Bebek ide na SP: ‘Teže je biti VAR sudac nego glavni na terenu...‘

Hrvatska će ipak imati sudačkog predstavnika na dolazećem SP u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Riječanin Ivan Bebek, naime, na popisu je 30 sudaca koji će iz VAR sobe pomagati sucima na terenu. Ukupno će na SP biti 52 glavna suca, 89 pomoćnih i već spomenutih 30 u VAR sobi. Veliko je to priznanje za 48-godišnjeg Bebeka, koji će tako biti prvi sudac iz Hrvatske na nekom Mundijalu nakon SP 1982. godine u Španjolskoj, kad je, također Riječanin, dr Damir Matovinović kao glavni arbitar sudio utakmicu . Brazil - Novi Zeland (4:0)...

- Želio bih zahvaliti našoj nogometnoj obitelji, Hrvatskom nogometnom savezu, iz kojeg smo svi mi potekli i koji s ponosom predstavljamo hrvatski nogomet u svijetu. Velika je čast biti među sucima koji će dijeliti nogometnu pravdu na SP, to je kruna moje sudačke karijere i svesrdno ću se truditi opravdati povjerenje sudačkih eksperata - rekao je kratko Bebek za službenu stranicu HNS-a.

U četvrtak je bio VAR na prvoj četvrtfinalnoj utakmici Europske lige Freiburg – Celta (3:0), javio nam se po povratku u domovinu...

- Iskreno, nadao sam se da ću otići na SP, jer to je bio nekakav logičan slijed, budući da sam prije dvije godine bio na Olimpijskim igrama u Parizu, te godinu potom na SP klubova. Na oba sam natjecanja bio VAR u finalnim dvobojima, na OI je to bio finale žena. Budući da je i na ta dva natjecanja bila „krema” svjetskog suđenja, to mi je davalo nadu da bih mogao biti delegiran i za suđenje na SP. Dakle, nada je živjela, a kad sam dobio službenu potvrdu FIFA-e, osjećao sam se sjajno jer ću biti sudionik najveće svjetske smotre i ponosan sam zbog toga. Iako zasad nema starosnog limita za VAR, znam da je moja karijera pri kraju i veselim se odlasku na SP – rekao nam je Bebek.

Ta dva spomenuta finala svakako su vrhunac vaše VAR karijere, međutim što biste izdvojili kao najveće dosege u karijeri suca na terenu?

- Sudio sam 13 utakmica Lige prvaka i više od 50 utakmica Europske lige. Sudio sam osminu finala LP i četvrtfinale EL, to mi je svakako bio najviši doseg kao sucu na terenu. Na žalost, nisam bio na velikim natjecanjima...

Bili ste blizu prije 16 godina, uoči SP u Južnoj Africi 2010. godine našli ste se na širem popisu FIFA-e za suđenje na tom natjecanju...

- Točno je, bio sam među 13 europskih sudaca koji su na kraju kandidirali za odlazak na SP. Deset najboljih Europljana otišlo je u JAR, imao sam male šanse u konkurenciji s „teškašima” Webbom, Rosettijem, Busaccom... A ja sam u ono vrijeme bio mlad i perspektivan sudac, imao sam tek 32 godine i praktički sam bio na početku karijere. No, bio sam zadovoljan i spoznajom da sam ostao do samoga kraja u tako jakoj konkurenciji.

Imali ste samo četiri godine kad je vaš sugrađanin, dr Damir Matovinović, sudio na SP u Španjolskoj 1982. godine. Zašto je trebalo proći pune 44 godine pa da Hrvatska opet ima sudačkog predstavnika na SP?

- Mnogo je razloga za to, odgovor nije jednostavan, kompleksna je to tema. Treba uzeti u obzir sve čimbenike koji su utjecali na takav rasplet. Najprije, mlada smo država, postali smo neovisni početkom 90-ih godina, bilo je iluzorno očekivati da ćemo „preko noći” baš dobiti priliku za odlazak na veliko natjecanje. Tijekom godina neki su naši suci imali svoje prilike za uspjeh na međunarodnom planu, no spletom okolnosti to se nije dogodilo. Nadam se da će ovaj moj odlazak na SP biti tek početak jednog uspješnog ciklusa našeg suđenja i sudjelovanja naših arbitara na velikim natjecanjima.

Često ste u VAR sobi na međunarodnim utakmicama, imate uvid u suđenje u inozemstvu. Gdje je hrvatsko suđenje u odnosu na europske arbitraže?

- Imamo potencijal, to je sigurno. Međutim, kao i u svakom poslu, treba raditi sa sucima, ali i suci trebaju raditi na sebi. To je dugotrajan i stalan proces, u kojem mora postojati strategija i tek onda možemo očekivati i željene rezultate, odnosno suđenje na visokoj razini. Naši su mladi suci zavrijedili više kredita i objektivnije procjene njihovih vrijednosti. Nepojmljivo mi je, naime, da se jednoga dana neki mladi suci dižu u nebesa i proglašavaju super-talentima, a za pola godine ih se „gazi”, baca u prašinu i zaključuje da nisu talentirani i da su promašaji!? Onda se očito dogodila pogreška u procjeni, jer je nemoguće da se netko toliko sroza i da se s vrha tako sunovrati do samoga dna. Trebali bismo, dakle, biti u svemu uravnoteženiji, poglavito u tim procjenama i predviđanjima, a mladim sucima treba dati potporu u razvoju, kao što se daje i mladim igračima.

Što vam je teže – suđenje na terenu ili arbitriranje iz VAR sobe?

- Uh... Sve ima svoje specifičnosti, ali kad bih sve stavio na papir, čini mi se da je teže biti u VAR sobi! Jer, i dan-danas pogreške sudaca na terenu mogu se razumjeti i oprostiti. Ali, sudac u VAR sobi nema pravo na pogrešku. To je iznimno kompleksan posao i ljudi jednostavno nisu svjesni teškoća i ograničenja s kojima se susrećemo u VAR sobi. I stoga je teže biti VAR, jer se njima pogreške ne opraštaju – kaže Bebek.