Potajno sam se nadao da će FIFA ovoga puta malo popustiti pa da među četiri najbolje reprezentacije vidimo i neko neočekivano lice, možda Norvešku. Nažalost, to se nije dogodilo. U završnici su ostale nogometne velesile, baš kako se stječe dojam da je FIFA i priželjkivala. Ne mogu reći da su to četiri najkvalitetnije reprezentacije svijeta, ali su najjače na mnogo različitih razina – od širine kadra i iskustva, preko individualne kvalitete, do golemog utjecaja koji imaju u svjetskom nogometu.
Tuchelov šahovski pristup i Englezi
Krenut ću s Engleskom. Očekivao sam puno agresivniju reprezentaciju, momčad koja će visoko pritiskati protivnike i kroz ritam ih lomiti tijekom utakmice. Međutim, Thomas Tuchel očito je procijenio da njegova momčad to na ovakvom turniru ne može izdržati pa je prihvatio puno pragmatičniji, gotovo šahovski pristup. Englezi se ne doimaju kao savršeno uhodan stroj, često se muče, ali imaju nešto što je na velikim natjecanjima možda i važnije – ozbiljne igrače koji u klubovima svakog vikenda igraju utakmice najviše razine i u ključnim trenucima znaju pronaći rješenje. Upravo ih iskustvo izvlači kada je najteže.
Zanimljivo kako je Svjetsko prvenstvo donijelo malo taktičkih noviteta. Jedna se stvar ipak jasno vidi, sve više reprezentacija igra s dvojicom izrazito defanzivno odgovornih zadnjih veznih, dok igrači ispred njih imaju puno više slobode. Tako igraju i Englezi, Rice i Anderson odlično čuvaju sredinu terena, pa Bellingham može biti ofenzivan. Francuska je još bolji primjer. Tchouaméni i Rabiot te Koné drže ravnotežu momčadi, diktiraju ritam i zatvaraju prostor, a fenomenalna četvorka ispred njih ima potpunu slobodu stvarati razliku i nije toliko opterećena obrambenim zadacima.
Messi i Ronaldo su svete krave. Ipak, postoji velika razlika između njih
I Argentina je čvrsta, tvrda i potpuno podređena rezultatu, čak i više od Engleske. Argentina već godinama igra po vrlo sličnom obrascu. U sredini terena ima svoje "terijere" koji odrađuju ogroman posao kako bi Messi imao slobodu odlučivati utakmice. Ono što Argentinu dodatno izdvaja jest pobjednički mentalitet. Aktualni su svjetski prvaci, osvojili su i zadnje dvije Cope America, znaju kako se osvajaju veliki trofeji i zato su uvijek favoriti.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da uživaju ogroman respekt u svijetu nogometa. Nekada taj respekt zna biti presudan i kod sudaca. Messi uživa takav autoritet da se ponekad stječe dojam kako i svaka njegova riječ kod sudaca ima posebnu težinu. Takve stvari su na ovakvim razinama nogometa često krucijalne.
Inače, Svjetsko prvenstvo obilježile su i takozvane "svete krave" svjetskog nogometa. Messi, Ronaldo, Modrić, De Bruyne, Džeko... Kod nekih reprezentacija njihova je prisutnost bila golema prednost, kod drugih veliki teret. Portugal je možda najbolji primjer kako se umjetno iskazivano poštovanje razlikuje od stvarnog odnosa unutar svlačionice.
Messija suigrači stvarno cijene i spremno se žrtvuju za njega, u Portugalu baš i ne za Ronalda. A igrači su po tom pitanju pravi "otrov", oni točno znaju tko momčadi donosi, a tko joj oduzima. I to ne može promijeniti niti jedan izbornik na svijetu, ili bilo tko drugi.
Španjolcima još nešto nedostaje
Idemo sad na par Francuska - Španjolska. Što se tiče Španjolske, imam osjećaj da joj ipak nešto nedostaje. Španjolci igraju prepoznatljiv nogomet kakav godinama gledamo kod Barcelone – puno posjeda, puno kontrole i strpljenja. Međutim, takav stil na vrhunskoj razini funkcionira samo kada su ključni igrači u vrhunskoj formi. A danas Lamine Yamal nije na razini na kojoj je bio prošle godine, Pedri ne igra dobro, dok Nico Williams praktički ni ne igra jer nije spreman.
Zato Dani Olmo igra odlično između linija i upravo je on možda najvažniji igrač za funkcioniranje španjolskog napada. Međutim, protiv Francuske to vjerojatno neće biti dovoljno. Španjolska je primila samo jedan gol u šest utakmica, ali ne zato što ima vrhunske obrambene igrače, nego zato što se brani kroz veliki posjed, koji u pravilu iznosi 65 ili 70 posto. Međutim, sada ih čeka najveći ispit. Posebno me zanima kako će se mladi Cubarsí nositi s francuskim sprinterima.
Može li itko zaustaviti Francuze?
S druge strane, Francuska izgleda gotovo savršeno. To je spoj možda najboljih individualaca na svijetu. Kada igraju, sve izgleda tako jednostavno, a zapravo je riječ o izuzetno zahtjevnom nogometu koji mogu igrati samo vrhunski igrači.
Posebno me oduševio Michael Olise. Način na koji igra nogomet doista je poseban. Može igrati desetku, krilo, vidi stvari koje drugi ne vide i sve radi s nevjerojatnom lakoćom. Takvi igrači pojavljuju se vrlo rijetko. Sreća je za svjetski nogomet da se pojavio jedan Olise, jer takvi igrači donose razliku. Francuska uz sve to ima i izuzetno čvrstu obrambenu strukturu, odlične obrambene igrače.
Uglavnom, bitka u sredini terena bit će ključ polufinala. Ako Španjolska uspije kroz posjed usporiti Francuze, imat će svoju priliku. Ako će Francuzi osvajati lopte i kroz nekoliko brzih dodavanja aktivirati Mbappéa, Dembéléa ili Olisea, tada će ih biti vrlo teško zaustaviti.
Sve su opcije u oba polufinala otvorene. Argentina i Engleska znaju kako pobjeđivati kada ne igraju najbolje, ali meni se ipak čini da će na kraju presuditi čista nogometna kvaliteta. Francuska u ovom trenutku djeluje najkompletnije, ima najveću individualnu kvalitetu i najviše različitih rješenja. Ako odigra na svojoj razini, vjerujem da će otići do kraja i postati novi svjetski prvak.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....