Lionel Messi se s Argentinom prošetao do polufinala. Doslovno. Rezultati i drame produžetaka to ne ilustriraju u prenesenom značenju, ali "trkački" podaci konkretno upućuju na taj zaključak. Argentinska "desetka" je u godinama (39) kada se čovjek od trčanja zbog održavanja zdravlja već okreće prema džogiranju, ali razlika je u tome što nogometni čarobnjak to čini na najvećoj pozornici pred milijardskim auditorijem. Dok predvodi "gaučose" u lovu na treću medalju s Mundijala u svome mandatu (2014., 2022. i možda 2026.), zvijezda Intera iz Miamija minimalno je natopila dres znojem do bitke za medalje.
Naime, senzori, čipovi i moderna tehnologija iz FIFA-ine kuhinje su poslužili podatak da je Messi u šest utakmica na turniru čak 64,2 posto vremena - hodao. Dok je 25 posto vremena samo - stajao. Brojke smo zatim dublje i pedantnije ručno istražili iz podataka o svakoj argentinskoj utakmici, a zbrojevi otkrivaju da je u šest nastupa skupio ukupno 46,13 kilometara, što je prosječno oko 7,68 po utakmici, ali je prehodao gotovo 30, odnosno gotovo 5 po utakmici. Podaci krovne svjetske nogometne organizacije detaljno objašnjavaju fizičke podatke i dijele kretanje u pet različitih zona, pa prva zona - koja obuhvaća brzinu igrača od 0 do 7 kilometara na sat - obuhvaća zapravo hodanje nogometaša po terenu, a Messi je tako odradio točno 29,6 kilometara na svjetskoj smotri.
Šuljanje i eksplozija
Još su intrigantniji, pritom, podaci da je u četvrtoj i petoj zoni kretanja - što obuhvaća brzine veće od 20 kilometara na sat - odradio ukupno 156 metara, a najbrža postignuta brzina na Svjetskom prvenstvu mu iznosi točno 30 kilometara na sat. Lionel Messi je, zato, poput psa koji izvana djeluje mirno i bezopasno, ali je spreman ugristi kada treba. Prvi je strijelac turnira (uz Kyliana Mbappéa), a prema SofaScoreu ima najviše udaraca u prosjeku po utakmici, najviše kreiranih velikih prilika i najviše ključnih dodavanja.
Messi se šulja na 20 ili 30 metara od vrata, odaje dojam nezainteresiranosti, ali onda u sekundi eksplodira i unosi nemir. Potvrdu takvih navika daje prvi pogodak na utakmici protiv Austrije, kada je promašio udarac s bijele točke, a zatim je poentirao udarcem s ruba kaznenog prostora. Džogirao je na 30 metara od vrata, daleko od žiže zbivanja i lopte, ali se ekspresno uključio i natrčao na povratnu loptu za pogodak. Dok on trči i sprinta minimalno, onoliko koliko treba, ostatak argentinske reprezentacije zato gine za njega. I to nije tajna. To je srž argentinske filozofije na ovome Mundijalu. Suigrači mu, zapravo, "namještaju" suparničku obranu i odvlače je u željene koridore, otvarajući prostor za njegove ulaske i čarolije, dok on ima slobodu kretanja, koju nepogrešivo koristi.
Ovu tezu samo pojačavaju riječi Raphaëla Varanea, bivšeg braniča francuske reprezentacije i Real Madrida:
- Zaista morate komunicirati puno sa suigračima da znate tko što treba raditi protiv njega. Messijeva specijalnost bila je hodanje u zonama terena na kojima nemate pojma tko bi ga trebao čuvati i braniti, što treba raditi. Je li to zadaća veznjaka? Beka? Stopera? - otkrio je umirovljeni Francuz.
U prijevodu, kada Messi osjeti da su ga braniči nakratko zaboravili i skrenuli pažnju s njega, tada on ubada. Njegova "nonšalantnost" je osjetnija kada su Argentinci bez posjeda, ali zato su suigrači spremni poginuti za njega. To je žrtva koju su spremni podnijeti svome nogometnom kralju i koja ih je, u konačnici, odvela do novoga polufinala i okršaja s Englezima.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....