Deschamps želi pobjednički oproštaj, Mbappe Zlatnu kopačku, dok Englezima jedno nitko ne vjeruje

Didier Deschamps posljednji put vodi francusku reprezentaciju te mu utakmica za treće mjesto nije tek odrađivanje posla, želi se oprostiti pobjedom i staviti točku na 14-godišnju karijeru na klupi Tricolora. Bila bi mu to treća medalja na svjetskim prvenstvima nakon zlatne i srebrne. Je li mogao napraviti više ostat će velika tema jer kad vodiš naciju s takvim igračkim resursima jedno osvojeno zlato na velikim natjecanjima i nije tako puno. Europsku krunu nikad nije imao. No, titula svjetskog prvaka uvijek će njegovo ime držati na pijedestalu trenerske, a pogotovo izborničke scene. Thomas Tuchel trpi žestoke kritike, a cijeli engleski nogomet "kupa se u žalopojkama" nakon što su još jednom shvatili da im nešto nedostaje, međutim sportaši, kad izađu na teren, uvijek žele pobijediti. Francuska vjerojatno bolje stoji, ali ishod je teško predvidjeti.

Igrači su inzistirali da im Deschamps u četvrtak dopusti izlazak, htjeli su odagnati tugu i "razbistriti misli" u provodu u Miamiju, gdje za broncu igraju u subotu u 23 sata po našem vremenu, ali izbornik nije dao. Ostao je tvrd, traži natjecateljski pristup jer ne želi završiti opus s dva poraza. S druge strane, iz engleskog tabora dolaze glasovi da ih nije briga, Tuchel će kazati kako borbu za treće mjesto treba ukinuti, ali da će nastupiti bez motiva nitko im nije vjeruje.

Na obje strane očekuje se značajna rekonstrukcija početne postave, a L‘Equipe je ponudio kako bi to moglo izgledati kod Francuza. Pritom će u startnoj jedanaestorici ostati vratar Maignan i, dakako, Kylian Mbappé. Prvo ime Francuza, koje se nije pojavilo na utakmici sa Španjolskom, ganja poneki pogodak za titulu najboljeg strijelca, budući da vrh dijeli s Lionelom Messijem s po osam golova. Nisu daleko ni Englezi Harry Kane i Jude Bellingham sa šest. Bila bi mu to druga zaredom. Jasno je da na travnjaku neće biti Williama Salibe, koji je zbog bolnih leđa izašao u polufinalu, a najave francuskih novinara govore da bi obranu mogli činiti Gusto, Konaté, Lacroix i Theo Hernandez, vezni red Kanté i Zaïre-Emery, ispred Cherki, na lijevom krilu Mbappé, na desnom Doue ili Akliouche, a u špici Marcus Thuram. Kako su to samo predviđanja kolega koji pobliže prate ekipu, čija je trenutačna baza hotel u Fort Lauderdaleu, nećemo se čuditi bude li i nešto drugačije, a momčad s manje izmjena jer Deschamps će kazati da treba "obrisati suze i potvrditi dobar nastup na SP-u". On grize više od svih, a teren će pokazati koliko je to uspio prenijeti na momčad.

Za Kantéa i Lucasa Hernandeza to bi mogao biti oproštaj od nacionalne vrste. Deschamps je u Ameriku doveo četvoricu igrača koji imaju naslov svjetskog prvaka iz Rusije, ali dok su Mbappé i Dembélé bili starteri, spomenuta dvojica ostali su promatrači te nisu odigrali ni minutu. Očekivanja su da bi mogli dobiti pokoju kako bi se na pravi način pozdravili s reprezentacijom. Pitanje je ima li ih u planovima sljedeći izbornik Zinedine Zidane.

Utakmica za treće mjesto mnogima djeluje teško i suvišno, pogotovo u prvim satima nakon polufinalnog poraza kad razočaranje udara do neba, a igračima se ne da misliti o nogometu, kamoli o malom finalu, ali to je tradicija koja traje od 1934. godine i drugog svjetskog prvenstva u Italiji. FIFA je drži kako bi se odredio konačan poredak i dobio osvajač bronce, također i zbog TV i marketinških razloga, jer taj uvod u završni čin često bude itekako praćen. Francuska je triput igrala za treće mjesto, ima dvije pobjede 1958. protiv SR Njemačke 6:3, kad je Just Fontaine dao četiri gola te na kraju bio najbolji strijelac s rekordnih 13 pogodaka, slavila je i 1986. u ogledu s Belgijom, a izgubila 1982. od Poljske. Engleska će imati treću prigodu za broncu jer je u dva navrata poražena, 1990. od Italije te 2018. od Belgije. Iako je Francuzi i Englezi zovu "utakmicom velikog očaja", nije istina da nikad nikoga nije utješila. Hrvatskoj su pobjede za broncu 1998. nad Nizozemskom i 2022. nad Marokom itekako bile bitne i velike, drugačiji je osjećaj i igrača i navijača kad se momčad kući vrati s pobjedom, nego porazom. S medaljom zarađenom na terenu, dobivenom na postolju i proslavljenom, nego ako toga nema. Kao što nema na Europskom prvenstvu, gdje se ne igra za broncu još od 1984. godine.

Francuska i Engleska imaju duh rivalstva koji bi mogao pomoći da igra bude intenzivna i zanimljiva, ujedno i kvalitetu za ponuditi dobar nogomet, a ne bi trebali kalkulirati jer nemaju što čuvati. Na SP-u se nikad nisu susreli tako kasno u turniru, dosad najdalje u četvrtfinalu. Pamti se odlična utakmica u Kataru.

Iako su čvrste najave da će Tuchel ostati, prema pričama pojedinih engleskih medija postoje ozbiljni razdori između dijela igrača i izbornika kojemu zamjeraju defenzivnu taktiku. Njegovi odgovori kako to nije do "trenera nego igrača koji su postali pasivni" neće pomoći. Englezi su s Argentinom stali kod vodstva 1:0 i prije nego što je Tuchel mijenjao, to je točno, još jednom je do izražaja došao njihov gubitnički mentalitet, kao da se uplaše pobjede u najvećim utakmicama, ali definitivno nije pomogao potezima koje je napravio nego je zakucao momčad na dno. Imali su veliku podršku nacije koju su opet ujedinili (to nije tema samo kod nas), pa ako žele da se to prenese na najbolji način dalje, prema Euru kojem su domaćini 2028. godine, prva medalja od 1966., i jedine koju imaju, zlata na domaćem terenu, mogla bi pomoći.

Za posljednji korak Engleskoj treba još nešto. Nema klasu igre kao Španjolska, također niti toliki individualni talent kao Francuska, iako posjeduje više izvrsnih igrača, a ni pobjednički duh Argentine, čeličnu volju da se pobijedi pod svaku cijenu. Na čemu je i Hrvatska izgradila svoje dvije medalje u Rusiji i Kataru. Okretali su utakmice s DR Kongom i Norveškom, ali kao da se stisnu kad je s druge strane netko od velikih. Igrački najviše im nedostaje sposobnost kontrole igre protiv jakih suparnika. No, u utakmicama za broncu obično presuđuje tko ima više motiva, energije i bolji dan.