Kad novinar dobije zadatak ispitati javno mnijenje u inozemstvu, dobar je početak sjesti za šank i doznati prvi glas od konobara jer oni su stalno sa širokom paletom ljudi. Tko je najpopularniji u Miamiju - LeBron James koji je donio dva naslova NBA prvaka Heatu ili Lionel Messiji, čiji je Inter upravo osvojio MLS.
- Nije mi to drago reći, ali Messi. Otkako je stigao zaista je zavladala Messimanija, nije to samo stilska figura – kaže mi David, koji se usput i pohvalio studentskim prijateljem Brunom iz Hrvatske, u baru stotinjak metara od dvorane gdje se slavilo LeBrona, a sad Miami čeka utorak i dolazak Victora Wembanyame sa San Antonijom.
- Messi je broj jedan zato što je u Miamiju nogomet prvi sport. Možda to ne biste očekivali za jedan grad u Sjedinjenim Državama – rekao i potvrdio što sam čuo više puta ranije.
Koliko ljudi ovdje govori španjolski kao prvi jezik?
- Nisu mi poznate statistike, ali po iskustvu, budući da volontiram i dosta sam s ljudima, rekao bih 70 posto.
Messi iznad svih
Zato su nogomet i Messi iznad svih.
- Očito je tako – došao je do rješenje David.
Isti bubu bacio sam u još nekoliko ušiju, odgovor je bio jednak. Osim djevojke koja „ne prati nogomet nego balet”.
Hrvatska reprezentacija od ponedjeljka je u Orlandu, ali sletjeli smo nešto ranije i južnije u Miami, isto kao i osam godina ranije kad su Vatreni na Hard Rock stadionu svladali Peru. Miami je jedan od najvažnijih gradova skorašnjeg Mundijala, ali nećete ni pomisliti da je to nešto što se događa za nepuna tri mjeseca, osim ako niste dovoljno pedantni da uočite svaku zastavu ili plakat. Nedavno je bilo svjetsko prvenstvo u bejzbolu, sad je teniski masters, sljedeći tjedan ultra, igraju se utakmice američkih liga, ma koliko nogomet skočio u popularnosti ovdje se niti najmanje ne osjeća groznica Svjetskog prvenstva. Samo jedan čovjek od svih s kojima sam komunicirao ga je uopće spomenuo.
Prvo što sam mislio napraviti trebao je biti posjet Nu stadionu, čije je otvaranje najavljeno za 4. travnja i bit će novi Messijev sportski dom, a prima 26.700 gledatelja. Vjerojatno nema lokacija na kojoj se igra profesionalni nogomet koja je bliža zračnoj luci, na dlanu je iz vlaka koji vozi od terminala do željezničkog kolodvora. No, u nedjelju nije bilo nikoga, kranovi stoje, posao nije zgotovljen, iako je finiš blizu.
Kasnije poslijepodne u luci čekam brod. Stariji gospodin na mobitelu gleda argentinske utakmice.
- Volio bih doživjeti Messija uživo – priznaje.
Turistički brod izlazi i vodi vas pokraj rezidencijskih četvrti gdje se šepure bogataške vile. Naratorica će podsjetiti koja je čija, nižu se imena - Antonio Banderas, Julio Iglesias, Jennifer Lopez, Ricky Martin, doktor Philip Frost koji se obogatio na patentnu za Viagru, iako su je izmislili Pfizerovi stručnjaci, a po kojem se zove muzej znanosti u Miamiju jer donirao je 25 milijuna eura, i njegov je ljetnikovac najskuplji vrijedan 95 milijuna eura. Čut ćete da u kući Jackieja Chana možete spavati za sedam tisuća dolara, ali Chan nije uključen u cijenu, doznat ćete gdje je živio Shaquille O‘Neal dok je igrao u tom gradu, gdje je apartmane uzeo Cristiano Ronaldo, a koja je jahta Davida Beckhama, no o Mesiju ni slova.
Adriana je odradila posao na engleskom i španjolskom jeziku, pa stoji na izlazu s kutijom na kojoj piše – tips.
- Ako ste čuli da je dovoljno dati pet eura, nemojte se sramiti da to bude 15 ili 20 – navlači vodu na svoj mlin.
Sve ste pokazali, a gdje je Messi?
- Nije ovdje, njegova je vila u Bay Colony u Fort Lauderdaleu.
Guglam i nađem da spava u sobi od 150 kvadrata, a nije platio niti 11 milijuna dolara. Inter igra tamo, u Fort Lauderdaleu, brod s turistima ne „penje” se toliko visoko po Floridi. Možda se i on spusti u tu „aleju bogatuna” kad zaigraju na novom zdanju. Da mu ne bude daleko na posao, a Adriana dobije novu senzaciju.
Miami je prepun Hispanoamerikanaca, ovdje se nogomet ne kaže soccer nego football ili bolje reći fudbol, a među „latinima” prednjače Kubanci. Ima ih oko 800.000 u okrugu Miami Dade kojem pripada i grad.
Ovaj put nisam stigao u Malu Havanu, njegov kvart prepun restorana, ali Kubanci vas čekaju svugdje. Jeste li pobornik da Kuba postane 51. država SAD-a, pitam starijeg gospodina.
- Neki od nas jesu, ali velika manjina. Želimo se konačno riješiti komunizma, želimo demokraciju i gospodarski razvoj, pod utjecanjem Sjedinjenih Država, ali ne kao njihov dio. Cuba libre – kaže mi Felix kojeg sam bacio u političke vode, ali to je vruća tema jer ako krene operacija Miami će biti uključen.
Strah od terorizma
Sukobi u zaljevu ozbiljno su doveli u pitanje svjetski mir, ujedno i američki spokojan san jer strah od terorizma uvlači se u sve pore i morat će se krajnje ozbiljno potruditi na Svjetskom prvenstvu da bi sve okončalo bez problema. Amerikanci su poduzeli super-mjere, to smo mogli vidjeti već u zračnoj luci u Istanbulu, odakle smo dvojica novinara letjeli u Miami.
Prvo ti provjeri dokumente, ispita sve što ga zanima. Gleda tako moju putovnicu, probire po njoj...
- Kad ste bili u Saudijskoj Arabiji? – pita kao da bi to trebalo biti važno.
Prije skoro četiri godine, uoči Svjetskog prvenstva Hrvatska je u Rijadu igrala sa Saudijcima.
- Da, sjećam se te utakmice. Sjećam – kaže i gotovo me obori s nogu. Sjeća se utakmica koju smo i mi u Hrvatskoj skoro zaboravili.
Tik što ga se riješiš stoji punkt na kojem bi mislio da se prodaju kokice i hrenovke u tijestu. Nešto su na brzinu sklepali.
- Dođi, dođi – ne daju ti proći. I oni nešto provjeravaju, odmjeravaju...
I kad si mislio – to je to, tek pravi posao.
- Otvori kufer, skini jaknu, skidaj cipele, diži ruke – niže glavni među njima. Sve seciraju i traže „eksplozivne” tragove. Ako će tako pretresati navijače koji će putovati na Svjetsko prvenstvo bit će gužvi, nervoze i kašnjenja zrakoplova. U strahu su velike oči. Upozorenje je jako, već danas, što tek slijedi. Kao civilizacija opasno smo zaglibili. Jasno je da će SAD napraviti sve za sigurnost koja bi mogla biti podvrgnuta velikom izazovu.
Avioni prema Americi najčešće lete sjeverno, ovaj je imao žestoke turbulencije iznad Grenlanda dok se zbog snijega sve bijelilo ispod nas. Već sam pomislio - ako ovdje skončano naći će nas tek Trumpova inženjerija kad će iskapati rijetke metale.
Messi nije morao na Bliski istok, umjesto borbe za trofej sa Španjolskom doma u Buenos Airesu igra s Mauritanijom. Zamislite da u Miamiju kao Diego s Argentinom igra protiv Sjedinjenih Američkih Država. Bilo bi nalik 1990. kad je Kralj Napulja Diego Maradona stigao na polufinale protiv Italije i pozvao svoje klupske fanove da navijaju za njega.
- Oprosti Diego, ali smo Talijani - dobio je odgovor.
Što bi rekli Messiju?
- U Miamiju bi više od pola stadiona navijalo za Messija i Argentinu. Ne bi se ponovio „slučaj Diego” – uvjerava Steven koji se zatekao za šankom.
Vatreni su hit
Osim u utakmici za broncu nije moguć taj događaj koji bi punio naslovnice. Messi gradi novi božanski hram. Što može na Svjetskom prvenstvu druga je stvar. I mene pitaju.
- Što će Hrvatska napraviti na Mundijalu? Kako će proći s Kolumbijom?
Ako sam samo malo suzdržan, reakcija je gotovo uvijek ista.
- Čekajte, govorimo o Hrvatskoj koja je osvojila dvije medalje na svjetskim prvenstvima?
Da, toj Hrvatskoj. Nikome više i nigdje ne morate objašnjavati tko je Hrvatska. To je došlo s medaljama i u nekim je aspektima veća pobjeda od njih samih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....