Možda se nekome čini da je to normalno, samo po sebi razumljivo, ali Hrvatska je tek četvrti put na svjetskim prvenstvima prošla skupinu u sedmom nastupu, a svi znaju što "učiteljica života" kaže – kad Hrvate pustite u nokaut-fazu, osvajaju medalju.
To što idemo dalje kao drugi ispunjenje je cilja, pogodak Nikole Vlašića spasio nas je da ne trpimo još jednu infarktnu završnicu kao s Belgijom u Kataru, a osim zadovoljstva rezultatom imamo još dva – Hrvatska je odigrala svoju najbolju utakmicu na prvenstvu, a jednako vrijedi za Luku Modrića, što ubrizgava dodatne doze vjere da ova reprezentacija prolaskom skupine nije rekla zadnju riječ. S Vatrenima ne može jednostavno i lako, još jednom proveli su nas kroz rollercoaster emocija, pothranjivali optimizam pa "čupali zube na živo", ali na Mundijalu se rijetko pobjeđuje lako. Afrikanci nam leže, a Toronto nas čeka kao grad spreman za novu hrvatsku feštu.
Niti ovaj put nismo bez kritika na igru, međutim to neka bude put kako u šesnaestini finala odigrati još bolje, iznad svega dosad. Ponavljamo, iza nas je hod po trnju, ali izašli smo iz njega na cvjetnu livadu. Ova momčad nije došla na američko tlo samo kako bi prošla skupinu i zato glavni dio svjetskog prvenstva tek dolazi. Koliko će potrajati?
Dalićev najdraži igrač opravdao je povjerenje koje je dobio za mnoge neočekivano
Hrvatska je većim dijelom radila po Dalićevu planu, kontrolirala i gradila, povremeno prijetila i na vrijeme zabila, a onda je stala i dopustila izjednačenje. Vatreni nisu imali pravi ritam, i to se ponavlja, ali Dalićev najdraži igrač opravdao je povjerenje koje je dobio za mnoge neočekivano. Divimo se stožeru na "konjskim živcima" koje ima za Marina Pongračića, čiji nogomet nam ledi krv u žilama, a njemu karakteristična pogreška prethodila je pogotku Ganaca.
Petar Sučić zabio je gol s 26 metara, Martin Baturina ovaj put nije imao pravi prolaz, Budimir je ostao bez prigode, pojedinačno je bilo i pluseva i minusa, no u taktičkom nadmudrivanju Vatreni su imali dovoljno preciznosti i mirnoće, nedostajalo je tek ponešto brže kombinatorike i proboja po bokovima, ali igralo se pametno, nije se ulazilo u nepotrebne rizike. U prvom dijelu Gani je prepušteno malo, potkresana su joj krila, nije joj dopušteno da jurca kako bi htjela. Kad je držala loptu, to su često bila pasivna dodavanja u zadnjem redu, međutim u nastavku su Semenyo i ušli Issahaku bili znatno opasniji i tu se vidjelo gdje patimo.
Pitanje motivacije igrača Gane pokazalo se deplasiranim, njihovi novinari prije susreta uvjeravali su nas kako im je bitnije u šesnaestini finala da igra Thomas Partey, koji ne smije u Toronto, nego tko će im biti protivnik. Pila naopako. Itekako su htjeli pozitivan rezultat, a sad imaju taj Kansas City. Hrvatska je svoje obavila, izborila 15. pobjedu na svjetskim prvenstvima i vedro gleda u nokaut-fazu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....