Uh, dobro je! Hrvatska je još jednom pokazala karakteristike velike, natjecateljske ekipe koja pobjeđuje u utakmicama koje mora pobijediti. I svaka čast dečkima i izborniku Zlatku Daliću na pobjedi u teškoj, jako neugodnoj utakmici koju nije bilo nimalo lako dobiti. Čestitke našim igračima na važnoj pobjedi, na ponovno iskazanom pobjedničkom karakteru i ne sumnjam da će nas i protiv Gane znati razveseliti.
Rekao sam u najavi utakmice da ćemo mi biti ti koje će se pitati za konačni rezultat. Međutim, moram odati priznanje igračima Paname koji su odigrali jako dobro, s idejom da kroz igru pokušaju doći do rezultata. Dobra su ekipa, stvarali su nam puno problema, posebno u prvom poluvremenu napadajući nas preko naše lijeve strane. Bili su opasni u tim probojima i ubačajima s boka, a istovremeno su bili jako čvrsti u obrani u sustavu 5-4-1. Panama nam je poslala dobru opomenu, potvrdivši samo koliko neugodne mogu biti reprezentacije koje na prvu ne izgledaju posebno opasno.
Moram se na jedan način ispričati čitateljima, jer sam prihvatio ulogu analitičara igre naše reprezentacije, a nemam točan uvid u ono što se s našim igračima događa na Svjetskom prvenstvu, ne znam točno u kakvom su stanju i kako tko od njih reagira na treninzima. Stoga mogu pisati samo na osnovu onoga što sam vidio na utakmici.
A vidio sam da smo imali puno problema. Rezultat je sjajan, ali naša igra nije bila na željenoj razini. U prvom poluvremenu Panama je bila ta koja se igrom više nametnula na terenu, mi nismo uspijevali diktirati svoj način igre. Protok lopte bio je previše spor, zbog čega na bokovima nismo uspijevali izolirati naše igrače kako bi bili u mogućnosti napraviti višak. Prvi udarac imali smo tek na kraju poluvremena, što najbolje oslikava našu napadačku sterilnost. Ne možeš bez brze igre u kojoj ćeš izolirati bokove za situacije "jedan na jedan" ili "jedan na dva" slomiti suparnika koji se zna disciplinirano braniti.
Osnovni problem bila je tromost naših igrača, svi su - izuzev Baturine - bili nekako teški, spori u reakciji, spori u primanju lopte, a kad si spor u primanju, teško možeš napraviti kvalitetniji napadački potez, spora je i predaja lopte.
Nismo imali na terenu ni onu našu prepoznatljivu geometriju u igri, što nam je dodatno otežavalo posao. Vjerojatno je i taj manjak nužne geometrije igre bio posljedica spore reakcije. Posebno je uočljiv bio manjak suradnje naših igrača na bokovima. Realno, ni Gvardiol ni Stanišić nisu klasični bekovi i to se osjeti kad nema potrebnog ritma u igri. Zabili smo gol čim su Marco Pašalić i Stanišić prvi put na utakmici uspjeli surađivati onako kako krilo i bek moraju surađivati.
Moram pohvaliti reakciju izbornika Dalića u poluvremenu utakmice. Hrabro je odlučio uvesti i Budimira i Kramarića, što se pokazalo kao prijelomni trenutak. Začudilo me kako nismo uspjeli nametnuti kontrolu igre ni nakon našeg vodstva i tada je Dalić ponovno povukao odlične poteze uvevši Petra i Luku Sučića, koji su nam donijeli više mirnoće i kontrole u veznom redu.
Ante Budimir bio je junak utakmice te nas je još jednom podsjetio koliko moramo biti zahvalni tim "zahvalnim" igračima koji su uvijek tu da podmetnu leđa za reprezentaciju, da se apsolutno podrede interesima momčadi i da u svakoj situaciji "ginu" bez imalo kalkulacija. Bez takvih igrača ne možeš ništa napraviti na velikom turniru, a oni sa svojim pristupom na koncu uvijek daju možda i više nego što bi realno trebali dati.
Palac gore još jednom i sjajnom Livakoviću, koji nam je ponovno donio puno toga, sjajne obrane kad smo ih najviše trebali, a i sigurnost svih naših igrača koji dobro znaju da imaju takvog golmana iza sebe. Spomenuo sam kako je Baturina bio naš jedini igrač u polju koji je imao "špricu" u nogama, jedini lagan i prodoran, i to u oba smjera. Vidjelo se da je pun "dinamita". Stručni stožer svakako do utakmice s Ganom treba odgonetnuti zašto su ostali igrači bili vidljivo "teški".
Još jednom smo vidjeli da zdrav igrač ne znači biti i spreman igrač. Međutim, svaka minuta koju Modrić, Kovačić i Gvardiol odigraju na ovom turniru za njih je od velike važnosti i koristi, jer samo kroz odigrane minute oni će doći do toga da krenu uzlaznom putanjom forme. Mi bez njih ne možemo, a oni će doći na svoje. I zbog njih je ova pobjeda iznimno važna i krucijalna, ona će i njima pomoći da uhvate svoj ritam.
Dodatno mi je drago što sam na kraju utakmice vidio sretnog Luku Modrića, jer doista bi bila golema, golema šteta da svoju 200. utakmicu za reprezentaciju nije zaključio s pobjedom.
Sada nas čeka Gana koja će vjerojatno biti još teži suparnik od Paname. Gana se također dobro brani, a u napadu ima kvalitetnije individualce od Paname, još brže i nezgodnije, sposobne u datom trenutku napraviti nered na terenu. Nema puno filozofiranja, morat ćemo biti još čvršći, ali i puno brži u reakciji, što će biti od krucijalne važnosti.
Na sreću, imamo tri boda, imamo samopouzdanje, spoznaju da smo još jednom karakterom "iščupali" pobjedu, da su i stožer i igrači sačuvali mirnoću i vukli pobjedničke poteze u kritičnim trenucima. Ništa drugo od njih nismo ni očekivali...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....