ plasiraju na završne turnire Eura i Svjetskih prvenstava. U predvečerje Mundijala Hrvatska i Španjolska jedine su europske zemlje čije će seniore na završnim turnirima pratiti i nasljednici u mlađim kategorijama.

Ivica Olić je na koračić od završnice U-21 Eura, Siniša Oreščanin vodi U-19 reprezentaciju na finalni turnir Eura u Walesu, dok je Marijan Budimir nakon sudjelovanja na Svjetskom prvenstvu u Katru u novom naletu kadete (U-17) lansirao prema završnoj kontinentalnoj smotri.

- Prvi se nakon ovih uspjeha javio Martin Novoselac, koji je devedesetih bio začetnik cijelog ovog procesa i kojeg, baš kao i Grnju, Bedija ili Vugrinca, redovito pozivamo na naša okupljanja. Uvijek naglašavam da su naši treneri u samom vrhu, ljudi posvećeni nogometu 24 sata dnevno. Ovi rezultati nisu stigli slučajno, oni su rezultat rada instruktora u županijskim savezima i nogometnim središtima, ali u prvom redu trenera i voditelja omladinskih škola u klubovima.

Kako izgleda proces u početnoj fazi?

- Dječaci U-13 i U-14 uzrasta imaju dvije završne selekcije godišnje, proljetnu i zimsku. Tamo svi zajedno kristaliziramo sliku o 35 igrača koji prolaze prvi filtar prema U-15 reprezentaciji. U svibnju ćemo imati takvu selekciju u Svetom Martinu na Muri za djecu 2012. godišta. Kada uđu u sustav reprezentacije, cilj je ubrzati njihov napredak tako da oni najtalentiraniji love starija godišta. Za ilustraciju, Budimir je nedavno u Poljskoj među 20 igrača u momčadi imao čak petoricu iz mlađeg godišta. U finalu tog procesa dobijete Luku Vuškovića koji je na kraju ovih kvalifikacija mogao igrati za U-19 reprezentaciju, ali je umjesto toga igrao za seniore protiv Brazila.

Potpisnik ovih redaka nedavno je u razgovoru s Mirkom Jozićem evocirao uspomene na putovanje Roberta Prosinečkog, Davora Šukera i Zvonimira Bobana prema naslovu svjetskog prvaka s Jugoslavijom u Čileu 1987. godine.

"Na put smo krenuli s jednom i pol garniturom dresova. Uoči prvenstva trojicu standardnih igrača su mi pozvali u vojsku, a onda je još i udruženje boraca zatražilo da uopće ne putujemo u Pinochetovu diktaturu i pogotovo da ne igramo na stadionu u Santiagu koji je on koristio kao logor za političke suparnike", kroz smijeh se prisjećao izbornik ‘Čileanaca‘.

Četrdeset godina kasnije ‘bebama‘ pod kapom HNS-a ne fali niti ptičjeg mlijeka.

- Postoje li nagradni fondovi Fife i Uefe za finalne turnire mladih? Ne postoje. Bude podmiren određeni dio troškova za putovanja, a sve povrh toga financira HNS. I ovdje sam svakako dužan zahvalu predsjedniku Marijanu Kustiću i njegovu Izvršnom odboru. Jer kad god nam što zatreba, a obično zatreba više dana priprema, produženi boravak, naučili smo mi uvijek tražiti nešto više, oni nam redovito izlaze u susret. Cilj nam je zajednički: proizvodnja igrača za A-reprezentaciju, jer samo uspjesi A-reprezentacije na velikim natjecanjima donose ozbiljan novac, jamče stabilnost sustava i nastavak uspjeha - zaključuje glavni instruktor HNS-a.