Hrvatska je odbrojavala do učlanjivanja u Europsku uniju, Vatikan je tek 15 dana nakon toga pustio bijeli dim za papu Franju, a riječ godine prema Oxfordu bila je - "selfie". Vremenski stroj lansira čitatelja prema koncu veljače 2013., kada se i na Kvarneru odvijala povijesna reforma jer je na Kantridu zakoračio trener koji će Rijeku teleportirati u idiličnu budućnost. Nakon što je u prvom mandatu zaustavio brojač na 274 utakmice - koje je začinio i s prvim, povijesnim naslovom prvaka države, dva Kupa i jednim Superkupom, uz tri plasmana u Europsku ligu - Matjaž Kek je prije četiri tjedna ponovno zakoračio u stari ured i otvorio vrata nove ere na Rujevici, a pregovori su bili bezbolni i elegantni:

- Dogovorili smo se u dvije minute. Rijeka meni toliko znači da nije bilo razmišljanja, ona mi je dala jako puno, a i ja sam nešto dao Rijeci, tako da je sve teklo brzo i jednostavno - poručuje 64-godišnji slovenski trener na otvaranju razgovora za Sportske novosti, nakon što su njegove trupe u prethodnoj večeri pobjedom ukrasile i drugu prijateljsku provjeru na pripremama u Kranjskoj Gori, pa su se na trijumf protiv Brava (2:1) nadovezali i rutinskim slavljem protiv Brinja iz Grosuplja (3:0).

O (n)ovoj momčadi je, na tragu rezultata i priprema, nizao same epitete: energija, želja, optimizam. Oduševljenje nije skrivao niti u odgovorima:

- Poslije fantastične sezone s Đalovićem, došlo je do promjena i imamo puno mladih igrača koji traže afirmaciju i neku svoju potvrdu, po čemu je Rijeka i poznata. Već sam proljetos gledao utakmice Rijeke, tako da sam poznavao momčad, ali u ovih 14 dana priprema su me oduševili pristupom. Normalno je da je način rada drugačiji, ali želja i karakter koji su pokazali, zaista nemam nikakvih primjedbi. Svi daju maksimum, i najmlađi i najstariji, svi rade jednako, tako da baš guštam u svemu - dodaje Kek.

Slovenski trener će nastaviti svoju priču na Rujevici, nakon što je u prvom mandatu odradio 274 utakmice na klupi Rijeke

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Nakon što je u prvoj eri završavao na drugoj poziciji u tri uzastopna prvenstva, sezona 2016./17. zlatnim je slovima upisana u riječku povijest. Koji su mu, pak, sada ciljevi? Gleda li ponovno na Rijeku kao na dugoročan projekt?

- To je više stvar ljudi u Upravi, kao i stvar rezultata. Ciljevi su uvijek isti: borba za trofej, za vrh i za neki pečat u Europi. Prošle sezone u Europi je napravljen povijesni rezultat i bilo bi fenomenalno da se to ponovi, iako će to ovaj put biti teže jer je Rijeka u prošlu europsku sezonu zakoračila kao prvak države. Navikao sam ići korak po korak, pa nekada možda i treba napraviti korak nazad da bi se napravila tri uspješna koraka naprijed. U Rijeci se nije puno toga promijenilo, Rijeka ima svoju filozofiju, kurs i način života, tako da se ne okrećem prema nazad, nego živim s obje noge na zemlji i gledam naprijed.

"Igralište nudi svoju priču"

Prvu utakmicu u sezoni odigrat će pod europskim reflektorima 23. srpnja - protiv CSKA iz Sofije ili Derry Cityja - a hoće li do tada biti promjena u rosteru?

- Svjetsko prvenstvo je u fokusu i u nogometnom svijetu se puno gleda prema Americi, pa i o tome ovisi puno toga. Jasno je da će biti još dolazaka, ali ne bi bilo u redu da razmišljam o nekome tko nije ovdje, nego samo želim razmišljati o dečkima koji su me tu oduševili, koji ispunjavaju sve zahtjeve. Puno je tu igrača koji zaslužuju dres Rijeke i moje je prvo razmišljanje usmjereno prema tome kako te igrače razvijati i kako ih napraviti boljima.

Loptu smo s priprema iz Kranjske Gore nakon toga prebacili prema Svjetskom prvenstvu. Koga Matjaž Kek smatra favoritima za zlato?

- To je uglavnom isti krug od početka: Španjolska, Argentina i Francuska. Igralište uvijek ponudi svoju priču, ali vidite da ispadaju zvučna imena poput Njemačke i Nizozemske. Jako me raduje da je Hrvatska prošla i ostvarila prvi, osnovni cilj, kao i Bosna i Hercegovina. Govorili smo da će ovo prvenstvo biti specifično i drugačije od Katara, to se sada i vidi.

Poslije okupljanja momčadi na Rujevici, Riječani središnji dio priprema odrađuju u Kranjskoj Gori

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Što misli o hrvatskoj igri u skupini? "Vatreni" znaju igrati "turnirski", to je, zapravo, ono što se i traži na velikim natjecanjima, zar ne?

- Već sam rekao da ne razumijem tu skepsu i dozu sumnje u ljude koji su se potvrdili, u hrvatski stožer i igrače, pa sve do Saveza. To je turnir i objektivno je da Hrvatska može igrati bolje, a i igrat će bolje jer ekipa raste iz utakmice u utakmicu, onda ne treba biti nezadovoljan. U utakmici protiv Gane vidljiv je iskorak naprijed i podignuli su se igrači koji su imali problema tijekom sezone, a Hrvatska ima puno iskustva i zna da takve stvari mora planirati. O igri se može diskutirati, ali najbitnije je proći dalje i sada dolazi taj ključan moment. Nokaut-faza može donijeti svašta, a Hrvatska je sigurno sposobna zagorčati život svakome u jednoj utakmici.

Produžena trenerova ruka

Sugovornik, pak, ima i patentiranu recepturu za Portugalce jer ih je u ožujku 2024. pobijedio u prijateljskoj utakmici, a zatim ih je na Euru u Njemačkoj zaustavio sve do raspucavanja s bijele točke, kada je njegova Slovenija imala manje sreće. Kako Hrvatska treba igrati protiv Portugala?

- Ne bih htio pametovati stožeru, oni su sigurno napravili sve analize i dobro znaju što trebaju napraviti. Hrvatska ima kompaktnost, svoj način igranja koji je donio rezultate, znaju držati loptu i udarati je na svoj način. Portugal dobro poznajem i još se puno toga vrti oko Ronalda, ali u ovoj je utakmici rezultat potpuno otvoren. Važno je da se igra u Torontu, da je klima dobra i da će biti puno navijača s obje strane, to će biti pravi duel i na tribinama. Ovo je utakmica koja može puno toga donijeti i niti jedna reprezentacija nije u ulozi favorita.

Roberto Martínez i Matjaž Kek na utakmici Portugala i Slovenije prije dvije godine na Europskom prvenstvu u Njemačkoj

SILAS SCHUELLER/DEFODI IMAGES/PROFIMEDIA

Tko je po njemu ključni igrač u Dalićevoj momčadi?

- I prije, a i sada se puno toga vrti oko Modrića, on je kapetan i produžena trenerova ruka na terenu, ali, ipak, možda ne bi bilo korektno isticati pojedince jer je Hrvatska uvijek bila momčad i znala je pokrpati lošiji dan ili pogrešku pojedinca, pa bi se uzdignuli i pobijedili. Nikola Vlašić se, recimo, pojavio u zadnjoj utakmici kao primjer kontinuiteta. Modrić zaslužuje najveće poštovanje, odigrao je preko 200 utakmica i vodio je ovu reprezentaciju kroz teške bitke, ali Hrvatska je momčad, Hrvatska je reprezentacija i ekipa koja pobjeđuje zajedno.

Konačno, kako se u Sloveniji gleda na rezultate hrvatske reprezentacije? Koliku će podršku "vatreni" imati od susjeda?

- To je tema koja se stalno provlači i šteta što nema Slovenije na Svjetskom prvenstvu jer je Euro pokazao koliko se može dići slovenski narod i navijači, a sada puno simpatija leti prema susjedima, kao i prema Bosni i Hercegovini. To je prirodno i normalno, iako treba poštivati i suparnika, onoga koji misli drugačije, ali uvjeren sam da je puno simpatija sa slovenske strane na hrvatskoj strani i da će imati podršku u teškom dvoboju protiv Portugala - zaključio je Matjaž Kek.