Ime je ponekad preveliki teret. Za kolumbijskog napadača Luisa Suáreza, danas glavnu špicu lisabonskog Sportinga, to je gotovo postalo sudbina. Ono koje postaje pravilo, a ne iznimka. Njegov identitet na travnjaku, ne čudi, često se, htio to ili ne, mjeri(o) kroz prizmu slavnog urugvajskog imenjaka – Luisa Suáreza, jednog od najkontroverznijih i najupečatljivijih napadača svoje generacije.
- Gotovo sam pomislio jednom promijeniti ime - otkrio je jednom prilikom.
No, dok je urugvajski Suárez za jedne heroj, a za druge vječni negativac, kolumbijski je tzv. "late bloomer", dosad svojevrsna tiha priča, kojem je zapravo činjenica da je imenjak i prezimenjak slavnog Urugvajca praktički bila najveće dostignuće. Sada, međutim, postaje storija koja sve glasnije traži prostor...
Par mjeseci uoči Svjetskog prvenstva, 28-godišnjak s karipske obale Kolumbije, naime, igra najbolji nogomet karijere. Njegov uspon kulminirao je u nizu europskih večeri koje su ga lansirale u fokus šire javnosti. Nakon što je prije nekoliko tjedana srušio Paris Saint-Germain s dva gola, uključujući i pobjednički u 90. minuti, Suárez je sinoć bio jedan od ključnih ljudi u još jednoj velikoj priči – preokretu protiv Bodø/Glimta.
Sporting je bio na rubu, u utakmici koja je prijetila pretvoriti se u europsko razočaranje, ali se potom pretvorila u demonstraciju karaktera. Pod kišnim svodom Estádia José Alvalade, Suárez nije nužno bio jedini egzekutor, ali je bio pokretač – stalna prijetnja, referentna točka oko koje se lomila utakmica. Sudjelovao je u akcijama, razvlačio obranu, otvarao prostor i na kraju sudjelovao u ključnim trenucima preokreta koji će se dugo pamtiti u Lisabonu. Preokrenuti 0:3 iz prve utakmice, uz ne sreću, već karakter, čudesni je doseg. Gol iz jedanaesterca i asistencija za ukupnih 5:0 nakon produžetaka partija je koja često definira status igrača – ne samo brojkama, nego utjecajem. No, to više nije izoliran bljesak. U portugalskom prvenstvu Suárez je već mjesecima konstanta – 15 pogodaka u 18 utakmica, uz dodatne golove i u Europi. Njegova igra, kažu brojni analitičari, nije posve "čista" niti spektakularna u klasičnom smislu, ali je brutalno učinkovita: brzina, direktnost i instinkt u završnici čine ga napadačem kakvog svaki sustav treba.
U Lisabon je Luis Javier Suárez stigao prošlog ljeta, u nezahvalnoj ulozi nasljednika Viktora Gyökeresa, napadača koji je u dvije sezone zabio 68 ligaških golova prije transfera u Arsenal. Šveđanin se u Engleskoj zasad muči, što je otvorilo stare rasprave o stvarnoj kvaliteti portugalske lige. Suárez, međutim, ne mari za te narative. Njegov učinak govori sam za sebe. I ujedno opravdava dolazak iz Almeríje... Ukupno 40 utakmica ove sezone i 31 pogodak; u portugalskom prvenstvu u 24 utakmice ima 23 pogotka i pet asistencija, u Ligi prvaka, pak, na putu do četvrtfinala zasad je na 10 dvoboja, pet golova i dva dodavanja. Brutalno...
Portugal je, doduše, odavno poznat kao laboratorij za razvoj igrača. Benfica, Porto i Sporting žive na toj reputaciji – osvajaju trofeje, ali i stvaraju vrijednost. Suárez je u taj krug ušao s odštetom od 25 milijuna eura i izlaznom klauzulom od 80 milijuna. Ugovor do 2030. potvrđuje da Sporting vjeruje kako je tek na početku. A put do te točke bio je sve samo ne linearan; karijeru je započeo u kolumbijskom Leonesu, no dolazak u Europu nije razgoropadio tog "lavića". Watford ga je doveo iz Granade 2017., ali ondje nikada nije zaigrao. Engleska je bila pretvrda. Umjesto toga, gradio se po španjolskim travnjacima – prvo posudbama u Valladolid, Gimnàstic, Zaragozu, da bi ga Granada uzela 2020. za 10 milijuna, pa za dvije godine za isti iznos prodala Marseilleu, ali čini se da su mu Pireneji bili suđeni - novi povratak, sada u Almeríju i onda napokon uspon do, eto, Sportinga. Bio je to nogometni put bez pompe, ali s jasnim ciljem, iako se mnogima činilo drukčije... Danas, kada odlučuje utakmice Lige prvaka, taj put ipak dobiva puni smisao.
Karijera mu, pritom, nije bila lišena kontroverzi. U Španjolskoj se suočio s optužbama za obiteljsko nasilje nakon prijave bivše supruge krajem 2024. godine, što je bacilo sjenu na njegov imidž. Suárez je optužbe odbacio, no slučaj je ostao dio njegove biografije.
Na reprezentativnoj razini, priča je možda još zanimljivija. Pogotovo u kontekstu činjenice da će se uskoro ogledati s Vatrenima (27. ožujka igraju prijateljsku utakmicu u Orlandu). U Kolumbiji je, dakle, dugo bio tek prolazna epizoda, igrač bez kontinuiteta i jasnog statusa. Debi je upisao u neuspješnim kvalifikacijama za SP 2022., a zatim nestao iz kadra na gotovo pet godina. Povratak među Los Cafeterose je, međutim, bio spektakularan: protiv Venezuele zabio je četiri gola u pobjedi 6:3 i time se upisao u povijest južnoameričkih kvalifikacija. Demonstrirao je sve – realizaciju iz prve, solo prodor, igru u tranziciji. Bio je to savršen trenutak za poruku izborniku Néstoru Lorenzu: spreman je.
U Kolumbiji, gdje pozicija klasične “devetke” već godinama nema stabilnog vlasnika, to bi moglo značiti mnogo. Pogotovo uz činjenicu da reprezentacija već ima jednu globalnu zvijezdu u Luisu Díazu. Mediji su nakon europskih večeri Suáreza počeli nazivati “drugim Luchom” – kompliment, ali i podsjetnik da će usporedbe uvijek postojati.
Možda nikada neće pobjeći od imena koje nosi. No, ako nastavi ovim ritmom – ako nastavi odlučivati utakmice, pokretati preokrete i potvrđivati se na najvećoj sceni – uskoro mu to više neće ni trebati. Ostat će zauvijek Luis Suárez, ali onaj kolumbijski. No, ako nastavi gdje je krenuo, ionako će biti bitni golovi. Oni ostaju. Kao i velike večeri poput ove protiv Bodø/Glimta...
"Luis Suárez, ali naš Luis Suárez", vrište klupski kroničari i Sportingovi navijači.
Ovaj kolumbijski isto "grize", ali na terenu. Zlatko Dalić i društvo morat će ga ozbiljno doživjeti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....