Na papiru Hrvatskoj u šesnaestini finala 23. Mundijala slijedi jedan od najtežih mogućih poslova. Ne postoji reprezentacija protiv koje su Vatreni odigrali barem deset utakmica, a da su je tako rijetko pobjeđivali. Deset dvoboja, sedam pobjeda Portugala, jedna Hrvatske, kojoj se, iz današnje perspektive, i ne veselimo previše. Prije dvije godine, 8. lipnja, Hrvatska je u generalnoj probi za Europsko prvenstvo gostovala kod Portugala i slavila s 2:1 golovima Luke Modrića i Ante Budimira, dok je za domaćina poentirao neprežaljeni Diogo Jota. Pobjeda koja je dignula Hrvatsku u visine i zato je pad nakon tri utakmice u skupini EP bio posebno bolan.
U službenim utakmicama Portugalci su slavili u skupini na EP 1996., u šokantnoj osmini finala na istom natjecanju dvadeset godina kasnije, dvaput u Ligi nacija 2020., pa u tom natjecanju i u rujnu 2024. Niz je stao 18. studenoga 2024. u Splitu. Završilo je u LN 1:1, João Félix doveo je goste u vodstvo, Joško Gvardiol je izjednačio. Nadamo se da je u Splitu počela serija koja će se nastaviti u Torontu, ali da bi to bilo tako, Hrvatskoj će trebati velika utakmica. Čeka je suparnik najvišeg ranga.
Kandidati za zlato
Da smo prije početka završnog turnira radili idealnu momčad Svjetskog prvenstva, dvojica Portugalaca našla bi u njoj mjesto. Dvojac iz dvostrukog europskog prvaka Paris Saint-Germaina, Nuno Mendes i Vitinha, dečki su od kojih na njihovim pozicijama lijevog beka i centralnog veznog u ovom trenutku možda i nema boljih na svijetu. Ako i ima, jako ih je malo. No ta momčad ima još strašnih igrača. Prema Transfermarktu, Portugal je jedan od samo četiri sudionika SP-a čija vrijednost kadra prelazi jednu milijardu eura. Vrjedniji su samo Francuska, Engleska i Španjolska.
Imaju mlade igrače, imaju iskusne igrače, imaju momčad koju s razlogom mnogi vide kao ozbiljnog kandidata za svjetsku krunu. Španjolac Roberto Martínez vodi ih od 2023., sasvim dovoljno da svoje igrače poznaje u dušu. No čini se da je ovo njegov posljednji ples. Ugovor mu istječe sa završetkom SP-a, a ozbiljno se priča da će karijeru nastaviti u engleskoj Premier ligi u kojoj je nekad radio. Pokušao je Portugalski nogometni savez priopćenjem umanjiti težinu tih najava, nešto se o njima oglasio i sam Martínez, ali, iskreno, nije zvučalo preuvjerljivo. Njegov prijatelj Zlatko Dalić, s kojim se međusobno jako voli i cijeni, mogao bi biti njegov posljednji suparnik u portugalskoj eri.
Nije stručnjak koji se nada da će 53. rođendan 13. srpnja proslaviti dan prije nego što njegova reprezentacija zaigra u polufinalu SP-a, previše mijenjao momčad u tri kola u skupini.
Strašna ekipa
Na vratima je nedodirljiv 26-godišnjak koji je cijelu karijeru član Porta, Diogo Costa. Desno je iskusni João Cancelo (32) koji je nedavno u dresu Barcelone postao prvi igrač s naslovima četiri u pet liga Petice (fali mu samo francuska kruna), a lijevo moćni Nuno Mendes (24). U središnjici obrane čovjek koji već skoro šest godina ima ulogu jednog od glavnih obrambenih igrača jedne od najjačih momčadi svijeta, član Manchester Cityja Rúben Dias (29), i uz njega Renato Veiga, 22-godišnji stoper s korijenima sa Zelenortskih Otoka. Igra za Villarreal, a da je veliki talent, otkriva podatak da iza sebe već ima avanture u Juventusu i Chelseaju. Protiv DR Konga je umjesto Diasa igrao Tomás Araújo (24), stoper Benfice čija je izlazna klauzula 80 milijuna eura.
Vitinha (26) je u sredini terena gdje uglavnom djeluje u paru defenzivnih veznih s pet godina mlađim klupskim suigračem, fantastičnim Joãoom Nevesom. Sličan dvojac kao Luka Modrić i Mateo Kovačić, samo su Hrvati puno, puno iskusniji. Računala s vrhunskim procesorima. João Neves imao je dosad 97,04 % točnih dodavanja, Vitinha 96,43 %, što je svjetski vrh za igrače u vezi. Loptu im je gotovo nemoguće uzeti, no problem je Portugala što to ne koristi na idealan način. Često ta lopta besciljno ide u krug i vrti se bez konkretnog smisla. U momčadski razočaravajućoj predstavi protiv DR Konga Vitinha je samo u prvom poluvremenu imao 91 točno od ukupno 96 dodavanja.
U tih 4-2-3-1 na desnom krilu je, nakon blijedog starta Bernarda Silve, 31-godišnjeg novog člana Real Madrida, zamijenio Pedro Neto (26) iz Chelseaja koji je krenuo kao lijevo krilo, a na tu poziciju uskočio je njegov vršnjak João Félix koji je u karijeri odlučio krenuti linijom manjeg otpora pa je prošle sezone proglašen za najboljeg igrača prvenstva Saudijske Arabije. Između njih djeluje Bruno Fernandes (31), majstor koji, dojam je, u posljednje vrijeme u reprezentaciji djeluje puno neuvjerljivije nego u klubu. Tamo je briljantan. Bruno Fernandes je u dresu Manchester Uniteda u sezoni 2025./26. zaslužio nagradu za najboljeg igrača najjače lige svijeta. Srušio je i rekord Premier lige s 21 asistencijom, pa nije baš uputno karakterizirati riječima "nije to to"...
Talačka kriza
Centralni napadač je posebna priča. Kapetan Cristiano Ronaldo u veljači je proslavio 41. rođendan, ali još se ne da. Zacrtao si je da će doći do brojke od tisuću golova u karijeri i od te brojke ne odustaje. Mnogi će u Portugalu i izvan njega reći kako u reprezentaciji vlada talačka kriza u njegovoj izvedbi jer je od mogućih 270 minuta CR7 odradio 270. No činjenica je da mu Martínez daje takvu minutažu samo je dokaz da mu bezrezervno vjeruje. Vratio mu je najbolji strijelac modernih nogometnih vremena to s dva gola protiv Uzbekistana i prvi je portugalski topnik na SP-u. To što više Ronaldo nije ni sjena moćnog igrača kakvog pamtimo, Martíneza očito ne muči previše.
Portugalci sanjaju i žive za velike stvari na ovom Mundijalu, jer baš veliku stvar nisu napravili od 2006. kad su završili četvrti. Na sljedeća četiri SP-a, do ovog, predvođeni Ronaldom jednom su ispali u skupini, dvaput u osmini finala, a u Kataru su u četvrtfinalu ispali od Maroka, što ih je poprilično pogodilo.
Moć su iskazali prije godinu dana kad su osvojili Ligu nacija pobjedom u finalu protiv Španjolske, ali prije toga, 2024. na Euru, nisu se proslavili. Bezopasni nogomet odveo ih je do remija bez golova i uspješnih raspucavanja jedanaesteraca protiv Slovenije, pa potom neuspješnih protiv Francuske u četvrtfinalu. Renato Veiga, João Neves i Pedro Neto ključni su dodaci toj momčadi za ovaj turnir.
No i na njemu su pokazali da nisu nedodirljivi. Protiv DR Konga su odigrali 1:1, razbili Uzbekistan s 5:0, a s 0:0 protiv Kolumbije mogu biti zadovoljni. Nisu bili loši, ali suparnik je bio bolji. Može se s Portugalcima, ali Dalić će morati pronaći drugačiji recept od kolega Sébastiena Desabrea i Néstora Lorenza, koji su ostali neporaženi protiv europskog Seleçãa. Nije Hrvatska reprezentacija koja će prepustiti suparniku 75 posto posjeda i orijentirati se isključivo na kontranapade poput Leoparda, nije ni momčad koja praktički 90 minuta može juriti gore-dolje i konstantnim udarima nevjerojatne energije štetiti čvrstom portugalskom gardu kao što su to činili Los Cafeterosi. Neće biti Vatrenima nimalo lako, suparnik je favorit, ali put do uspjeha očito postoji, samo ga treba naći. Nije baš samo, ali...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....