Pomno sam gledao sraz Portugala i Kolumbije u kojem se odlučivalo o našem suparniku u šesnaestini finala SP-a i nimalo nisam dvojio da bih puno prije odabrao Portugalce nego Kolumbijce. Imaju Portugalci niz sjajnih igrača, imaju i autoritet velike reprezentacije, ali ni u toj utakmici nisam vidio onu istinsku energiju koja bi tu skupinu sjajnih individualaca pretvorila u moćan kolektiv koji bi trebao gaziti suparnike.
Energiju o kojoj pričam imala je Kolumbija, koju je užitak gledati jer njezina igra pršti od živosti, okomitosti i brzine. Portugal takvoj energiji nije bio u stanju adekvatno parirati i zato je bio sretan što je izvukao bod u toj utakmici.
Dobar trenutak
Stoga sam i danas uvjerenja da je ovo jako dobar trenutak za utakmicu s Portugalom. Ta momčad, prepuna fantastičnih individualaca, izgleda umorno, daleko od optimalne forme, a realno je pretpostaviti da se u kratkoj stanci između utakmice s Kolumbijom i ove koju će odigrati protiv nas, igrači Portugala nisu uspjeli osvježiti. Rekao bih da je Portugal platio danak činjenici da je pregršt igrača imalo iznimno napornu sezonu nakrcanu utakmicama.
Portugal evidentno ima i napadačkih problema. Ronaldo djeluje pomalo iritantno, igrač je koji je postigao sve što se u nogometu može postići i koji je obilježio jednu epohu koja je trajala 20 godina, ostavlja jako skroman dojam. Kako sam radio u Egiptu, tako sam često gledao Ronaldov Al-Nassr i već se tada uvjerio da to nije ni izbliza onaj Ronaldo koji je godinama bio pojam atlete i igrača.
Danas djeluje dosta nemoćno, još više nesimpatično i zato ga mnogi uzimaju na zub. On s tom svojom nemoći i smanjenim radijusom kretanja praktički primorava suigrače da igraju za njega, da mu se prilagode i zbog toga spuštaju razinu tempa, što je loše za njih, a jako dobro za nas.
Naravno, Cristiano je i dalje opaki strijelac, koji zabija u serijama kad ga dovedeš dovoljno blizu gola. Stoga moramo biti oprezni da mu ne damo puno prostora u opasnoj zoni, sposoban je odmah nas kazniti.
Fantastična vezna linija, ali u našu nema sumnje
Portugal i bez problema koje ima s Ronaldom nije momčad koja će vertikalnim nogometom lomiti utakmice. Portugalci su profilno igrači koji kroz brzi horizontalni pas stvaraju pukotine u obrani suparnika te ih onda svojim nogometnim majstorstvom pokušavaju kazniti. Međutim, kad imaš problem s manjkom istinskih klasa na bokovima, onda takva igra zna patiti i biti poprilično sterilna. To smo vidjeli u srazu Portugala i Konga.
Zato ta fantastična vezna linija ne izgleda kao najbolja na svijetu, što bi nominalno trebala biti, jer Vitinha, Neves i Fernandes doista su neupitne svjetske klase. Međutim, Vitinha i Neves kad igraju u PSG-u na krilima imaju Dembelea, Kvaratškeliju, koji njihove sjajne lopte odmah pretvaraju u zlato. U Portugalu je na jednom krilu Neto, koji je jako dobar, ali nije vrhunski, a na drugom Joao Felix, koji je sjajan igrač, ali nije krilo, a i na SP-u izgleda umorno. I onda taj portugalski sitni vez ostavlja dojam jalovosti, a ne klase.
Ti problemi s krilima automatski smanjuju i moć inače sjajnog bekovskog para Cancelo - Mendes. Na sve to njihov tandem stopera Dias - Veiga ne izgleda uvjerljivo, nedostaje im brzine, premda mi baš nismo reprezentacija koja brzinom dobiva utakmice. No, jedan Baturina može im kroz individualni prodor napraviti puno problema u zadnjoj liniji.
Sad ću malo o nama. Rekli smo da Portugal ima fantastičan vezni red, ali i naša igra počiva na sjajnim veznjacima. Protiv Gane smo utakmicu otvorili s pet veznjaka, računam da ćemo s njima krenuti i na Portugal. A Modrić, Kovačić, Petar Sučić, Baturina i Vlašić mogu parirati bilo kome na svijetu, tako da ne očekujem da bi nas Portugalci trebali izdominirati u sredini terena. Dodatno nam odgovara činjenica da nas Portugalci ne mogu visoko stisnuti, ne mogu oni to s Ronaldom u špici i Felixom na krilu. A najviše problema na turniru imali smo kad bi nas suparnici visoko pritisnuli.
Pozitivan stav
Zbog svega toga utakmicu čekam s dosta optimizma i maksimalnom pozitivom. Napravili smo dobar posao u skupini, najbolju momčadsku utakmicu odigrali u zadnjoj protiv Gane, što nas je dodatno diglo, a to je jako važno uoči nokaut-faze. Vidjeli smo kako su se Modrić i Kovačić digli, računam da će im se priključiti i Gvardiol te Kramarić. O Perišiću ne trebam ni pričati, kao ni o Livakoviću. Baturina blista na turniru, izgleda iznimno lagano i samopouzdano, Petar Sučić već je svjetska razina, Vlašić je dao svoj obol... Nećemo srljati, opet ćemo vjerojatno u blok, čekati i biti strpljivi da dočekamo trenutak za onih naših četiri, pet pasova koji lome suparničke obrane.
I nitko nas ne želi u nokaut-fazi vidjeti s druge strane, jer mi smo postali svjetski autoritet kad dođu utakmice u kojima nemaš pravo na pogrešku. Mi smo i mirni, jer smo napravili ono što smo morali, a Portugalci su pod velikim pritiskom, za njih turnir zapravo tek počinje. I to je jedan važan adut koji je na našoj strani.
Siguran sam da ćemo odigrati dobru utakmicu. Hoće li to biti dovoljno za prolaz, saznat ćemo na terenu. Ali osjećaj mi govori da je Hrvatska u ovom trenutku bliže četvrtfinalu nego što mnogi misle...











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....