Odlazak u mirovinu bit će najbolje rješenje za sve. Ne mogu više, neka nastavi netko drugi, predao se u suzama Lionel Messi nakon poraza u finalu Cope Americe 2016. godine. Čileov trijumf poslije raspucavanja jedanaesteraca značio je da Argentina kapitulira u već četvrtom velikom finalu tijekom posljednjih devet godina.
Momčad je hrpa luzera i prebogatih legionara bez strasti za dres nacionalne momčadi, a Messi nije ni sluga Diegu Maradoni, konsenzusom je zemlja opčinjena nogometom tih dana okretala leđa ‘albicelesteu‘.
Vidjevši svojeg slomljenog idola, jednom je 15-godišnjem dječaku zastala knedla u grlu. Nije se mogao pomiriti sa stvarnošću u kojoj serijski osvajač Zlatne lopte, mađioničar koji je ovladao svim Diegovim trikovima, bježi u mirovinu prije tridesetog rođendana jer osjeća da nije dovoljno dobar i da je izdao svoj narod. Otvorio je zato bijeli papir, našiljio olovku i napisao emotivno pismo koje je ubrzo objavio na Fejsbuku.
"Kako ćemo te uvjeriti da ostaneš ako smo ovako grozni? Kako ćemo te uvjeriti da promijeniš odluku ako u svojim životima nismo osjetili ni 1 posto tereta koji ti nosiš na ramenima? Budiš se ujutro, gledaš u zrcalo i znaš da 40 milijuna ljudi ne samo što želi da budeš savršen, nego i na neki ludi način vjeruje da ima pravo to zahtijevati od tebe. Zapitajmo se: kako bi izgledalo da od sebe tražimo samo 1 posto onoga što tražimo od ovog čovjeka."
Pismo je preraslo u viralnu priču 2022. godine kada je u epskom preokretu Messi nakon Cope Americe s Argentinom osvojio i naslov svjetskog prvaka. Na postolju u Dohi kao suigrač mu je društvo činio Enzo Fernández, vezni igrač u velikoj ekspanziji i - autor pisma otprije šest godina.
U novoj epizodi njihova ‘reuniona‘ Messi se revanširao veznom igraču asistencijom za izjednačenje u polufinalnom meču s Engleskom. Navukavši trojicu suparničkih igrača na sebe, 39-godišnjak je pustio rolicu Fernándezu, a ovaj se izborio za dovoljno prostora da sa 20 metara lansira projektil u mrežu Jordana Pickforda. Engleski bunker je napokon razoren, što je Messi shvatio kao poziv svojoj vojsci da na vrh zabode plavo-bijelu zastavu. U posljednjem velikom naletu najbolji svjetski nogometaš isporučio je savršenu asistenciju Lautaru Martinezu za 2:1 i mjesto u finalu Mundijala.
"MaraMessi", poentira dan kasnije argentinski Olé. Maradona će ostati Maradona, za generacije starijih Argentinaca jedan i jedini autentični nogometni genij, ali svijet juri dalje i sve je očitnije da mu sunarodnjak preuzima prijestolje. Otkako su ga u jesen 2016. nagovorili da opozove odluku o bijegu u mirovinu, Messi je počeo gomilati trofeje s Argentinom. U riznici čuva dvije Cope Americe, jedan svjetski naslov i osvojenu Finalissimu. Kratkih rukava je ostao u drugom (a zapravo kronološki prvom) finalu 2014. godine kada je Njemačka osvojila svoju četvrtu titulu svjetskog prvaka.
U nedjelju ga u New Jerseyju čeka treće mundijalsko finale, domet kojim se može pohvaliti još samo Pelé, svjetski prvak iz ‘58. u Švedskoj, ‘62. u Čileu i ‘70. u Meksiku. U nekoj vrsti nogometne interpretacije Forresta Gumpa, na putu do drugog svjetskog naslova najvećeg na drugoj strani barikade čeka još jedan superstar koji ga je nekoć odmjeravao dječje nevinim pogledom. Za razliku od Fernándeza, Lamine Yamal nije mu pisao pisma jer tek je bio ugledao svijet. Njegovi su roditelji na nagradnoj igri osvojili priliku svoju bebicu fotografirati u Messijevu naručju za potrebe kalendara koji su u dobrotvornoj akciji zajedno lansirali katalonski Diario Sport i Unicef. Na jednoj fotografiji 20-godišnji Messi s vidnom nelagodom drži bebu Yamala u naručju, na drugoj ga kupa u plastičnoj kadi.
19 godina kasnije evo ih zajedno, za početak u ponudama kladioničara kao kandidati za ‘pole position‘ na ljestvici strijelaca, a onda i u klinču za titulu svjetskog prvaka. Iz prve utakmice Messi je izašao kao pobjednik: s osam golova, izjednačen s Kylianom Mbappéom na vrhu ljestvice strijelaca, on je prvi favorit kako za Zlatnu kopačku (najefikasniji strijelac), tako i za Zlatnu loptu SP-a (najbolji igrač). Unatoč zanovijetanjima statističara da trči manje nego ikad, usprkos kritici da 60 posto utakmice šeta u ritmu slabijeg nordijskog hodača, Messi u SAD-u briljira.
Čak i kada prespava poluvrijeme, kao što je to učinio u Atlanti, dodirnuvši prije stanke loptu samo 17 puta, Messi pronalazi način da trgne Argentinu iz letargije, probudi je u pravom trenutku, odvuče momčad u pobjedu. U drugom poluvremenu polufinalnog meča s Englezima lopta se u Messijevu posjedu našla 77 puta i svaki put se odvažio učiniti nešto drukčije. Tijekom opsade engleskog bunkera isporučio je devet centaršuteva i našao se u epicentru praktično svake opasnije akcije Argentinaca. Branitelj naslova izložen je kanonadi optužbi od početka natjecanja: mnogi osjećaju da je Argentina privilegirana kod Fife i da osim toga nema sportsku klasu nego, eto, najveću pobjedu proslavlja politikantskim transparentima o jednom davnom ratu. Dobar broj razloga za ‘hejt‘, ali sve ih zasjenjuje jedan kapitalni za ljubav prema igri. Veličanstveni Leo Messi, na putu da i službeno nadmaši Diega...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....