Mučili su se, patili, bili su u podređenom položaju, ali na kraju su ipak zapjevali „Hey Jude”! U čast Judea Bellinghama (23), dvostrukog strijelca, koji je svojim golovima u četvrtfinalnom okršaju s Norveškom donio Engleskoj 2:1 (1:1) pobjedu nakon produžetaka i odveo je u polufinale. Bit će to treći nastup Engleza u polufinalu SP u posljednjih 60 godina, otkako su „Tri lava” u svojoj zemlji osvojili svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka.
Na SP u Italiji 1990., Engleska je posrnula nakon izvođenja 11-eraca protiv ondašnje SR Njemačke, a prije osam godina u Rusiji Hrvatska je u svom pohodu do srebra u polufinalu eliminirala Engleze pobjedom 2:1 nakon produžetaka. Sad je pred Englezima Messijeva Argentina, aktualni svjetski prvak i ta je utakmica na rasporedu u srijedu u 21 sat u Atlanti.
Najavljivao se i očekivao „bombarderski” okršaj Harryja Kanea i Erlinga Haalanda, no njihov je barut bio vlažan i neupotrebljiv. A opet je u prvi plan iskočio Bellingham, junak dvoboja osmine finala i 3:2 pobjede protiv Meksika, na Azteca stadiona također je, kao i u vrelom Miamiju, postigao dva zgoditka. Nakon tmurne i sušne sezone u madridskom Realu, u kojoj se, opterećen ozljedama, uklopio u momčadsko sivilo, Bellingham je zabljesnuo na SP i vuče Englesku prema ostvarenju snova. Preuzeo je na sebe svu odgovornost, u toj se ulozi glavnog junaka sjajno snalazi i njegova je igračka i pucačka forma svakako najveći zalog optimizma na Otoku uoči završnih okršaja na SP.
Engleska je teško živjela, doslovno je jedva disala u paklenim uvjetima dvoboja u Miamiju, odigranog na 32 stupnja Celzija (realni je osjet, zbog vlage od 60 posto, bio oko 40 stupnjeva Celzija!). No, i Norvežanima je bilo identično teško igrati, ali ostavili su bolji dojam nakon 90 minuta, bio im je poništen i pogodak (nakon prekršaja Haalanda na Andersonu uoči izvođenja udarca iz kuta), a silno su se ljutili nakon izjednačujućeg pogotka Bellinghama u sudačkoj nadoknadi prvoga dijela, kojim se Engleska rezultatski vratila u utakmicu.
A nastavak je donio norvešku dominaciju, Engleska je bila posve podređena. Ključ svih problema bio je izlazak Declana Ricea, oko kojeg se baš sve vrti u igri Engleza. Rice nije izdržao više od 45 minuta, posljednjih se dana mučio s ozljedom, imao je i probavne smetnje i morao je napustiti teren. A onda je i izbornik Thomas Tuchel počeo „kemijati”, očito je da nije imao pripremljen „plan B” u slučaju Riceova izostanka. Pa je je u igru uveo najprije ofenzivnog veznjaka Ezea, potom i desnog braniča Jamesa, promiješao je sastav i sustav, ali pravo rješenje nije pronašao. A čini nam se da je jednostavno mogao riješiti taj problem...
Naime, stoper John Stones dobro je igrao na poziciji zadnjeg veznog u Manchester Cityju, na tu ga je poziciju pogurnuo Pep Guardiola i Stones je pokazao da može kvalitetno odraditi zadaće u veznom redu. No, Tuchel to nije učinio, zacijelo nije želio dirati u svoj posljednji obrambeni red, u kojem je Stones bio čvrst i odgovoran. A poslije dvoboja, Tuchel je, pomalo neočekivano, iskazivao nezadovoljstvo izvedbom svog sastava:
- Imali smo sreće! Sami smo si jako, jako otežali život. Ali, rezultat je fantastičan, u polufinalu smo. Nevjerojatno je, ali nisam zadovoljan našom igrom, u svakom smislu. Igrali smo traljavo, s puno tehničkih pogrešaka, nedovoljno brzo, nije bilo automatizama u našoj igri. Pobijedili smo zbog čvrstog mentaliteta – govorio je Tuchel nakon dvoboja.
Kad su novinari prenijeli te izbornikove rečenice Bellinghamu, stigao je i odgovor najboljeg igrača utakmice:
- Što god... Možda on ne zna kako je igrati u o ovako teškim uvjetima protiv snažne momčadi koja ima Haalanda, Odegaarda, Sorlotha... Nije lako igrati protiv njih i ne mogu dovoljno nahvaliti svoje dečke. Zahvalan sam svima na golemom trudu, borili smo se do krajnjih granica i uspjeli smo sve preokrenuti. Ne možeš svaku utakmicu pobijediti gurajući loptu i imati tisuću dodavanja, gdjekad moraš pobijediti „prljavo”, a mi smo to učinili – jasan je bio Bellingham.
Euforija je eksplodirala na Otoku, čak i oni najsuzdržaniji otpustili su kočnice i maštaju o novom naslovu prvaka, nakon punih šest desetljeća. Nekad ubojiti engleski centarfor, Alan Shearer, koji je kolumnist BBC-a na ovome SP, napisao je i ovo:
- Prije utakmice s Meksikom nisam istinski vjerovao da Engleska može osvojiti naslov. Ali, nakon što sam vidio posljednje dvije utakmice, promijenio sam mišljenje, kao i mnogo drugih ljudi. Uvijek se nadamo, ali način na koji su naši igrači pobijedili Meksiko i Norvešku daje nam samopouzdanje i vjeru u ostvarenje snova – napisao je Shearer.
I točno je to. Engleska je odlučnost opipljiva, kad im i ne ide kako su zacrtali, kad im suparnik radi probleme, Englezi ne posustaju, zajedničkim duhom i borbenošću pokušavaju se izvući iz ponora. Dvaput su u tome uspjeli, a sad je pred njima još jedan veliki izazov...
Uvijek su utakmice Engleske i Argentine više od sporta, više od nogometa, uvijek su te utakmice opterećene poviješću između ove dvije zemlje, poglavito Falklandskim ratom 1982. godine. Prvo sučeljavanje Engleza i Argentinaca nakon spomenutog tromjesečnog rata, zbilo se na SP u Meksiku 1986., bila je to jedna od najznačajnijih utakmica u nogometnoj povijesti, nebrojeno puta opjevani četvrtfinalni okršaj u kojem je Argentina slavila 2:1. A Diego Armando Maradona u samo nekoliko minuta pokazao je svoja dva lica – uličnog prevaranta i sitnog „žmukljera” (gol rukom, „Božja ruka”!), odnosno nezaustavljivog nogometnog genijalca, virtuoza ove igre, koji je u čudesnom slalomu prije drugoga pogotka nanizao više od pola engleske momčadi, uključujući i vratara Shiltona.
U posljednja četiri desetljeća od te utakmice na Azteca stadionu u Mexico Cityju, Engleska i Argentina sučelile su se još dvaput na SP. Prvi put je to bilo 1998. godine, u osmini finala SP u Francuskoj. U St. Etienneu je, nakon produžetaka, završilo 2:2, a poslije izvođenja 11-eraca dalje je otišla Argentina (4:3). Utakmica se pamti po isključenju Davida Beckhama, koji je nasjeo na provokaciju prepredenog Diega Simeonea i udario ga je, opravdano je zaradio crveni karton. Engleski tabloidi „razapeli” su tada Beckhama, sljedećeg se dana kočoperio naslov „Deset heroja i jedan glupan”!
Drugo je sučeljavanje bilo četiri godine kasnije na SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, Engleska i Argentina bile su smještene u skupinu F. I u dvoboju 2. kola, Engleska je pobijedila 1:0, David Becham je doživio iskupljenje, bio je strijelac jedinog pogotka iz kaznenog udarca u 44. minuti. Engleska je tada prošla skupinu, Argentina ne...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....